Oofagija
Ne treba miješati sa Oophaga.

Oofagija ili ovofagija, doslovno "jedenje jaja", je praksa jedenja jaja koje proizvodi jajnik od strane embriona dok su još unutar majčine maternice.[1] Riječ oofagija je nastala od klasičnog grčkog ᾠόν (grč. ōion, "jaje") i φᾱγεῖν (grč. phāgein, "jesti"). Nasuprot tome, adelfofagija je kanibalizam višećelijskog embriona.[1]
Smatra se da se oofagija javlja kod svih ajkula iz reda Lamniformes, a zabilježena je i kod velikooke morske lisice (Alopias superciliosus), pelagijske morske lisice (A. pelagicus), dugonose psine (Isurus oxyrinchus) i kučine (Lamna nasus), među ostalima.[1] Javlja se i kod vrste Nebrius ferrugineus i pripadnika porodice Pseudotriakidae.
Ta praksa može dovesti do većih embriona ili pripremiti embrion za predatorski način života.[2]
Postoje varijacije u obimu oofagije među različitim vrstama ajkula.Carcharias taurus praktikuje intrauterini kanibalizam, pri čemu prvi razvijeni embrion konzumira i dodatna jaja i sve ostale embrione u razvoju. Pripadnici vrste Gollum attenuatus formiraju jajne kapsule koje sadrže 30-80 jajnih ćelija, unutar kojih se razvija samo jedna jajna ćelija; preostale jajne ćelije se progutaju, a njihova žumanca se pohranjuju u vanjsku žumančanu vrećicu. Embrion zatim nastavlja normalno da se razvija, bez gutanja daljnjih jaja.[1]
Oofagija se koristi kao sinonim za predatorstvo jaja koje praktikuju neke zmije i druge životinje.
Oofagija se koristi za opisivanje uništavanja jaja koja nisu matice u gnijezdima eusocijalnih insekata, posebno društvenih osa, pčela i mrava. Ovo se vidi kod vrsta osa Polistes biglumis i Polistes humilis.[3] Oofagija je uočena kod mrava Leptothorax acervorum[4] i ose Parachartergus fraternus, gdje se oofagija praktikuje kako bi se povećala cirkulacija energije i obezbijedilo više proteina u ishrani.[5] Društvena osa Polistes fuscatus koristi oofagiju kao metodu za uspostavljanje hijerarhije dominacije; dominantne ženke jedu jaja podređenih ženki tako da one više ne proizvode jaja, moguće zbog nepotrebnog trošenja energije i resursa.[6] Takvo ponašanje je također uočeno kod nekih vrsta pčela. Takve vrste pčela uključuju Xylocopa sulcatipes[7] i Bombus ruderatus, gdje će matice jesti larve koje odlažu radnici ili ih izbacivati iz gnijezda kako bi održale dominaciju nad kolonijom.[8]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Christina L. Conrath. „Elasmobranch Fisheries Management Techniques Chapter 7”. Pristupljeno 3 August 2006.
- ↑ Wourms, J. P. (1981) Viviparity: The maternal-fetal relationship in fishes. Am. Zool. 21:473-515.
- ↑ Ito, Yosiaki (June 25, 1986). „Spring Behaviour of an Australian Paper Wasp, Polistes humilis synoecus : Colony Founding by Haplometrosis and Utilization of Old Nests”. 昆蟲 54 (2): 191–202. Pristupljeno October 9, 2014.
- ↑ Andrew F. G. Bourke (1991). „Queen behaviour, reproduction and egg cannibalism in multiple-queen colonies of the ant Leptothorax acervorum”. Animal Behaviour 42 (2): 295–310. DOI:10.1016/S0003-3472(05)80561-5.
- ↑ Mateus, Sidnei, Fernando Barbosa Noll, and Ronaldo Zucchi. "Caste Flexibility and Variation According to the Colony Cycle in the Swarm-founding Wasp, Parachartergus Fraternus (Gribodo) (Hymenoptera: Vespidae: Epiponini)." Journal of the Kansas Entomological Society 77.4 (2004): 470-83. Web. 11 Oct. 2014.
- ↑ West-Eberhard, M. J. 1969 "The social biology of polistine wasps". Mis . Publ. Zool. Univ. Michigan 140, 1-101
- ↑ Keasar, Tamar (2010). "Large carpenter bees as agricultural pollinators". Psyche: A Journal of Entomology.
- ↑ Pomeroy, Nelson (1979-08-01). „Brood Bionomics of Bombus Ruderatus in New Zealand (Hymenoptera: Apidae)”. The Canadian Entomologist 111 (8): 865–874. DOI:10.4039/Ent111865-8.