The Sopranos

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Obitelj Soprano)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
The Sopranos
Film kao NTSC (480i)
1080i (HDTV)
Formatdramska serija
KreatorDavid Chase
NastupajuJames Gandolfini
Edie Falco
Lorraine Bracco
Michael Imperioli
Dominic Chianese
Steven Van Zandt
Vincent Pastore
Tony Sirico
Jamie-Lynn Sigler
Robert Iler
Drea de Matteo
Steven R. Schirripa
Aida Turturro
Vincent Curatola
Steve Buscemi
Robert Loggia
Frank Vincent
Joe Pantoliano
David Proval
Katherine Narducci
Maureen Van Zandt
Sharon Angela
Jerry Adler
Nancy Marchand
Annabella Sciorra
Peter Bogdanovich
Dan Grimaldi
Joseph Gannascoli
Max Casella
Tony Lip
Ray Abruzzo
Uvodna temaAlabama 3: "Woke Up This Morning"
Zemlja porijekla Sjedinjene Države
Jezik/ciengleski
Broj serijala6
Broj epizoda86 (Lista epizoda)
Produkcija
Trajanjecca. 45-60 minuta (bez reklama)
Emitiranje
Originalni kanalHBO
Originalno prikazivanje10.1. 1999. – 10.6. 2007.
Eksterni linkovi
Službene stranice

The Sopranos je nagrađivana američka dramska TV serija koju je stvorio David Chase a originalno prikazivala mreža HBO. Radnja se bavila šefom njudžerzijske mafije Tonyjem Sopranom i poteškoćama koje je ima pokušavajući uravnotežiti svoj obiteljski život s poslovanjem vlastite zločinačke organizacije. U seriji su, između ostalih, glumili James Gandolfini, Lorraine Bracco, Edie Falco i Michael Imperioli.

Serija se originalno emitirala na HBO-u od 10.1. 1999. do 10.6. 2007, u šest sezona i 86 epizoda.

Seriju je izuzetno hvalila kritika, i navodila kao uzor brojnim suvremenim TV-projektima koji su sliejdili. Također je osvojila brojne nagrade kao 21 Emmy i pet Zlatnih globusa, te bila predmetom brojnih analiza i parodija.

The Sopranos je bila temelj za video igre, knjige, popularne albume sa soundtrackoms[1][2] i brojne komercijalne proizvode.

U Hrvatskoj se serija prikazivala pod nazivom Obitelj Soprano, a u Srbiji kao Porodica Soprano.

Produkcija[uredi | uredi kod]

Koncepcija[uredi | uredi kod]

Prije nego što je kreirao Obitelj Soprano, David Chase je preko 20 godina bio televizijski scenarist.[3][4] Bio je scenarist/producent na nekoliko televizijskih serija (uključujući Kolchak: The Night Stalker, The Rockford Files, I'll Fly Away i Život na sjeveru)[5][6] te je 1988. kreirao jednu kratkotrajnu originalnu seriju, Almost Grown.[7][8] Prije uspjeha s Obitelji Soprano, Chase je osvojio dva Emmyja: jedan 1980. za scenarij TV filma Off the Minnesota Strip, a drugog 1978. za svoj rad na seriji The Rockford Files (kojeg je podijelio s ostalim producentima).[9][10]

Priča o Obitelji Soprano isprva je počela kao dugometražni film o "mafijašu na terapiji koji ima problema sa svojom majkom".[7] Nakon doprinosa svoga menadžera, Lloyda Brauna, Chase je odlučio adaptirati scenarij za televizijsku seriju.[7] Chase je 1995. potpisao razvojni ugovor s produkcijskom kompanijom Brillstein-Grey i napisao originalni scenarij za pilot-epizodu.[4][9][11] Preuzevši dosta materijala iz svog osobnog života i iskustava odrastanja u New Jerseyju, Chase je izjavio da je pokušao "primijeniti vlastitu obiteljsku dinamiku na mafijaše."[12] Primjerice, burni odnos između protagonista serije Tonyja Soprana i njegove majke, Livie, djelomično je temeljen na Chaseovu odnosu sa svojom majkom.[12] I Chase je išao na terapiju u vrijeme kad je osmislio lik dr. Jennifer Melfi po vlastitoj psihijatrici.[13] Chase je od rane dobi bio fasciniran mafijom jer je odrastao uz klasične gangsterske filmove kao što je Državni neprijatelj i kriminalističku seriju Nedodirljivi, ali i svjedočio kako takvi ljudi odrastaju. Serija je imenovana po njegovim srednjoškolskim prijateljima.[3][13] Chase je smatrao kako će mu okružje mafije omogućiti obrađivanje tema kao što su, između ostalih, identitet talijanskih Amerikanaca i priroda nasilja.[7][11] Sami Chase je talijanski Amerikanac, dok je originalno ime njegovo obitelji DeCesare.[14]

