Westminsterska opatija

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Opatija Westminster)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Palača, opatija i Crkva sv. Margarete u Westminsteru
Svjetska baštinaUNESCO
Ujedinjeno Kraljevstvo
Registriran:1987. (11. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, ii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Zborna crkva Svetog Petra u Westminsteru, poznatija kao Westminsterska opatija je crkva, koja se smatra katedralom, a izgrađena u pretežno gotičkom stilu, i nalazi se u londonskom Bouroghu City of Westminster, zapadno od Westminsterske Palače. To je tradicionalno mjesto krunidbe i pokopa vladara Ujedinjenog kraljevstva.

Opatija po noći

Povijest[uredi | uredi kod]

Opatija za procesije vitezova iz Batha, na Canalettovoj slici iz 1749.
Plan opatije iz 1984.

Prema legendi 616. je na tom mjestu, tada poznatom kao Otok Thorney, podignuta crkva posvećena ukazanju Svetog Petra od strane ribara na rijeci Temzi zbog čega je stoljećima postojala tradicija donošenja lososa kao poklona u crkvu. Iako priča o crkvi nije dokazana, činjenica je da je kralj Edgar potpomagao komunu benediktinskih redovnika koja je na tome mjestu postojala oko 970. godine. Crkvu je gradio kralj Edward Ispovjednik između 1045.-1050. Crkva je posvećena 28. prosinca 1065. neposredno prije Edwardovog pogreba i krunidbe kralja Harolda Godwinsona. Prva slika Opatije sa pripadajućom palačom, koja je ikada napravljena nalazi se na tapiseriji iz Bayeuxa.

Opat i redovnici Westminsterske opatije, koja se nalazila neposredno uz Westminstersku kraljevsku palaču, su nakon Normanskog osvajanja Engleske postali snažna sila. Često su obavljali razne poslove za kralja i dvor pa su slijedom toga postali vrlo utjecajni.

Kralj Henry III naredio je 1245. preuređenje crkve u gotičkom stilu u čast i kao svetište pokojnog kralja Edwarda Ispovjednika i kao svoju vlastitu grobnicu. Rad na preuređenju trajao je od 1245. pa sve do 1517. i glavnina je dovršena za vlasti kralja Richard II Henry VII dodao je kapelu posvećenu Djevici Mariji (poznatu kao Kapela Henrya VII.)

Iako je opatija, kao i mnogi drugi samostani, odlukom kralja Henrya VIII bila zatvorena, Henry VIII ju je, zbog njene važnosti i povijesti, izuzeo i stavio pod svoju direktnu kontrolu. Kraljica Elizabeta I. ju je također držala pod vlastitom kontrolom i nazvala ju sadašnjim imenom Univerzitetskom Crkvom Svetog Petra.

Tijekom četrdesetih godina 17. stoljeća crkva je doživjela velika oštećenja koja su počinili puritanci, no zaštićena je ponovno za vrijeme Olivera Cromwella koji je tamo pokopan 1658., da bi 1661. bio iskopan i obješen na obližnja vješala.

Dva zapadna tornja opatije izgrađena su između 1722. i 1745. Nacrt za njih napravio je Nicholas Hawksmoor. Izgrađeni su od portlandskog kamena u gotičkom stilu. Slijedeće preuređenje odvijalo se u 19. stoljeću pod vodstvom Sir Georgea Gilberta Scotta.

Do 19. stoljeća Westminsterska opatija je bila treće najbolje učilište u Engleskoj, uz Oxford i Cambridge. Baš tu je prevedena trećina Starog zavjeta i druga polovica Biblije kralja Jamesa. Također, u opatiji je sastavljena Novoengleska Biblija u 20. stoljeću.

Krunidbe[uredi | uredi kod]

Kraljevska stolica kralja Edwarda I.
Grobnica Henrya III u Opatiji. Henry je postao kralj Engleske sa samo devet godina i vladao je od 1216. do 1272.

Od krunidbe kralja Harolda II. i Wiliama Osvajača 1066. svi engleski kraljevi (osim Jane Grey, Edwarda V i Edwarda VII), okrunjeni su u opatiji. Canterburyjski nadbiskup bio je uvijek bio važna karika u krunidbi. Kraljevska stolica kralja Edwarda I, koja se i sada nalazi u opatiji, je stolica na kojoj bivaju okrunjeni svi vladari.

Pokopi i komemoracije[uredi | uredi kod]

Westminsterska Opatija sa zapada

Kralj Henry III. obnovio je opatiju kao svetište posvećeno kralju Edwardu Ispovjedniku i u nju je položio njegove ostatke i predmete. Sam Henrik III. pokopan je nedaleko od Edvarda III. gdje leže i ostali kraljevi sa njihovim obiteljima. Iako je najviše engleskih vladara pokopano u opatiji, neki i nisu. Na primjer, kralj Henry VIII i Charles I pokopani su u Kapeli svetog Georga u Zamku Windsor kao i svi ostali vladari nakon Georga II.

