Pablo Escobar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Pablo Escobar
Biografski podatci
Rođenje 1. decembar 1949. (1949-12-01)
Rionegro, Antioquia, Kolumbija
Smrt 2. decembar 1993. (dob: 44)
Medellín, Kolumbija
Suprug/a Maria Victoria Henao
Djeca Juan Pablo, Manuela Escobar
Karijera
Zanimanje Vođa Medellinskog kartela
Alias(i) El Patrón, Don Pablo, El Senor
Status preminuo

Pablo Emilio Escobar Gaviria (1. decembar 1949 - 2. decembar 1993) bio je kolumbijski narkobos i krijumčar. Često je bio spominjan kao "Najveći odmetnik na svijetu," te se smatra najteže uhvatljivim trgovcem kokaina koji je ikada postojao.[1] Također se smatra najbogatijim i najuspješnijim kriminalcem u historiji, s obzirom da ga je godine 1989. Forbes proglasio sedmim najbogatijim čovjekom na svijetu, čije je osobno bogatstvo bilo procijenjeno na 25 milijarda US$.[2] Bio je vlasnik bezbrojnih kuća i automobila, a godine 1986. se pokušao baviti politikom te čak ponudio 10 milijarid US$ kako bi otplatio nacionalni dug.[3] Spominje se kako je Pablo Escobar jednom dok se skrivao spalio novčanica u vrijednosti od 2 miliona US$ samo da bi se mogao ogrijati.[4] Ta dostignuća i apokrifne priče su učinile Escobara svjetskom legendom u svijetu krimianla.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Pablo Escobar je rođen 1949. godine od oca farmera i majke učiteljice, u gradu Medellin u Kolumbiji. Još kao dijete, Pablo je, nakon što je izbačen iz škole, upao u društvo lopova i delikvenata, među kojima je još kao tinejdžer počeo da gradi svoju kriminalnu reputaciju. Počeo je kao nosač smjese koke sa planina Anda do laboratorije u Medellinu, a zatim na sjever, u Panamu. Umalo da je već na samom početku neslavno završio svoju karijeru kada je jednom prilikom uhapšen. Optužba je povučena samo zbog proceduralne greške policije i tužilaštva, i Pablo se našao na slobodi. Sa nepunih 26 godina, Pablo je napredovao od raznosača droge do pravog krijumčara. U to vrijeme, kilogram kokaina je vrijedio 35.000 dolara, i uz pomoć malog transportnog aviona koji raznosi pošiljke moglo se doći do velikih novaca. Korištenje avio-prevoza u švercu droge u inostranstvo doprinijelo je početku uspona "El Patrona", ili Šefa, kako su ga njegovi saradnici nazivali.

Uspostavivši direktne letove sa kokainskim pošiljkama u Kaliforniju, Pablo je do svoje tridesete godine postao milioner, što se odmah odrazilo i na uslove njegovog života: kompleksi siromašnog djetinjstva i zeđ za prestižom gonili su ga da se utopi u luksuzu kojim je budio zavist u svojoj okolini. Kupio je Hacijendu Napoles za 63 miliona dolara, posjedovao je sopstvene helikoptere, zoološki vrt i hiljade hektara obradive zemlje u raznim dijelovima Kolumbije.

Bogatstvo i slava su mu brzo udarili u glavu; počeo je sebe da doživljava kao novog Al Caponea, koji mu je bio idol, a svoj narko-biznis pravdao je poredeći ga sa alkoholom iz vremena prohibicije, koji je poslije postao legalan. Ova identifikacija je postala toliko jaka da je Pablo sebe ubijedio da ne radi ništa ilegalno, te da će nakon legalizacije sintetički spravljenih droga sav njegov novac i ulaganja postati potpuno legalni. Infantilno idolopoklonstvo za Al Caponeom dovelo je dotle da je Pablo u SAD-u otkupio jedan od originalnih automobila koje je posjedovao čikaški gangster i vozio se njime kroz kolumbijske džungle. Avioni prepuni kokaina imali su nevjerovatan procenat uspješnosti ilegalnog ulaska u SAD. Svega jedan od 100 aviona (1%) bio bi primijećen i uhvaćen, a kako su avioni u prosjeku nosili oko 400 kg kokaina, jedan izgubljeni, sa transportom koji je na tržištu vrijedio oko 10 miliona dolara, bio je više nego mala cijena uspjeha. Ovi avioni bi se prizemljili na improvizovanim ili montažnim pistama, ili bi izbacivali svoj tovar padobranima na označenim mjestima u Pacifiku, gdje bi gliseri saradnika iz Amerike odmah dojurili i pokupili pošiljke.

Kada je imao 32 godine, šverc kokaina je Pablu donosio pola miliona dolara na dan. Glavni problem koji ga je okupirao bila je konkurencija na medellinskom narko-trzištu, pošto su tri najveća takmača bila tri brata Ochoa. Pablo se dvoumio: da li da se nadmeće ili da saradjuje. Nakon što je procijenio da jop nije toliko jak da se uhvati u koštac sa braćom Ochoa, odlučio se za drugu opciju. Za vrlo kratko vrijeme sve narko-organizacije organizovale su se u jednu mrežu, u kojoj postoji kooperacija, zajednički transport pošiljki i zajedničko snošenje troškova. Novi super-kartel uskoro je postao poznat kao Medellin kartel, koji je na tržištu droga u SAD-u konkurenciju imao samo u suparničkom kartelu Cali, iz istoimenog kolumbijskog grada. Ubrzo je kartel Medellin pojačao šverc kokaina, tako da je u prosjeku bilo 5 letova nedjeljno, a sam Pablo je dobijao milion dolara dnevno. Dio novca počeo je da ulaze u fudbalske timove i izgradnju stadiona, da donira socijalne programe za siromašne slojeve i tako kupuje njihovu naklonost, da preko svojih građevinskih kompanija unajmljuje veliki broj fizičkih radnika da rade u građevinarstvu, kao i da pomaže lokalne škole. U jednom periodu, Pablova ulaganja u siromašne slojeve Medellina bila su veća nego državna davanja. Na vrhuncu moći, Pablo je kontrolisao preko 80% transporta kokaina koji je ulazio u SAD. Magazini "Fortune" i "Forbes" proglasili su ga jednim od deset najbogatijih ljudi na planeti. Kada se dovoljno učvrstio u svom rodnom kraju i ojačao svoju bazu, Pablove ambicije su dobile jos veću uzlaznu putanju. A to je značilo samo jedno: otvoreno ući u političku arenu.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

nkln.l-,-