Chase i producent Brad Grey, iz Brillstein-Grey, ponudili su Obitelj Soprano nekolicini mreža; FOX je pokazao zanimanje, ali je odustao nakon što im je Chase prezentirao scenarij za pilot.[11] Chase i Grey na kraju su ponudili seriju tadašnjem predsjedniku HBO Original Programminga, Chrisu Albrechtu, koji je prepoznao originalnost i potencijal serije te odlučio financirati snimanje pilot-epizode.[4][9] Albrecht je izjavio:

Rekao sam sam sebi, ovo je serija o tipu koji navršava 40. Naslijedio je posao od svog oca. Pokušava ga prenijeti u moderno doba. Ima svu odgovornost koja ide zajedno s time. Ima kontroli sklonu majku kojoj i dalje pokušava pobjeći iz zone utjecaja. Iako voli svoju ženu, imao je aferu. Ima dvoje djece tinejdžera te se muči s realnošću svega toga. Nervozan je; depresivan je; počinje viđati terapeuta jer još traži smisao u svojem životu. Mislio sam: jedina razlika između njega i svih koje poznajem jest činjenica da je on Don New Jerseyja.[4]

Pilot-epizoda (na DVD izdanju nazvana "The Sopranos", ali inače poznata kao "Pilot") snimljena je 1997.[15] Režirao ju je sami Chase, koji je prije režirao epizode The Rockford Files i Almost Grown.[6] Nakon što je pilot dovršen i prikazan šefovima HBO-a, serija je stavljena na čekanje na godinu dana prije nego što ju je HBO konačno odlučio producirati te je naručio sezonu od 13 epizoda.[4][9] Serija se počela prikazivati na HBO-u 10. siječnja 1999. Obitelj Soprano bila je druga jednosatna televizijska dramska serija koju je producirao HBO. Prva je bila zatvorska drama Oz.

Casting[uredi | uredi kod]

Kao i likovi koje portretiraju u u seriji, većina glumaca u Obitelji Soprano su talijanski Amerikanci. Mnogi članovi glumačke postave pojavili su se zajedno u filmovima i serijama prije nego što su se pridružili postavi Obitelji Soprano. U seriji je nastupilo ukupno 27 glumaca koji su se pojavili u kriminalističkom filmu Martina Scorsesea Dobri momci iz 1990., uključujući glavne glumce Lorraine Bracco, Michaela Imperiolija, Franka Vincenta i Tonyja Sirica. Osam glumaca iz serije pojavilo se u komediji Za njegove plave oči iz 1999.

Glavna glumačka postava stavljena je u proces audicija i čitanja. Glumci često nisu znali da li su se njihove izvedbe Chaseu svidjele ili ne.[4] Michael Imperioli, koji je u natječaju za ulogu Christophera Moltisantija zasjenio nekoliko glumaca, prisjetio se: "On ima pokerašku facu pa sam mislio kako mu se ne sviđam, ali mi je davao napomene i puštao me da ponavljam, što je često znak da ne radite kako treba. Mislio sam, neću dobiti ulogu. A on je rekao, 'Hvala ti', i ja sam otišao. Nisam očekivao da ću ga ponovno čuti. I tada su me nazvali."[4] James Gandolfini je pozvan na audiciju za ulogu Tonyja Soprana nakon što je casting redateljica Susan Fitzgerald vidjela kratki isječak njegove izvedbe iz filma Prava romansa iz 1993.[4] Lorraine Bracco, koja je prije glumila ženu mafijaša Karen Hill u Dobrim momcima, originalno je pozvana za ulogu Carmele Soprano. Umjesto toga je preuzela ulogu dr. Jennifer Melfi jer se htjela okušati u nečem drugom te je smatrala kako će uloga visokoobrazovane dr. Melfi za nju biti veći izazov.[16] Tony Sirico, koji ima kriminalnu pozadinu,[17] potpisao je za ulogu Paulieja Walnutsa uz uvjet da njegov lik ne bude policijski doušnik[18] Chase je na audiciju pozvao i glazbenika Stevena Van Zandta (poznatog kao gitarista sastava Brucea Springsteena E Street Band) nakon što ga je vidio na svečanosti primanja u Kuću slavnih rock and rolla i ostao impresioniran njegovom pojavom. Van Zandt, koji nikad prije nije glumio, kasnije se dogovorio da će nastupiti u seriji.[19][20][21] Suprugu Silvia Dantea u seriji je glumila Van Zandtova supruga Maureen.

