Operacija Bura (1944)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Operacija Bura 1944.)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za drugu operaciju istog naziva vidi Operacija Bura.
Operacija Bura (nem. Bora)
Segment Drugog svetskog rata
Datum 27. februar - 4. mart 1944.
Lokacija Katunska nahija, Crna Gora
Ishod Pobeda NOVJ
Sukobljene strane
Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Nemački Vermaht
Četnici
Komandanti i vođe
potpukovnik Radomir Babić, komandant POG generalmajor Theodor Geib, ratni zapovednik (nem. Militärbefehlshaber) Albanije i Crne Gore
štab 21. nemačkog korpusa
potpukovnik Đorđije Lašić, komandant Južnog fronta JVuO
Angažirane jedinice
delovi Primorske operativne grupe 215. Abver trup (nem. Abwehrtrupp)
Lovačko poterno odeljenje 181. divizije
jedna brdska baterija 222. artiljerijskog puka
oko 4.000 četnika[1]
Snage
oko 1.000 boraca[2] oko 4.500 boraca[1]
Žrtve i gubici
oko 20 mrtvih i ranjenih[3]
32 mrtva, 68 ranjenih, 23 zarobljena (nemačka procena)[1]
oko 350 izbačenih iz stroja[3]
20 mrtvih, 31 ranjen, 46 nestalih (nemačka procena)[1]

Operaciju Bura (nem. Bora) pokrenuta je krajem februara 1944. na inicijativu četničke Glavne komande za Crnu Goru i Sandžak protiv partizanske slobodne teritorije u Katunskoj nahiji. Za ovu operaciju četnici su obezbedili nemačku saradnju u rukovođenju i organizaciji, i pomoć u trupama, artiljeriji i logistici.

Operacija je počela napadom iz više pravaca, od Danilovgrada, Lješanske nahije, Rijeke Crnojevića i Cetinja prema Čevu 27. februara 1944. S obzirom da su napadači postigli iznenađenje, potisli su mesne partizanske pozadinske delove, i 29. februara ušli u Čevo. Dalje nastupanje prema Hercegovini usporile su zatečene slabije partizanske snage.

Protiv ovih snaga nastupila su tri bataljona Druge dalmatinske brigade i Prvi bokeljski bataljon POG, koji su bili angažovani u pripremi napada na Grahovo. Ovi bataljoni su 3. marta iz pokreta napali i razbili nastupajuće četničke i nemačke delove, nanevši im znatne gubitke i nateravši ih u bekstvo. Sledećeg dana sve nemačke i četničke snage vratile su se na polazne položaje.

Ovaj poraz dodatno je uzdrmao četničku organizaciju u Crnoj Gori, koja se i inače nalazila u krizi.[4]

Angažovane snage[uredi | uredi kod]

Osovinske snage

  • nemačke jedinice
    • 215. Abver trup (nem. Abwehrtrupp)
    • Lovačko poterno odeljenje 181. divizije
    • jedna brdska baterija 222. artiljerijskog puka
  • četničke jedinice
    • odred majora Lašića (oko 1.100 boraca)
    • Bjelopavlićka brigada pod komandom poručnika Jakova Jovovića (oko 600 vojnika)
    • Lješanski i Komanski nacionalistički bataljon pod komandom majora Vasa Vukčevića (oko 800 vojnika)
    • dva bataljona (Crmnički i Riječki) pod komandom majora Blaža Gojnića (640 vojnika)
    • mešoviti odred pod komandom majora Boška Petričevića (oko 1.600 vojnika)

Snage su organizovane u saradnji nemačkih okupacionih organa (Feldkomandatura 1040 Cetinje i štab ratnog zapovednika generalmajora Gajba) sa četničkim rukovodiocima, a taktičko rukovođenje povereno je štabu 21. korpusa, koji je podneo izveštaj o operaciji nadređenoj Drugoj oklopnoj armiji.

Snage NOVJ

Operativno i teritorijalno oblast operacija i zahvaćene snage bile su pod komandom štaba Primorske operativne grupe. Međutim, usled slabih veza, ovaj štab je uspostavio kontrolu tek u završnici operacija, a ključne taktičke odluke doneo je štab Druge dalmatinske brigade, odnosno zamenik komandanta Bruno Vuletić.

