Oksalat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Oksalati)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Struktura oksalatnog anjona
Model oksalata

Oksalat (IUPAC: etandioat), je dianjon sa formulom C2O42−. Zapisuje se i kao (COO)22−.[1][2] Oksalatom se često skraćeno nazivaju njegove soli, npr. dinatrijum oksalat, (Na+)2C2O42−, i estri oksalne kiseline (kao što je dimetil oksalat, (CH3)2C2O4. Oksalat može da formira koordinaciona jedinjenja.

Mnogi metalni joni formiraju nerastvorne precipitate sa oksalatom. Prominentni primer je kalcijum oksalat, koji je primarni sastojak kamena na bubregu.

Odnos sa oksalnom kiselinom[uredi | uredi kod]

Disocijacija protona oksalne kiseline se odvija u stepenastom maniru slično drugim poliprotičnim kiselinama. Gubitkom jednog protona proizvodi se monovalentni hidrogenoksalatni anjon HC2O4. So ovog anjona se ponekad naziva kiseli oksalat, monobazni oksalat, ili hidrogen oksalat. Konstanta ravnoteže (Ka) gubitka prvog protona je 5.37×10-2 (pKa = 1.27). Gubitak drugog protona, kojim se formira oksolatni jon ima konstantu disocijacije od 5.25×10-5 (pKa = 4.28). Iz ovih vrednosti sledi da u rastvorima sa neutralnim pH vrednostima nema oksalne kiseline, i da postoje samo tragovi hidrogen oksalata.[3] U literature se često ne pravi razlika između H2C2O4, HC2O4- i C2O42-, i kolektivno se nazivaju oksalnom kiselinom.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 
  2. Smith, Michael B.; March, Jerry (2007). Advanced Organic Chemistry: Reactions, Mechanisms, and Structure (6th izd.). New York: Wiley-Interscience. ISBN 0-471-72091-7. 
  3. Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. 2005.