Uz iznimku za Oscar nominirane Bracco (Dobri momci) i Dominica Chianesea koji se pojavio u Kumu II, zajedno s kazališnom glumicom i dobitnicom Emmyja Nancy Marchand (Lou Grant), glumačka postava serije sastojala se od uvelike nepoznatih glumaca. Nakon prvotnog uspjeha serije, mnogi glumci su zapaženi zbog svojih glumačkih sposobnosti te su zbog svojih izvedbi zaradili pozornost velikih medija.[4][22] U kasnijim su se sezonama glumačkoj postavi pridružili poznati glumci (Joe Pantoliano,[23] Robert Loggia,[24] Steve Buscemi,[25] Frank Vincent[26]) zajedno s poznatim glumcima u neredovitim ulogama kao što su Peter Bogdanovich,[27] John Heard,[28] Robert Patrick,[29] Peter Riegert,[30] Annabella Sciorra,[31] i David Strathairn.[32] Nekoliko poznatih glumaca pojavilo se u samo jednoj epizodi, kao što su Charles S. Dutton,[33] Ken Leung,[34] Ben Kingsley, Elias Koteas, Anette Bening i Sydney Pollack.[35]

Produkcijska ekipa[uredi | uredi kod]

Izvršni je producent David Chase tijekom svih šest sezona bio voditelj i glavni producent serije. Poznat je kao zahtjevan i kontroli sklon producent.[3][10] Osim što je pisao nekoliko epizoda po sezoni, Chase je nadgledao cjelokupnu montažu, konzultirao se s redateljima epizoda i radio velike, ali nepotpisane prepravke epizoda koje su napisali drugi scenaristi.[22][36] Brad Grey bio je uz Chasea izvršni producent, ali nije imao kreativnog doprinosa.[37] Mnogi članovi kreativnog tima iza Obitelji Soprano bili su hendikepirani Chaseovim intervencijama, s tim da su neki bili njegovi stari prijatelji i kolege; drugi su birani nakon intervjua koje su vodili producenti serije.[4][38]

Mnogi su od scenarista serije prije Obitelji Soprano radili na televiziji. Bračni par Robin Green i Mitchell Burgess, koji su zajedno između 1999. i 2006. napisali 19 epizoda serije, prethodno su s Chaseom surađivali na seriji Život na sjeveru.[39] Terence Winter, koji je postao scenarist nakon druge sezone serije, dvije je godine prakticirao pravo, nakon čega se odlučio za karijeru scenarista te pridobio Chaseovu pažnju.[40] Matthew Weiner, scenarist serije tijekom pete i šeste sezone, 2000. je napisao probni scenarij za seriju nazvanu Mad Men (koju je 2007. producirala mreža AMC). Scenarij je došao do Chasea koji je, nakon što ga je pročitao, ostao tako impresioniran da je odmah Weineru ponudio posao scenarista Obitelji Soprano.[41] I dva su člana glumačke postave potpisali epizode serije: Michael Imperioli, koji igra Christophera Moltisantija, također je scenarist te je napisao pet epizoda serije, od kojih se većina bavi temama talijanskih Amerikanaca;[42] Toni Kalem, koja glumi Angie Bonpensiero, također je napisala jednu epizodu .[43] Ostali scenaristi serije bili su Frank Renzulli, Todd A. Kessler i scenaristički tim Diane Frolov i Andrew Schneider.