Tok borbe[uredi | uredi kod]

Nastupanje četnika i Nemaca[uredi | uredi kod]

Na svim pravcima, napad je počeo 27. februara, po jako lošem vremenu. Kolonama pod vodstvom majora Vasa Vukčevića i majora Blaža Gojnića na svom pravcu, u Lješanskoj i Riječkoj nahiji, suprotstavili su se delovi Lovćenskog NOP odreda (Prvi udarni bataljon i lokalne čete). Zbog nevremena i zbog otpora nastupanje ove dve kolone bilo je veoma sporo. Prvi udarni bataljon je na Veljoj gori u Lješanskoj nahiji zadržavao nastupajuće kolone tri dana. Gojnićevu kolonu je je Ceklinska četa u Riječkoj nahiji odbacila sve do Rijeke Crnojevića.[5]

Ostale tri kolone nailazile su na slabiji otpor. Na njihovom pravcu nastupanja nalazio se dopunski bataljon upućen za formiranje Osme crnogorske brigade i bataljon Zetskog odreda. Oni se nisu odsudno angažovali u borbi, već su se ograničili na zadržavajući i ometajući otpor, sa ciljem da obezbede potrebno vreme za izvlačenje zbega civila, koji se kretao pod zaštitom partizanskih jedinica. Nakon manjih borbi, ove napadne kolone uspele su da dosegnu Čevo 29. februara. Jedinice su se povukle u dubinu Katunske nahije, do sela Izvori, Rovine i Bata. Odatle je po kuriru poslat izveštaj o situaciji i zatražena pomoć od štaba Druge dalmatinske brigade, koja se nalazila prema Grahovu.

Protivnapad partizana[uredi | uredi kod]

Štab Druge dalmatinske brigade imao je zadatak da organizuje napad na nemačko-četničko uporište Grahovo i povezana utvrđenja, i za taj cilj od štaba POG stavljeni su mu na raspolaganje, pored bataljona Druge dalmatinske, i dva bokeljska bataljona, jedan bataljon Šeste crnogorske brigade i jedan bataljon Nikšićkog NOP odreda. Napad je trebalo da počne 29. februara u 22 časa. Međutim, u toku dana štab brigade dobio je obaveštenje o krutičnoj situaciji u oblasti Čeva. S obzirom da je ovo nemačko-četničko nastupanje ugrožavalo napadni poredak i operaciju, štab je doneo odluku da iz napadnog rasporeda izdvoji dva bataljona (Prvi bokeljski i Četvrti bataljon Druge dalmatinske), i uputi ih kao obezbeđenje prema Čevu. Napad na Grahovo vođen oslabljenim snagama tokom noći okončan je neuspehom. Sledeći napad planiran je za noć 2/3. marta. Međutim, s obzirom na situaciju kod Čeva gde je nastavljeno napredovanje četnika i Nemaca, štab Druge dalmatinske odlučio je da odloži napad na Grahovo, i da grupom od četiri bataljona napadne i razbije nemačko-četničku grupaciju kod Čeva, raščisti situaciju, i nakon toga nastavi operaciju prema Grahovu.[6]

Na dan 3. marta prema Čevu formirana je grupacija od dva bataljona Druge dalmatinske brigade (1. i 4), jedan batalljon Šeste crnogorske, Prvi bokeljski bataljon, Lovćenski i Zetski partizanski odred. Ovi bataljoni stavljeni su pod komandu Bruna Vuletića. Bruno Vuletić je naredio bataljonima da 3. marta u 21 čas iznenade, napadnu i unište neprijatelja u okolini Čeva. Istog dana u maršu je bio i Treći bataljon Druge dalmatinske. On je u pokretu dobio obaeštenje o tome da je nemačko-četnička grupa zauzela selo Bata koje je bilo marševski cilj bataljona. Bataljon je iz pokreta napao protivničku grupaciju i razbio je.[7]

U međuvremenu je počeo napad glavne grupacije na pravcu Čeva. Pod udarom, četničke formacije su se raspale i zahvatila ih je panika. Tokom noći i sledećeg dana nastavljeno je gonjenje četničkih grupa, koje se nisu zasutavli deo svojih polaznih pozicija.

