Prijeđi na sadržaj

Oofagija

Izvor: Wikipedija
Ne treba miješati sa Oophaga.
Embrionalna oofagija se javlja kod dugonose psine

Oofagija ili ovofagija, doslovno "jedenje jaja", je praksa jedenja jaja koje proizvodi jajnik od strane embriona dok su još unutar majčine maternice.[1] Riječ oofagija je nastala od klasičnog grčkog ᾠόν (grč. ōion, "jaje") i φᾱγεῖν (grč. phāgein, "jesti"). Nasuprot tome, adelfofagija je kanibalizam višećelijskog embriona.[1]

Smatra se da se oofagija javlja kod svih ajkula iz reda Lamniformes, a zabilježena je i kod velikooke morske lisice (Alopias superciliosus), pelagijske morske lisice (A. pelagicus), dugonose psine (Isurus oxyrinchus) i kučine (Lamna nasus), među ostalima.[1] Javlja se i kod vrste Nebrius ferrugineus i pripadnika porodice Pseudotriakidae.

Ta praksa može dovesti do većih embriona ili pripremiti embrion za predatorski način života.[2]

Postoje varijacije u obimu oofagije među različitim vrstama ajkula.Carcharias taurus praktikuje intrauterini kanibalizam, pri čemu prvi razvijeni embrion konzumira i dodatna jaja i sve ostale embrione u razvoju. Pripadnici vrste Gollum attenuatus formiraju jajne kapsule koje sadrže 30-80 jajnih ćelija, unutar kojih se razvija samo jedna jajna ćelija; preostale jajne ćelije se progutaju, a njihova žumanca se pohranjuju u vanjsku žumančanu vrećicu. Embrion zatim nastavlja normalno da se razvija, bez gutanja daljnjih jaja.[1]

Oofagija se koristi kao sinonim za predatorstvo jaja koje praktikuju neke zmije i druge životinje.

Oofagija se koristi za opisivanje uništavanja jaja koja nisu matice u gnijezdima eusocijalnih insekata, posebno društvenih osa, pčela i mrava. Ovo se vidi kod vrsta osa Polistes biglumis i Polistes humilis.[3] Oofagija je uočena kod mrava Leptothorax acervorum[4] i ose Parachartergus fraternus, gdje se oofagija praktikuje kako bi se povećala cirkulacija energije i obezbijedilo više proteina u ishrani.[5] Društvena osa Polistes fuscatus koristi oofagiju kao metodu za uspostavljanje hijerarhije dominacije; dominantne ženke jedu jaja podređenih ženki tako da one više ne proizvode jaja, moguće zbog nepotrebnog trošenja energije i resursa.[6] Takvo ponašanje je također uočeno kod nekih vrsta pčela. Takve vrste pčela uključuju Xylocopa sulcatipes[7] i Bombus ruderatus, gdje će matice jesti larve koje odlažu radnici ili ih izbacivati ​​iz gnijezda kako bi održale dominaciju nad kolonijom.[8]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Christina L. Conrath. „Elasmobranch Fisheries Management Techniques Chapter 7”. Pristupljeno 3 August 2006. 
  2. Wourms, J. P. (1981) Viviparity: The maternal-fetal relationship in fishes. Am. Zool. 21:473-515.
  3. Ito, Yosiaki (June 25, 1986). „Spring Behaviour of an Australian Paper Wasp, Polistes humilis synoecus : Colony Founding by Haplometrosis and Utilization of Old Nests”. 昆蟲 54 (2): 191–202. Pristupljeno October 9, 2014. 
  4. Andrew F. G. Bourke (1991). „Queen behaviour, reproduction and egg cannibalism in multiple-queen colonies of the ant Leptothorax acervorum”. Animal Behaviour 42 (2): 295–310. DOI:10.1016/S0003-3472(05)80561-5. 
  5. Mateus, Sidnei, Fernando Barbosa Noll, and Ronaldo Zucchi. "Caste Flexibility and Variation According to the Colony Cycle in the Swarm-founding Wasp, Parachartergus Fraternus (Gribodo) (Hymenoptera: Vespidae: Epiponini)." Journal of the Kansas Entomological Society 77.4 (2004): 470-83. Web. 11 Oct. 2014.
  6. West-Eberhard, M. J. 1969 "The social biology of polistine wasps". Mis . Publ. Zool. Univ. Michigan 140, 1-101
  7. Keasar, Tamar (2010). "Large carpenter bees as agricultural pollinators". Psyche: A Journal of Entomology.
  8. Pomeroy, Nelson (1979-08-01). „Brood Bionomics of Bombus Ruderatus in New Zealand (Hymenoptera: Apidae)”. The Canadian Entomologist 111 (8): 865–874. DOI:10.4039/Ent111865-8.