Prije režije Obitelji Soprano, mnogi su redatelji radili na drugim televizijskim serijama. Mnogi redatelji bili su poznati po doprinosima na polju nezavisne produkcije.[38] Najčešći redatelji serije bili su Tim Van Patten (20 epizoda), John Patterson (13 epizoda), Allen Coulter (12 epizoda) i Alan Taylor (9 epizoda), koji su svi prethodno radili na televiziji.[38] Česti članovi glumačke postave Steve Buscemi i Peter Bogdanovich također su režirali neke epizode serije.[44][45] Sami Chase je režirao dvije epizode, pilot i završnicu serije.[46] Alik Sakharov bio je prvotni direktor fotografije, a kasnije se izmjenjivao s Philom Abrahamom.[47] Fotografija i režija poznati su po kvaliteti jednakoj onoj dugometražnih filmova.[48][49] Ovaj je izgled postignut Chaseovom suradnjom sa Sakharovim: "David je htio izgled koji ima glavu i rep. [...] Od pilota smo sjeli sa scenarijem i dijelili scene u kadrove. To se radi sa dugometražnim filmovima."[47]

Glazba[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Glazba u Obitelji Soprano

Obitelj Soprano poznata je po eklektičnom izboru glazbe te je zaradila mnoge kritičke pohvale za efektno korištenje prethodno snimljenih pjesama.[50][51][52][53] Chase je osobno birao glazbu za seriju zajedno s producentom Martinom Bruestleom i glazbenom urednicom Kathryn Dayak, ponekad se konzultirajući sa Stevenom Van Zandtom.[50] Glazba je obično birana po završetku produkcije i montaže epizode, ali su ponekad sekvence snimane kako bi odgovarale prethodno odabranoj glazbi.[36]

Uvodna tema serije je "Woke Up This Morning (Chosen One Mix)" britanskog sastava Alabama 3.[54] Drugačija pjesma svira preko odjavne špice svake epizode, uz nekoliko iznimki.[52] Mnoge pjesme se ponavljaju tijekom epizode, kao što je "Living on a Thin Line" The Kinksa u epizodi treće sezone "University" i "Glad Tidings" Van Morrisona u završnici pete sezone "All Due Respect".[52] Ostale pjesme čuju se nekoliko puta tijekom serije. Poznati primjer je "Con te partirò" koju izvodi talijanski pjevač Andrea Bocelli,[55] koja služi kao vrst tematske pjesme za lik Carmele Soprano.[56] Iako serija koristi mnogo prethodno snimljene glazbe, u usporedbi s drugim televizijskim serijama, poznata je i po nedostatku originalno skladane glazbe.[57]

Objavljena su dva soundtrack albuma s glazbom iz serije. Prvi, nazvan The Sopranos: Music from the HBO Original Series, objavljen je 1999. Sastoji se od selekcija iz prve dvije sezone serije te je zauzeo 54. mjesto na američkoj ljestvici Billboard 200.[1][58] Druga soundtrack kompilacija, nazvana The Sopranos: Peppers & Eggs: Music from the HBO Original Series, objavljena je 2001. Ovaj dvostruki album sadrži pjesme i izabrane dijaloge iz prve tri sezone serije.[59] Zauzela je 38. mjesto na Billboard 200.[2]

Setovi i lokacije[uredi | uredi kod]

Većina vanjskih kadrova serije snimljeno je na lokaciji u New Jerseyju, dok je većina unutarnjih kadrova - uključujući najčešće setove kao što su unutrašnjost rezidencije Sopranovih, stražnja soba striptiz kluba Bada Bing! te psihijatrijski ured dr. Melfi — snimljena u Silvercup Studios u Long Island Cityju u Queensu, New York City.[22]

Trgovina svinjetinom, često okupljalište mafijaša u seriji, u pilotu je bila poznata kao Centanni's Meat Market, stvarna mesnica u Elizabethu u državi New Jersey.[60] Nakon što je seriju preuzeo HBO, producenti su iznajmili zgradu s trgovinom u prednjem dijelu u Kearnyju.[60] Ova je zgrada ostatak vremena služila za snimanje scena ispred i unutar mesnice, sada preimenovana u Satriale's.[60] Nakon što je serija završila, zgrada je srušena.[61] Bada Bing!, u seriji striptiz klub vlasnika i voditelja Silvija Dantea, stvarni je go go bar na Cesti 17 u Lodiju u New Jerseyju.[60] Vanjske i unutarnje scene (uz iznimku stražnje sobe) snimljene su na lokaciji.[60] Klub se zove Satin Dolls, a prije početka serije bio je u funkciji.[62] Klub je nastavio raditi tijekom osam godina snimanja serije, ali i kasnije. Takva organizacija dogovorena je s vlasnikom kluba.[62] Lokacijski menadžer Mark Kamine prisjetio se kako je vlasnik bio "vrlo susretljiv" sve dok se snimanje ne "poklapa s njegovim radnim vremenom."[62] Sve vanjske i unutarnje scene rezidencije Sopranovih snimljene su na lokaciji u privatnoj rezidenciji u North Caldwellu u New Jerseyju.[60]

