Otok Princip

karta otoka

Princip je sjeverni i manji od dva glavna otoka države Sveti Toma i Príncip koji leži uz zapadnu obalu Afrike. Otok ima površinu od 136 km ² i oko 5,000 stanovnika. Otok je jako ugrožen vulkan star više od tri milijuna godina, okružena drugim manjim otocima, uključujući Ilheu Bom Bom, Ilhéu caroco, Tinhosa Grande i Pequena Tinhosa. Princip se diže na jugu do 948 metara, na Pico de Principe, u gusto šumovito područje tvoreći dio OBO Nacionalnog parka. Sjever i središte otoka bili su prošlosti plantaže, najviše u vlasništvu portugalskih kolonista koji su koristili robovski rad. Tu se u početku uzgajao šećer a kasnije kakao , postavši najveći svjetski proizvođač kakaa. Od stjecanja neovisnosti plantaže su u velikoj mjeri zapuštene i ponovno se pretvorile u šumu.

Otok Princip je bio mjesto gdje su Arthur Stanley Eddington i njegov tim eksperimentalno uspješno dokazali Einsteinovu teoriju relativnosti za vrijeme potpune pomrčine sunca 29. svibnja 1919.

Povijest

Otok su otkrili portugalski pomorci João de Santarém i Pedro Escobar 17. siječnja 1471. Kako je datum 17. siječnja blagdan sv. Ante pustinjaka otok su nazvali "otok sv. Ante" ("Ilha de Santo António") .

Za poticanje svoje naseljavanja otok je godine 1502. je postao nasljedni posjed , poznat kao "otok princ" te uvodi kulturi šećerne trske. Kralj Ivan II. Od Portugala. Otok je nazvao po svom jedinom sinu i nasljedniku Alfonsu (1475).

Godine 1573. otok je vraćen u posjed portugalskog krune.

U kontekstu filipinske dinastije (portugalske grane Habsburgovaca) koja je bila napadnuta i okupirana od nizozemskih privatnika u razdoblju kolovoz-listopad 1598. te ponovno godine 1600.-te godine, s ciljem poticanja naseljvanja i obrane otoka, otok Princip prima pismo Foral-odluku o uspostavi lokalne samouprave.

U tom razdoblju otokom su vladali idući kapetani i guverneri:

• 1601 – Vasco de Carvalho de Sousa
• 1604 – Rui de Sousa de Alarcão
• 1609 - D. Fernão de Noronha

Kasnije, nakon osvajanja Fortaleza de São Jorge Da Mina, Nizozemci su (1637.) u kontekstu portugalskog rata za obnovu (1640), osvojiti otočje te u razdoblju 1641-1644, kontrolirali svoju trgovinu robljem dok nisu protjerani od strane Portugalaca u 1648.

S uspostavom carinarnice na otoku godine 1695, započelo se s izgradnjom tvrđave Santo Antonio Da Ponta da Mina.

Godine 1719. grad San Antonio i tvrđavu je napao i spalio engleski gusar Bartolomew Roberts, također poznat kao "John Robertsa" i "Crni Bart" u znak odmazde za smrt svoga kapetana, Howella Davisa.

Godine 1753 otok Sv. Tome i Princip su administrativno ujedinjeni kao kolonija Sv. Toma i Princip.

U ranom dvadesetom stoljeću arhipelag postala značajan proizvođač kave i kakaa. Nakon osamostaljenja arhipelaga (1975.), na 29. travnja 1995 otok je postao autonomna regija, formirana u okrug Pagué.

Geografija

Otok Princip se nalazi u Gvinejskom zaljevu sjeveroistočno od otoka Sv. Tome od kojeg udaljen oko 140 km.

Otok je vulkanskog podrijetla, s gustom vegetacijom i tropskom klimom. Dosiže visinu dosegnuvši 948 metara visokom vrhu Pico do Principe, koja se nalazi u južnom dijelu otoka, a dio je OBO Nacionalnog parka.

U unutrašnjosti se nalazi gusta tropska šuma i vrlo raznolika flora. Otok je također rezervat za životinje i tamo se mogu vidjeti mnoge rijetke vrste životinja (osobito ptica).

Uprava

Otok je dio okruga Pagué-jedinog okruga pokrajine Princip.

Naselja

Na Principu postoji jedan grad, Santo Antonio, i zračna luka (IATA kod: PCP, ICAO: FPPR), kao i neka sela, uključujući Bela Vista, Bombom, Futuro, Neves Ferreira, Paciencia,Santo Antonio de Ureca , i Vila Rosa. Nekoliko njih je spojeno na male cestovne mreže.

Stanovništvo

Osim portugalskog jezika koji je službeni na otoku se također govore lokalni jezik zvan Principense ili Lunguyê te jezik forro aussi . Oba jezika su portugalski kreoli.

Izvori

Otok Princip na Wikimedijinoj ostavi