Prilikom povlačenja četnici su pretrpeli teške gubitke. Ukupno, oko Bata i Čeva, prema izveštaju Druge dalmatinske, četnici su izgubili oko 150-160 poginulih, od kojih 12 oficira (među njima su bili komandant cetinjskog četničkog bataljona kapetan Ivanišević i pop Krsto Marković), oko 160 ranjenih, i 107 zarobljenih.[8]

Nakon raščišćavanja situacije u okolini Čeva, bataljoni Druge dalmatinske ponovo su angažovani u napadu na Grahovo koji je počeo 8. marta.

Zaključci sukobljenih strana[uredi | uredi kod]

Nemački zaključci[uredi | uredi kod]

U ratnom dnevniku 21. brdskog korpusa zaključeno je da poduhvat nije dao očekivane rezultate; te da četnici nisu sposobni sami, bez učešća nemačkih trupa, da izvode operacije protiv komunista; pa im je potrebno dodeljivati teško naoružanje i obezbediti dobru vezu. Konstatovano je da je očišćeni teren ponovo u rukama partizana.[9]

Operacija Bora: Čišćenje prostora Čevo - Cetinje - Podgorica - Danilovgrad završeno. Osiguranje očišćenog prostora prema severu. Namera: Izviđanje ist. od Danilovgrada i prema severu za utvrđivavanje stanja protivnika, razmeštanje četnika za napad na Viluse.[10]

– Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o završetku operacije »Bura« od 4. marta 1944. godine

Zaključni izveštaj o uspehu operacije Bora: Od 27.2. do 3.3.44 izvedena je četnička operacija Bora pod nemačkim rukovodstvom u cilju čišćenja prostora Danilovgrad - Čevo - Cetinje - Podgorica.

6) Neprijateljski gubici: 32 ubijenih, 88 ranjenih, 23 nestalih. Sopstveni gubici: 20 ubijenih, 31 ranjenih, 46 nestalih.

7) - e) U ovakvim operacijama ključno za uspeh je učešće nemačkih trupa, podrška teškim oružjem, veza i snabdevanje pojedinih borbenih grupa.[11]

– Izvještaj komande 21. brdskog korpusa o rezultatima operacije »Bura« od 9. marta 1944. godine

U izveštaju Drugoj oklopnoj armiji data je povoljna ocena o 215 Abver-trupu kojeg sačinjavaju dobrovoljci sa Kavkaza. Za propast poduhvata kao razlog je navedena slaba borbena vrednost četnika bez dodatih nemačkih delova.

Posle odlaska nemačkih snaga i započinjanja neprij. protivnapada, četnici su se, delom u paničnom strahu, povukli na svoje polazne položaje. Neprijatelj je ponovo zauzeo teren očišćen operacijom.

7.)Iskustva:

a) Građanska zaštita, usled nedovoljne opremljenosti i slabog borbenog morala, nije pogodna za izvršavanje borbenih zadataka; žandari, milicija, četnici, uz učešće nemačkih trupa, podesni za borbene zadatke i zadatke osiguranja.

...

e) Prilikom sličnih operacija preduslovi za uspeh su učešće nemačkih trupa, podrška teškim naoružanjem i veza do pojedinih borbenih grupa.[1]

Analiza partizanskog delovanja[uredi | uredi kod]

Početna faza operacije pokazala je da je rad partizanske obaveštajne službe bio slab. Iako se radilo o operaciji širih razmera, koja je dugo pripremana, obaveštajne službe Drugog udarnog korpusa, Primorske operativne grupe, njihovih brigada i odreda, o njoj nisu saznale ništa. Usled toga je nastupanje Nemaca i četnika postiglo puno iznenađenje, zatekavši na svom putu samo slabe borbene i pozadinske delove Lovćenskog NOP odreda.[12]

Takođe, iz objektivnih razloga, veza među pojedinim jedinicama NOVJ iz objektivnih razloga veoma je slabo funkcionisala, oslanjajući se prvenstveno na kurire. Usled toga štab Primorske operativne grupe nije bio u stanju da efikasno rukovodi operacijom. U takvim okolnostima, presudnom se pokazala samoinicijativa štaba Druge dalmatinske brigade, koji je odložio planirani napad na Grahovo, blokiravši Grahovo jednim bataljonom Druge dalmatinske i jednim bokeljskim, dok je od tri bataljona Druge dalmatinske i Prvog bokeljskog formirana borbena grupa za intervenciju. Ova borbena grupa je poletnim protivnapadom razbila četnike i naterala ih na povlačenje, čime je rešila ishod operacije.