Uvodna sekvenca[uredi | uredi kod]

Prepoznatljivi dio Obitelji Soprano uvodna je sekvenca. U njoj Tony Soprano izlazi iz Lincoln Tunnela i ulazi na New Jersey Turnpike. U međuvremenu se vide mnoge lokacije u i oko Newarka i Elizabetha.[63] Sekvenca završava s Tonyjem koji ulazi na prilaz svojeg predgradskog doma. Chase je rekao kako je cilj uvodne sekvence pokazati da ova mafijaška serija govori o New Jerseyju, a ne New Yorku, gdje je većina takvih drama bilo smješteno.[64]

U prve tri sezone, između dijelova u kojima Tony napušta tunel i ulazi na Turnpike, u njegovu se retrovizoru mogla vidjeti slika tornjeva Svjetskog trgovačkog centra. Nakon napada 11. rujna, ovaj je kadar uklonjen, počevši s četvrtom sezonom serije.[65]

Glumci[uredi | uredi kod]

Obitelj Soprano u svojih šest sezona emitiranja uključuje veliki broj likova. Neki se pojavljuju samo u određenim sezonama, dok se drugi pojavljuju tijekom cijele serije.

Tony Soprano je protagonist serije. Tony je na početku serije kapetan zločinačke obitelji DiMeo, a od druge sezone izvršni šef. Uz to je i glava obitelji Soprano. Sklon je depresiji, a u prvoj epizodi počinje viđati psihijatra. Tijekom serije Tony pokušava balansirati između života svoje obitelji i karijere u mafiji.[66]

Tony počinje patiti od depresije te ima brojne napade panike što je rezultat godina stresa zbog svog "posla", potisnutih emocija i teškog djetinjstva. Počinje tražiti pomoć kod dr. Jennifer Melfi (Lorraine Bracco).[67] Dodatni teret Tonyjevu složenom životu zategnuti je odnos s njegovom suprugom Carmelom Soprano (Edie Falco)[68] i njihovo dvoje djece, Meadow (Jamie-Lynn Sigler)[69] i Anthonyjem Juniorom (Robert Iler).[70]

Udarnu glumačku postavu čine Tonyjeva šira obitelj: njegova majka Livia (Nancy Marchand),[71] sestra Janice (Aida Turturro),[72] stric Corrado "Junior" Soprano (Dominic Chianese), koji prvotno postaje tehnički šef obitelji nakon smrti Jackieja Aprilea, Sr. (iako s vremenom odlazi u polu-mirovinu, a na kraju potpuno gubi konce zbog zdravstvenih problema),[73] rođak Tony Blundetto (Steve Buscemi)[74] i nećak (zapravo ženin rođak) Christopher Moltisanti (Michael Imperioli).[75] I Livia i Janice su lukave manipulatorice vlastitim emocionalnim problemima. Tonyjev Stric Junior uključen je u njegovu zločinačku organizaciju, a njihova obiteljska veza povezana je sa zločinačkim ambicijama. I njegovi rođak Tony i nećak Christopher također su vezani za njegovu "drugu" obitelj, a njihovi potezi postaju daljnji izvor sukoba. Christopher se muči s narkomanijom i alkoholizmom te željom da stekne poštovanje, dok se Tony Blundetto nada kako će krenuti poštenim putem, no događaju mu se nasilni ispadi.

Tonyjev bliski krug unutar obitelji DiMeo čine Silvio Dante (Steven Van Zandt),[76] Paul "Paulie Walnuts" Gualtieri (Tony Sirico)[77] i Salvatore "Big Pussy" Bonpensiero (Vincent Pastore).[78] Silvio je Tonyjev consigliere i najbolji prijatelj. Paulie i Big Pussy su dugogodišnji vojnici i bliski saveznici koji su radili s Tonyjem i njegovim ocem; Paulie uskoro postaje capo, a s vremenom i zamjenik šefa. U Tonyjevoj zločinačkoj organizaciji su i Patsy Parisi (Dan Grimaldi)[79] i Furio Giunta (Federico Castelluccio).[80] Patsy je tihi vojnik koji poštuje snažnije figure. Furio je doveden iz Italije kako bi djelovao kao Tonyjev utjerivač dugova.

