Om (jedinica)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Om (označava se grčkim slovom Ω) je mjerna jedinica za električni otpor.

Om je dobio ime po Georgu Simonu Ohmu, njemačkom fizičaru koji je otkrio vezu između napona i jačine struje, izraženu u Ohmovom zakonu, koji matematički glasi:

Definicija[uredi - уреди | uredi izvor]

Definiše se kao vrijednost otpora na kojem pri proticanju struje od jednog amper, a nastaje pad napona od jednog volta.

Omski otpor R direktno je srazmjeran dužini i obrnuto srazmjeran presjeku vodiča A. ρ je specifični otpor koji je karakterističan za svaki materijal ponaosob.