Četnički zaključci o borbama i o situaciji[uredi | uredi kod]

Potpukovnik Lašić izvestio je Mihailovića da se četnički pokret u Crnoj Gori nalazi u teškoj situaciji. Naveo je sledeće razloge:

  • savezničku propagandu u korist NOVJ i materijalnu pomoć, što demorališe četnike
  • međusobnu neslogu i surevnjivost starešina
  • slabu opremu i naoružanje
  • demoralizaciju usled raznih neuspeha
  • snagu, naoružanje i složan rad komunista

Komunisti uspevaju zbog potpunog njihovog jedinstva u radu u svakom pogledu kod svih njihovih struja. Nažalost kod nas je obratno stanje.[4]

Kao uzroke poraza u operaciji u Katunskoj nahiji Lašić je naveo loše vremenske prilike, i nejedinstveno i loše rukovođenje jedinicama.

Krajnji rezultat ovih akcija nije najpovoljniji, naročito neuspeh posle zauzimanja Čeva. Glavni razlozi ovoga neuspeha su: strašne vremenske prilike, potpuna nesposobnost za noćnu borbu svih jedinica koje su uzimale učešća, sem ove jedinice koja je bila pod mojom neposrednom komandom, greškom svih starešina zbog nemanja jedinstva i neizvršavanja dodeljenog im zadatka. Jedni su bili potčinjeni majoru Đukanoviću, drugi Nemcima, a potpisatom samo ovo što je pod stalnom i neposrednom mojom komandom za sve ovo vreme; nažalost pre ove akcije bio je razbijen Janičić o čemu potpisati nije bio uopšte izvešten. Ovim našim neuspehom bio je otvoren put svim komunističkim grupama iz Hercegovine za ovu akciju te su se grupisali i nas naterali na povlačenje. Imali smo velike gubitke; nemanje dovoljnog broja automatskih oruđa i municije, čime su komunisti u dovoljnim količinama raspolagali, i puno drugih razloga... Posle ovoga neuspeha ljudstvo je bilo demoralisano.[4]

Literatura[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Izveštaj komande 21. brdskog armijskog korpusa komandi 2. oklopne armije od 9. marta 1944., Zbornik NOR-a tom XII - nemački dokumenti, knjiga 4, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 30
  2. 2,0 2,1 Mitar Đurišić: PRIMORSKA OPERATIVNA GRUPA, strana 36
  3. 3,0 3,1 Đuro Vujović: Lovćenski NOP odred i njegovo područje u narodnooslobodilačkoj borbi, 1941-1945, Cetinje 1976 - strana 510
  4. 4,0 4,1 4,2 Izveštaj komandanta glavne komande za Crnu Goru i Sandžak od 7. aprila 1944. Draži Mihailoviću, Zbornik NOR-a tom XIV - četnički dokumenti, knjiga 3, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 109.
  5. 5,0 5,1 Izvještaj štaba odreda br. 32, štabu 2. udarnog korpusa, od 10.3.1944, Zbornik NOR-a tom III - borbe u Crnoj Gori, knjiga 7, Vojnoistorijski institut, Beograd - dokument 97
  6. Branko B. Obradović: DRUGA DALMATINSKA PROLETERSKA BRIGADA, strana 244
  7. Branko B. Obradović: DRUGA DALMATINSKA PROLETERSKA BRIGADA, strana 245
  8. O. Egić: RATNI DNEVNIK II PROLETERSKE DALMATINSKE BRIGADE, str. 215.
  9. Vojni arhiv, NAV-T-314, r. 662, s. 671 i 679
  10. National Archive Washington, T314, Roll 663, frame no. 000025.
  11. NARA, T314, Roll 663, frame no. 000065.
  12. Mitar Đurišić: PRIMORSKA OPERATIVNA GRUPA, strana 41

Vanjske veze[uredi | uredi kod]