Ostali značajni likovi u obitelji DiMeo su Bobby "Bacala" Baccalieri (Steven R. Schirripa),[81] Richie Aprile (David Proval),[82] Ralph Cifaretto (Joe Pantoliano),[83] Eugene Pontecorvo (Robert Funaro)[84] i Vito Spatafore (Joseph R. Gannascoli).[85] Bobby je Juniorov podređeni kojeg Tony isprva tiranizira, ali kasnije prima u svoj uži krug. Cifaretto inteligentan i najviše zarađuje, ali je arogantan, omražen te ne poštuje autoritete. Richie Aprile je pušten iz zatvora u drugoj sezoni i ubrzo unosi nemir u organizaciju. Pontecorvo je mladi vojnik koji zajedno s Christopherom postaje član mafije. Spatafore se polako uspinje u hijerarhiji i donosi najviše zarade u Aprileovoj ekipi, ali vodi dvostruki privatni život.

Prijatelji obitelji Soprano su Hesh Rabkin (Jerry Adler),[86] Adriana La Cerva (Drea de Matteo),[87] Rosalie Aprile (Sharon Angela)[88] Angie Bonpensiero (Toni Kalem), zajedno s Artiejem (John Ventimiglia)[89] i Charmaine Bucco (Kathrine Narducci).[90] Hesh je Tonyjev savjetnik i prijatelj, a u toj je ulozi bio i pod Tonyjevim ocem. Adriana je Christopherova dugogodišnja djevojka; par ima buran odnos. Rosalie je udovica prethodnog šefa obitelji DiMeo i Carmelina bliska prijateljica. Angie je supruga Salvatorea Bonpensiera koja kasnije pokreće vlastiti posao. Artie i Charmaine su školski prijatelji Sopranovih te vlasnici popularnog restorana Vesuvio. Charmaine ne želi imati veze s Tonyjem i njegovom ekipom zbog njegovih kriminalnih aktivnosti, a često na tome mora i inzistirati jer Artieja - pokornog i marljivog - privlači Tonyjev životni stil.

John "Johnny Sack" Sacramoni (Vince Curatola),[91] Phil Leotardo (Frank Vincent)[92] i "Little" Carmine Lupertazzi, Jr. (Ray Abruzzo)[93] značajni su likovi iz njujorške zločinačke obitelji Lupertazzi, koja veliki dio posla dijeli sa Sopranovom organizacijom. Iako su često u pitanju interesi Lupertazzijevih i DiMeoa, Tony s Johnnyjem Sackom uspijeva održavati prijateljski, ali opet poslovni odnos, dogovarajući poslove koji će koristiti objema obiteljima. Njegov zamjenik i kasniji nasljednik, Phil Leotardo, manje je susretljiv i teži poslovni partner za Tonyja. Little Carmine je sin prvog šefa, a s ostalima se natjeće za utjecaj.

Sinopsis i popis epizoda[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Popis epizoda Obitelji Soprano

Sezona 1[uredi | uredi kod]

Serija počinje kad se Tony Soprano sruši nakon pretrpljenog napada panike. Zbog toga potraži pomoć na terapiji s dr. Jennifer Melfi. Priča se postupno otkriva: detalji o Tonyjevu odgoju, kako je očev utjecaj najviše pomogao njegovu gangsterskom razvoju, ali i kako je Tonyjeva majka, Livia, bila osvetoljubiva i možda patila od poremećaja ličnosti; njegov komplicirani odnos sa svojom ženom Carmelom, kao i njezini osjećaji u pogledu muževih veza s mafijom; životi njihove djece, Meadow i Anthonyja Jr., koji sve više saznaju za položaj svoga oca u mafijaškoj organizaciji; federalne optužbe koje slijede kao posljedica suradnje nekog člana njegove organizacije s FBI-em; i urota njegova strica kojoj je cilj njegova smrt. Nakon naredbe likvidacije Brendana Filonea i lažne egzekucije Christophera Moltisantija, Tonyjev Stric Junior postavljen je za šefa obitelji (nakon smrti prethodnog šefa Jackieja Aprilea Sr. od raka), iako zapravo Tony iza kulisa kontrolira većinu stvari. Bijesan zbog Juniorova plana da ga ubije, Tony na pokušaj oduzimanja vlastitog života reagira nasilnim ispadom i posvađa se s majkom zbog njene uloge u uroti kojoj je cilj njegov pad. Ona doživljava psihološki uzrokovani lažni moždani udar. Juniora uhićuje FBI.

