Paškanat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Paškanat
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Red: Apiales]
Porodica: Apiaceae
Rod: Pastinaca
Vrsta: P. sativa
Dvojni naziv
Pastinaca sativa
L.[1]
Pastinaca sativa

Pastrnjak (pastrnjak) ili lat. Pastinaca sativa je biljka iz porodice štitara (Apiaceae) koja se koristi i za ljudsku ishranu kao povrće.

Opis biljke[uredi | uredi kod]

Dvogodišnja zeljasta biljka sa bjeličastim, vretenastim korijenom iz koga druge godine izraste snažna, izbrazdana stabljika visine od 50–100 cm. Listovi su neparno perasto složeni od 2-7 pari duguljastih, sjedećih, nazubljenih listića. Cvjetovi su sitni, zlatnožuti sakupljeni u štitaste cvati na krajevima stabljike i ogranaka. Plodovi su zelenkastožuti i spljošteni. Svi biljni dijelovi imaju specifičan začinski miris i ukus.

Sastav[uredi | uredi kod]

Aromatičan ukus i miris potiču od eteričnog ulja koga ima najviše u plodovima. Pored eteričnog ulja paškanat sadrži obilje mineralnih materija, vitamina C, B i E, organskih kiselina, škroba i dr. Pored upotrebe u ishrani kao povrće i začin, paškanat se koristi i u narodnoj medicini. U zvaničnoj medicini nije priznata njegova ljekovitost mada se alkaloid pastinacin (nalazi se u svim dijelovima ove biljke) u nekim zemljama upotrebljava za liječenje neuroze, grčeva u želucu i crijevima, stenokardije i dr.

Upotreba[uredi | uredi kod]

Paškanat se koristi za jačanje srca i reguliše njegov nepravilan rad. Reguliše krvni pritisak i ojačava zidove krvnih žila. Takođe, poboljšava probavljanje i otklanja smetnje pri probavljanju, smiruje želudačne grčeve i bolove, poboljšava rad crijeva. Djeluje i na bubrege poboljšavajući njihov rad i izlučivanje mokraće. Ima umirujuće djelovanje pa tako pomaže kod neuroze, nemira i nesanice. Pojačava znojenje čime smanjuje tjelesnu temperaturu.

Kada se redovno uzima mješavina paškanata i praziluka u obliku guste supe, može da se smanji telesna težina.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Gostuški,R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Pastinaca sativa information from NPGS/GRIN”. www.ars-grin.gov. Pristupljeno 02. 03. 2008.