Originalni grob Edwarda III otkriven je 2005. ispod mozaika koji je izrađen 1268. ispred Glavnog oltara. Mnoge druge grobnice iz 13. i 14. stoljeća pronađene su korištenjem specijalne tehnike.

Plemstvo je pokapano u sporednim kapelama, a redovnici i druge osobe povezane sa opatijom u prostorijama samostana i na drugim mjestima u okviru opatije. Jedan od njih je i čuveni engleski pjesnik Geoffrey Chaucer koji je za života bio u opatiji uposlen kao rukovoditelj kraljevskih radova. Ostali pjesnici pokopani su oko Chaucera pa je taj dio danas poznat kao Pjesnički kutak. Opatijini glazbenici kao Henry Purcell također su pokopani u opatiji. Velika je čast biti pokopan ili imati komemoraciju u opatiji. Osobe pokopane bili su raznih zanimanja: pjesnici, arhitekti, fizičari, admirali, znanstvenici i dr. A to su:

Pokopani[uredi | uredi kod]

Sjeverni ulaz u opatiju

Ulaz[uredi | uredi kod]

Sjever[uredi | uredi kod]

Jug[uredi | uredi kod]

Pjesnički kutak

Samostani[uredi | uredi kod]

Mjesto zbora (sjeverno)[uredi | uredi kod]

Komemorirani[uredi | uredi kod]

Premješteni[uredi | uredi kod]

Ove osobe su bile pokopane u opatiji no ekshumirane su po naredbi Karla II.:

Škole[uredi | uredi kod]

Škola Westminster i Škola zbora Westiminsterske opatije su dvije škole koje se nalaze u opatiji. Školu Westminster osnovali su Benediktinci još 1179.

Stranica iz života[uredi | uredi kod]

Opatija je sveučilišna crkva organizirana u Sveučilište Sv. Petra koja na čelu ima dekana, četiri kanonika, sedamnaestoro administrativnog osoblja, kao i dvanaest vikara i deset članova zbora.

Popis opata, dekana i biskupa Westminstera[uredi | uredi kod]

Zapadna Vrata Opatije osunčana
Opati
Edwin 1049c. 1071
Geoffrey od Jumiègesa c. 1071c. 1075
Vitalis of Bernay c. 10761085
Gilbert Crispin 10851117
Herbert 1121c. 1136
Gervase de Blois 1138c. 1157
Laurence od Durhama c. 11581173
Walter od Winchestera 11751190
William Postard 11911200
Ralph de Arundel (alias Papillon) 12001214
William de Humez 12141222
Richard de Berkying 12221246
Richard de Crokesley 12461258
Phillip de Lewisham 1258
Richard de Ware 12581283
Walter de Wenlok 12831307
Richard de Kedyngton (alias Sudbury) 13081315
William de Curtlyngton 13151333
Thomas de Henley 13331344
Simon de Bircheston 13441349
Simon de Langham 13491362
Nicholas de Litlyngton 13621386
William de Colchester 13861420
Edmund Kyrton 14401462
George Norwich 14631469
Thomas Millyng 14691474
John Esteney 14741498
George Fascet 14981500
John Islip 15001532
William Boston 15331540
Bikup
intra-Reformacija
Thomas Thirlby 15401550
Dekani
intra-Reformacija
William Benson (Opat Boston) 15401549
Richard Cox 15491553
Hugh Weston 15531556
Opati
restored by Mary I.
John Feckenham 15561559
Dekani
post-Reformacija
William Bill 15601561
Gabriel Goodman 15611601
Lancelot Andrewes 16011605
Richard Neile 16051610
George Montaigne 16101617
Robert Tounson 16171620
Ben Williams 16201644
Richard Steward (nikad postavljen) [1] 16441651
John Earle 16601662
John Dolben [2] 16621683
Thomas Sprat [2] 16831713
Francis Atterbury [2] 17131723
Samuel Bradford [2] 17231731
Joseph Wilcocks [2] 17311756
Zachary Pearce [2] 17561768
John Thomas [2] 17681793
Samuel Horsley [2] 17931802
William Vincent 18021815
John Ireland 18161842
Thomas Turton 18421845
Samuel Wilberforce 1845
William Buckland 18451856
Richard Chenevix Trench 18561864
Arthur Penrhyn Stanley 18641881
George Granville Bradley 18811902
Joseph Armitage Robinson 19021911
Herbert Edward Ryle 19111925
William Foxley Norris 19251937
Paul de Labilliere 19381946
Alan Don 19461959
Eric Symes Abbott 19591974
Edward Carpenter, KCVO 19741985
Michael Mayne, KCVO 19861996
(Arthur) Wesley Carr, KCVO 19972006
John Hall 2006 -

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Commonwealth period
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Jedno vrijeme bilo je normalno da Dekanat Westminstera ide "ruku uz ruku" sa Biskupije od Rochestera. Ti dekani držali su obije funkcije.

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]