Sezona 2[uredi | uredi kod]

Na početku druge sezone, Jackiejev brat Richie Aprile biva pušten iz zatvora te se pokazuje kao usijana glava kad se radi o poslu; počinje i vezu s Tonyjevom sestrom Janice, koja je stigla iz Seattlea. Tonyjev prijatelj "Big Pussy" vraća se u New Jersey nakon upadljivog izostanka, a Tony shvaća kako je postao doušnik FBI-a. Tony, Silvio Dante i Paulie Walnuts ubijaju Big Pussyja na brodu, zamotaju ga u lance i izbacuju u more.

Christopher Moltisanti se zaruči sa svojom dugogodišnjom djevojkom Adrianom La Cervom. Matthew Bevilaqua i Sean Gismonte, dvojica nižerangiranih suradnika nezadovoljnih neuspjehom u Sopranovoj ekipi, pokušaju steći ime time što će ubiti Christophera. Plan im se izjalovi; Christopher preživljava napad (iako kritično ranjen), ubija Seana u samoobrani, dok Tony i Big Pussy ubrzo ubijaju Matthewa.

Junior je smješten u kućni pritvor dok čeka suđenje. Richie, frustriran autoritetom koji Tony ima nad njim, zamoli Juniora da dâ ubiti Tonyja. Junior odglumi zanimanje, a zatim obavještava Tonyja o Richiejevim namjerama, ostavivši Tonyja s još jednim neriješenim problemom. Međutim, situacija se neočekivano okrene nakon što Janice u izljevu bijesa ubije Richieja; Tony i njegovi ljudi sakriju sve dokaze ubojstva, a Janice se vraća u Seattle.

Sezona 3[uredi | uredi kod]

U trećoj se sezoni nakon dugog izbivanja na Floridi vraća ambiciozni Ralph Cifaretto. Započinje vezu s Rosalie Aprile, udovicom bivšeg šefa, Jackieja Aprilea, Sr. Unatoč osobnom animozitetu i oprezu zbog njegova destruktivnog ponašanja (Ralph je ubio striptizetu u Bada Bingu, nakon što ga je Tony napao, prekršivši mafijaški kod da se ne napada drugi član mafije), Tony ga promovira u kapetana zbog njegova profesionalnog uspjeha.

Meadow, sada brucošica na Sveučilištu Columbia, počinje hodati s Noahom Tannenbaumom, tamnoputim židovom; on postaje meta Tonyjeva rasističkog gnjeva, a Noah na kraju okončava njihovu vezu.

Jackie Aprile, Jr. počinje se viđati s Meadow, a zatim potone u život droge i kriminala. Tony isprva na Jackieja pokuša djelovati kao mentor, ali postaje sve više nestrpljiv zbog Jackiejeve sve veće bezobraštine, pogotovo kad Jackiejeva veza s Meadow postaje ozbiljnija. Usprkos Tonyjevim savjetima i upozorenjima, Jackie prelazi liniju nakon što pokuša organizirati prepad na Ralphovu kartašku igru. Tony odlučuje prepustiti Ralphu odluku o kazni za Jackieja Jr. Unatoč svojoj ulozi zamjenskog oca, Ralph na kraju odlučuje dati ubiti Jackieja.

Livia umire od moždanog udara. Tony započinje aferu s Gloriom Trillo, koja je također pacijent dr. Melfi. Njihova veza je kratka i turbulentna. U međuvremenu dr. Melfi biva silovana. Junioru je dijagnosticiran rak želuca; nakon kemoterapije nestaje. Unatoč uspjehu u školskoj momčadi američkog nogometa, A.J. nastavlja upadati u nevolje; sve kulminira izbacivanjem iz škole.

Sezona 4[uredi | uredi kod]

U četvrtoj sezoni, njujorški se podšef Johnny Sack razbjesni nakon što čuje za Ralphovu neumjesnu šalu o njegovoj ženi. Potraži dozvolu za njegovo ubojstvo, ali biva odbijen; tenzija između dvojice s vremenom se smanjuje. Tony kasnije ubije Ralpha u izljevu bijesa jer vjeruje kako je Ralph u staji ubio njihova trkaćeg konja Pie-O-My.

