Operacija Hajka

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Operacija Trajgjagd)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Pozadina[uredi | uredi kod]

Dva dana posle napada na Smederevski korpus, 17. februara 1944, osovinske trupe započinju operaciju i protiv Gorske kraljeve garde kapetana Nikole Kalabića. U napad je krenulo sedam bataljona Nemaca, kojih je ovom prilikom bilo najviše, i ljotićevaca, a u toku operacije pridruženi su i delovi 70. puka bugarske vojske. Nema tačnih podataka o brojnom stanju neprijatelja, ali je svakako reč o oko 10.000 vojnika. U ovo doba Garda još nije bila potpuno završila organizaciju na novododeljenom terenu (Kosmaj i Mladenovac), tako da je zbog toga, ali i zbog loših vremenskih uslova, februara 1944. godine Kalabić imao svega oko 1.200 vojnika pod oružjem, svrstanih u pet brigada: 1. oplenačku, 2. orašačku, 3. kosmajsku, 4. mladenovačku i Jurišno-prateću.

Tok operacije[uredi | uredi kod]

Osovinske trupe opkolile su četnike na prostoru između Kosmaja i Rudnika. Front sa severa, istoka i zapada držali su Nemci i Bugari, a sa juga ljotićevci. Drugi puk ljotićevaca – koji su oni smatrali najboljim od svojih pet pukova – pod komandom Marisava Petrovića, poseo je položaje na desnoj obali nabujale reke Jasenice, od Topole pa uzvodno prema Rudniku. Kalabić je odlučio da se upravo na ovom sektoru izvrši proboj obruča.

Trećeg dana ofanzive nemački komandant, pukovnik Dizener, pohvalio je esesovce i ljotićevce za “sjajno“ držanje. Ali onda je, takođe prema nemačkim dokumentima, nastupila “kriza“ kod 2. bataljona ljotićevskog 2. puka. Ovaj bataljon Nemci su jedva spasili od uništenja, a Kalabićev protivnapad zabrinuo je okupatora u toj meri da je lično feldmaršal fon Vajks, komandant Jugoistoka, morao da obilazi svoje jedinice (esesovce i ljotićevce) kod Aranđelovca i Topole.11

Ono što Nemci nazivaju četničkim protivnapadom u stvari je bio proboj obruča na reci Jasenici. Potporučnika Božidara Panića, komandira 1. čete 1. bataljona 4. mladenovačke brigade Gorske kraljeve garde, početak “Hajke“ zatekao je na Kosmaju. Evo kako on opisuje borbe svoje jedinice:

"Kada smo dobili izveštaj da smo blokirani, cele noći smo putovali sa Kosmaja. Bio je veliki sneg, oko pola metra, a toplo vreme, lapavica. Bili smo mrtvi umorni. Sa ljotićevcima smo se borili prsa u prsa, kod Masloševa (selo iznad Topole, na Jasenici – prim. aut). Tu su nas sačekali u zasedi. Mobilisali su mnogo seljaka i naoružali ih. Držali su položaje sve do Šatornje. Pripucali su mučki, iz zasede. Tu nam je poginulo  jedno Ciganče, koje smo zarobili u partizanima, pa je pošlo sa nama. LJotićevski metak ga je pogodio u grudi. E, onda smo se mi pripremili… Marisav Petrović, ljotićevski komandant, zamalo mi je umakao. “Presekao“ sam od Masloševa, savijao sam levo krilo. Jurio sam ga do gvozdenog balvana na Jasenici, između Plaskovca i Ovsišta. Kada smo savladali ove ljotićevce, obruč je bio probijen. Onda smo prešli Jasenicu i došli ovde, u Veliki Šenj (okolina Kragujevca – prim. aut). Prilikom prelaska Jasenice, koja je bila mnogo nabujala, udavilo nam se nekoliko vojnika, mislim pet ili šest. Bilo je to u Blaznavi. Držali smo se za ruke, ali se lanac prekinuo. Posle 15 dana, kada je prošla opasnost, vratili smo se na Kosmaj.“12

I jedinica potporučnika Dragovana Radulovića, komandanta 3. bataljona Jurišno-prateće brigade Gorske kraljeve garde, tog februara zatekla se na Kosmaju. Na nemački pritisak sa severa, Jurišno-prateća brigada počela je da se povlači ka jugu, prema Rudniku. U okolini Topole i Radulovićeva jedinica nailazi na ljotićevce, sa kojima vodi teške borbe, naročito u školi u Vinči.

Povlačenje ka Gruži[uredi | uredi kod]

Jedan od Umeljićevih četnika, Dragan Ceković, svedoči:

“Jedno jutro se začu mitraljeska i minobacačka pucnjava iz pravca brda Kadijevac. Ugledali smo kako se preko brda kreće kolona četnika, a oko njih su padale i eksplodirale minobacačke mine. Bila je to četnička jedinica pod komandom pukovnika Jevrema Simića – Drške, koja je prešla put Kragujevac – G. Milanovac i reku Gružu u LJuljacima, pod velom mraka. LJotićevska jedinica za njima, kao da je zakasnila da ih stigne, pre prelaska reke, otvarala je minobacačku vatru iz daleka, sa kameničke strane.“21

Te noći Kalabić je konačio u selu Konjuša, a sledećeg jutra njegova prethodnica krenula je preko mosta u LJuljacima. Međutim, onaj ljotićevski bataljon, kojim je komandovao Vaso Jeličić, tokom noći je postavio zasedu sa druge strane reke. Da bi prikrili namere, ljotićevci su prethodnog dana mobilisali mladiće u LJuljacima da im pomognu u odnošenju teškog naoružanja za Kragujevac. Oni su zaista otišli, ali su se tokom noći vratili drugim pravcem, što LJuljačani nisu primetili. Mitraljeska paljba pokosila je osam četnika, čija tela su ljotićevci izložili pored kafane u LJuljacima. Kako su svedočili meštani ovog sela, mrtve četnike ljotićevci su šutirali, psujući im “majku i Kralja Petra“.22

Vidi još[uredi | uredi kod]


11 I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 143. 12 i 13 M. Samardžić, Istina o Kalabiću, 84-85. 14 i 15 I. Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, 144. 16 IAB, Banjičke knjige logoraša. Devet garista vode se pod rednim