Opatija u Melku

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Opatija Melk
{{{opis_slike}}}
Lokacija Melk,  Austrija
Koordinate 48°13′41″N 15°20′02″E / 48.22806°N 15.33389°E / 48.22806; 15.33389
Arhitekt Jakob Prandtauer
Godine izgradnje 11. - 18. vijek
Renoviran 1702. - 1736.
Religija katoličanstvo
Arhitektonski stil Barok
Materijal cigla, kamen

Opatija Melk (njemački Stift Melk) je benediktinska opatija u austrijskom gradu Melku u Dolini Wachau.

Taj monumentalni samostanski kompleks na brdu iznad Dunava, sa frontom od 362 metara, na kojem je 1365 prozora[1], uvršten je zajedno sa ostalim spomenicima Doline Wachau - 2000. na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za srednjeg vijeka na mjestu današnje opatije nalazio se zamak - rezidencija Dinastije Babenberg, on je sa okolnim zemljama poklonjen - 1111. opatiji, koja je inače osnovana još 1089.[3]

Opatija je proširena i utvrđena u 14. vijeku[3], njen današnji barokni izgled je rezultat gradnje poduzete za opata Bertholda Dietmayra od 1702. do 1736. pod vodstvom arhitekta Jakoba Prandtauera (gradnju je nastavio Joseph Munggenast).[1]

Centralni objekt je opatijska crkva sv.Kolomana, jednan od najznačajnijih baroknih objekata u Austriji, koju je od 1702. do 1726. gradio Prandtauer, a nastavio graditi do 1734. Joseph Munggenast.[1]

Ona je prvi put gorjela 1746. tad joj je dograđena 63 metara visoka kupola, koja je obnovljena 1947. nakon požara. Crkva je dekorirana djelima slikara Johanna Michaela Rottmayra , Gaetana Fantia, Paula Trogera i Petera Widerina, njenim enterijerom dominiraju veliki oltar, orgulje (1733.) i grobnice sv Kolomana i Babenbergovca sa njihovim ženama.[1]

Unutar samostanskog kompleksa okruženog bastionima, u koji se ulazi preko masivnih portala, najvažniji objekt je Prelatska palača (Prälatenhof), djelomično podignuta na ranijim gradnjama. Unutar nje nalazi se Svečana dvorana sa galerijom slika, a u njenoj riznici Križ iz Melka (1362. - početak 15. vijeka), prijenosni oltari margrafice Suanhild (11. vijek) i monstranca sv.Kolomana (1752.).[1]

Svečana dvorana otvorena je za javnost samo u posebnim prilikama, nju krasi slika Madona u vinogradu Lucasa Cranacha Starijeg iz 1525., i 146 slika malih formata, uglavnom kopija djela iz 17. i 18. vijeka.[1]

Izgled opatije Melk prije barokne restauracije

U Carskom krilu koje je dekorirano portretima Babenbergovaca i Habsburgovaca, nalazi se galerija koja pored ikona i slika čuva i romaničko raspelo iz 12. vijeka. Njena specifičnost je kolekcija portreta svih austrijskih regenata od markgrofa Leopolda I, preko Marije Terezije do Karla I.[1]

Tu se nalazi i biblioteka sa preko 80.000 naslova, 1800 manuskripata i 868 inkunabula. Njen strop oslikao je freskama Paul Troger. Pored nje tu je i Školski trakt s Kolomanovom dvoranom (Studentenkapelle) s Trogerovim freskama, i konvikt za učenike sa parkom i paviljonom (Franz Munggenast 1747).[1]

Najznačajnije freske u Melku, nalaze se u opatijskoj crkvi, njih je oslikao Johann Michael Rottmayer (1716. - 1722.), pored njih tu je i opus stropnih fresaka iz Mramornog salona i Biblioteke koje je oslikao Paul Troger između 1731. - 1732. Pored toga Troger je freskama ukrasio i Salon prelature, Kolomanov salon i Carski oratorij.[1]

Rottmayr i Troger naslikali su i pet (od šest) oltara u opatijskoj crkvi, šesti - Leopoldov naslikao je Georg Bachmann (1650). To je jedina slika iz stare opatijske crkve, koja je prenešena u novu baroknu crkvu. [1]

Od slika u novom muzeju opatije, pored nekih srednjovjekovnih ikona, zanimljiva je veduta opatije iz 1736. naslikana iz ptičje perspektive, kao i kasnogotičke oltarne slike Jörga Breua Starijeg datirane 1500/1502. sa prikazima Pasije i života Marije.[1]

Interesantne su freske u baroknom vrtnom paviljonu, djelo Johanna Wenzela Bergla 1763/64. Stropna freska u glavnoj dvorani prikaz je trijumfa svjetla sa četiri tada poznata kontinent]]a, u pokrajnim dvoranama su prikazi egzotične flore i faune, a tu je i freska sa otkrićem Amerike. On je otvoren za posjetitelje samo od maja do oktobra.[1]

Galerija slika[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 "Benediktinerstift Melk" (njemački). Austria-Forum. http://austria-forum.org/af/AEIOU/Benediktinerstift_Melk. pristupljeno 12. 01. 2016. 
  2. "Wachau Cultural Landscape" (engleski). UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/970. pristupljeno 12. 01. 2016. 
  3. 3,0 3,1 "Benedictine Abbey of Melk" (engleski). Encyclopædia Britannica Online. http://www.britannica.com/place/Benedictine-Abbey-of-Melk. pristupljeno 12. 01. 2016. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]