Osnivački kongres Pelagićevaca

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Brdo Stražilovo na Fruškoj gori.

Osnivački kongres »Pelagićevaca«, tajne revolucionarne komunističke organizacije, održan je na brdu Stražilovu na Fruškoj gori 9. marta 1919.

Pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Jugoslovenski veterani iz ruske revolucije nameravali su da dignu sovjetsku revoluciju u Kraljevini SHS. U Moskvi su organizovali Komitet buduće Komunističke partije Srba, Hrvata i Slovenaca, kojom je trebao da upravljaju prvenstveno bivši sudionici oktobarske revolucije i ruskog građanskog rata.[1]

Po povratku u zemlju, 27. februara 1919. održana je sednica Komiteta u Novom Sadu, na kojoj je doneta odluka da se sazove ilegalni kongres na Fruškoj gori.[1]

Tok kongresa[uredi - уреди | uredi izvor]

9. marta na Stražilovu održana je osnivački kongres Jugoslavenskog komunističkog revolucionarnog saveza Pelagićevaca.[1] Saboru su prisustvovali ne samo povratnici iz ruske revolucije, nego i socijaldemokrati iz zemlje.

Kongres je otvorio Nikola Grulović izlaganjem o međunarodnoj situaciji. Predsjedavali su N. Grulović i M. Mijatov, a sekretari su bili: L. Vukićević i J. Šipoš.

Dnevni red imao je pet točaka:

  • Izvještaj inicijativnog komiteta;
  • Program — deklaracija;
  • Zadaća momenta;
  • Statut;
  • O jedinstvu radničkog pokreta, izbor delegata za kongres ujedinjenja i izbor Centralnog vijeća.

Delegati[uredi - уреди | uredi izvor]

U sačuvanom izvještaju se kaže da je na kongresu sudjelovalo 48 delegata. Nikola Grulović u memoarima navodi imena 32 delegata, među kojima: [1]

i drugi. Po nacionalnom sastavu, kongres pelagićevaca je nosio opće jugoslavensko obilježje.

Odluke[uredi - уреди | uredi izvor]

Na kongresu su usvojeni statut i program organizacije. Na kongresu su usvojene četiri odluke.

  • da se ide na Kongres ujedinjenja: »Da se učestvuje u socijalističkom kongresu koji organiziraju jugoslavenske socijalističke struje na 20—21—22. aprila ove godine s time da se na njemu predloži stvaranje komunističke partije. A u slučaju ako ovaj prijedlog neće biti primljen, da se naša grupa pretvori u partiju i produži rad samostalno.« 
  • da se ne pristupa socijaldemokratama dok ne prihvate diktaturu proletarijata: »neulaženju u redove Srpske socijal-demokratske organizacije, dok god se u njenim redovima nalaze elementi koji ne stoje na platformi diktature proletarijata.«
  • da se izdaje vlastiti list i literatura, jer se socijalistička štampa u zemlji ne upravlja »parolama revolucionarne borbe«.
  • da se »hitno započne organizacija Crvene armije«.[1]

U počasni prezidij izabrani su Lenjin, Bela Kun i drugi.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]