Optička gustina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Optička gustina ili apsorbancija (A) je hemijska veličina u spektroskopiji koja predstavlja logaritamski odnos intenziteta upadnog zračenja () i propuštenog zračenja () kroz uzorak.[1][2] Često se meri u analitičkoj hemiji.

,

gde je apsorpcija određene talasne dužine svetlosti (), je intenzitet zračenja (svetlost) koji je prošao kroz materijal (emisiono zračenje), je intenzitet zračenja pre nego što prođe kroz materijal (incidentno zračenje).

Izvan oblasti analitičke hemije, npr kada se koristi sa podešavanje diodnog lasera ​​apsorpcionom spektroskopijom (TDLAS) tehnikom, apsorbancija se često definiše pomoću prirodnog logaritma umesto zajedničkog logaritma, odnosno kao:

U fizici, pojam spektralna apsorpcija i ima nešto drugačije značenje: deo zračenja se apsorbuje na određenoj talasnoj dužini.

Količina svetlosti koja se prenosi kroz materijal opada eksponencijalno, jer putuje kroz materijal. Pošto se apsorbanca uzorka meri kao logaritam, direktno je proporcionalna debljini uzorka i koncentraciji apsorbcije materijala u uzorku.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Zitzewitz, Paul W. (1999). Glencoe physics. New York, N.Y.: Glencoe/McGraw-Hill. str. 395. ISBN 0-02-825473-2. 
  2. Mehta, A. UV-Visible Spectroscopy- Derivation of Beer-Lambert Law