Ogrlica (Menandar)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu


Ogrlica (grč. Πλόκιον) naslov je jedne komedije grčkoga pesnika Menandra, koji je delovao u okviru nove atičke komedije. Ova je komedija poslužila kao uzor rimskom komediografu Ceciliju Staciju za njegov komad Plocium. S obzirom na to da se Menandrova komedija sačuvala damo u fragmentima ne može se tačno utvrditi zaplet priče, nego samo razvoj pojedinih scena.

Zaplet[uredi | uredi kod]

Glavni likovi su jedan starac, njegova supruga, ropkinja i dvoje dece, te još jedan muškarac i druga žena. Dok majka uništava porodični mir, muž misli samo na dvoju sreću i sreću svoje dece, nastojeći da sina oženi jednom devojkom s bogatim mirazom. Istovremeno, majka pokazuje veliku arogantnost i despotski karakter te s gvozdenom rukom upravlja kućom, a jednog dana pobesni na svog muža, nakon što ga je zatekla u krevetu s jednom mladom i lepom sluškinjom. Priča se verovatno završavala pomirenjem cele porodice, do koga je došlo zahvaljujući nekoj ogrlici.

Plocium Cecilija Stacija[uredi | uredi kod]

Cecilije Stacije svoju palijatu Plocium (što isto znači "ogrlica") prerađuje za potrebe rimske publike i transformiše je u pravu farsu. Aul Gelije je uporedio Menandrov original i Stacijevu preradu, dajući uporedo i jedan odlomak na grčkom i na latinskom, te je našao da su kod Menandra različita osećanja "živa i jasna, no kod Cecilija su tupa i bez draži i dostojanstva u izrazu". [1] Moderni su ispitivači pak kod Stacija našli veće bogatstvo u muzikalnosti i ritmičnosti teksta. Osim toga, Stacijeva prerada kroz metafore naglašava karikaturalnost likova i, za razliku od Menandra, komičnost se postiže ne samo kroz smešne situacije, nego i kroz jezičke nesporazume i igre rečima.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Aul Gelije, Noctes Atticae, II, 23.