Pašaluk
Pašaluk (tur. paşalık), također ejalat ili beglerbegluk, u Osmanskom Carstvu bila je najveća upravno-teritorijalna jedinica, čiji je vođa (paša, beglerbeg) bio podređen direktno Porti, a dobijao je često titulu vezira.
Pašaluci su se dijelili na sandžake, kojima su upravljali begovi. U doba svog najvećeg teritorijalnog obima (16-17. vijek) Turska je imala 28 pašaluka.
Pašaluci u južnoslovenskim zemljama[uredi | uredi kod]
Južnoslovenske zemlje pod turskom vlašću pripadale su do početka XVI. vijeka Rumelijskom pašaluku sa sjedištem u Sofiji.
Nakon velikih osvajanja u Ugarskoj osnovan je 1541. Budimski pašaluk, poslije zauzeća Banata Temišvarski pašaluk, a godine 1580. Bosanski pašaluk. Krajem 16. vijeka formiran je pašaluk u Jegru (Eger), a početkom 17. vijekaa pašaluk sa sjedištem u Kanjiži (Nagykanizsa), kojima su pripadali i neki naši krajevi.
Makedonski sandžaci (solunski, ohridski, skopski, ćustendilski) te vučitrnski sandžak ostali su i dalje u Rumelijskom pašaluku, sandžaci Kruševac, Smederevo, Zvornik, Srem (Mitrovica), Požega i Bečkerek pripali su sredinom XVI. vijeka Budimskom pašaluku. Bečkerek je ubrzo pripao Temišvarskom pašaliku, a neki drugi dijelovi te teritorije ušli su 1580. u sastav novonastalog |Bosanski pašaluk|Bosanskog pašaluka, najjačeg na našem području.
Početkom 17. vijeka Podravina (Požega i Valpovo) pripali su Kaniškom pašaluku, dok je Kruševački sandžak ušao u sastav Rumelijskog, a Bačka u sastav Jegerskog pašaluka.
Spisak pašaluka[uredi | uredi kod]
- Bosanski pašaluk (1463-1851)
- Budimski pašaluk
- Hercegovački pašaluk (1833-1851)
- Jegarski pašaluk
- Niški pašaluk (1846-1864)
- Rumelijski pašaluk
- Za tzv. Beogradski pašaluk v. Smederevski sandžak
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- Opća enciklopedija JLZ, Zagreb, 1980. (6. tom: Nih-Ras)