Nakon smrti žene Bobbyja Baccalierija, Janice se upušta u romantičnu vezu s njim. Christopherova ovisnost o heroinu se produbljuje, što natjera njegove suradnike i obitelj da organiziraju intervenciju, nakon čega on odlazi u kliniku za odvikavanje. Adriana se sprijatelji sa ženom koja je zapravo agentica FBI-a na tajnom zadatku; nakon što Adriana iznenada prekine njihovo prijateljstvo, privode je i prisile da bude FBI-ev doušnik. Junior se suočava s RICO suđenjem; na kraju se ono poništava.

Carmela, čija je veza s Tonyjem napeta zbog financijskih briga i Tonyjeve nevjere, razvija obostranu zaljubljenost s Furiom Guintom. Bojeći se posljedica upuštanja u vezu sa šefovom ženom, Furio se iznenada vraća kući u Italiju, ostavivši Carmelu očajnu. Nakon što Tonyjeva bivša ljubavnica nazove u njihov dom i pripita počne pričati detalje o njihovoj vezi, Carmela izbaci Tonyja iz kuće. Tonyju prilazi Johnny Sack s ponudom ubojstva Carminea Lupertazzija, koju on kasnije odbija.

Sezona 5[uredi | uredi kod]

U petoj sezoni, Tonyjev rođak Tony Blundetto pušten je iz zatvora zajedno s drugim mafijaškim figurama. Carmine neočekivano umire, a kako nije imenovao nasljednika, u New Yorku dolazi do borbe za premoć između Carminea Jr. i Johnnyja Sacka. Iako se trudi izbjeći povratak u organizirani kriminal, Blundetto se nađe umiješan u sukob protivno Tonyjevim naredbama. Nakon što Blundetto ubije brata Phila Leotarda, Johnny Sack zahtijeva da ga Tony preda. Odbijanje tog prijedloga isprovocira reakciju njujorške frakcije, a Tony na kraju odlučuje sam ubiti Blundetta umjesto da ga preda na mučenje.

Tony i Carmela ostaju rastavljeni, a Tony živi u bivšoj kući svojih roditelja s prijateljem iz djetinjstva Artiejem Buccom, kojeg je također ostavila žena. Carmela, sada jedini autoritet u odnosu na A.J.-a u kući Sopranovih, postane frustrirana jer njezina pravila samo dovode to toga da je sin prezire; kasnije dopušta A.J.-u da živi s ocem. Ona sama se upušta u kratku vezu s Robertom Weglerom, A.J.-evim školskim savjetnikom; on iznenada prekine vezu posumnjavši kako ga ona iskorištava da bi popravila A.J.-eve ocjene. Tony i Carmela kasnije ipak pokušavaju oživjeti svoj brak; Tony obećava da će biti diskretniji i pristane kupiti zemljište koje Carmela želi razviti.

Adriana nastavlja raditi kao doušnik FBI-a. Nakon što postane umiješana u ubojstvo u njenom noćnom klubu, federalni joj agenti postavljaju ultimatum: da pridobije Christophera na suradnju ili će u zatvor. Ona sve prizna Christopheru; isprva bijesan, on postaje sve zainteresiraniji za program zaštite svjedoka. Međutim, opet se predomisli i kaže Tonyju za Adrianu. Tony, uz Christopherovo odobrenje, naređuje Silviu da je ubije. Nakon što je ubio svog rođaka Tonyja Blundetta, Tony pristupa Johnnyju Sacku kako bi okončao krvoproliće između dviju obitelji i nastavio s poslom. Na sastanku Johnnyja Sacka uhiti FBI, a Tony pobjegne.

Sezona 6[uredi | uredi kod]

Na početku šeste sezone, Tonyja ustrijeli sada senilni i zbunjeni Stric Junior. Tony u komi sanja kako je prodavač na poslovnom putu, gdje igrom slučaja zamijeni aktovku i lisnicu s čovjekom po imenu Kevin Finnerty. Tonyjev oporavak od ranjavanja mijenja njegove poglede i on pokušava poboljšati svoje odnose. Međutim, suočen je s nizom problema u svojem poslovnom životu. Vito Spatafore je prokazan kao homoseksualac, a Tonyja na rješenje problema pritišće Phil Leotardo, sada izvršni šef New Yorka kako je Johnny Sack u zatvoru. Nakon što Tony ne učini ništa, Phil intervenira i ubija Spataforea. Tonyjeva zločinačka obitelj obavi osvetničko ubojstvo i opet se čini kako su obitelji na rubu sveopćeg rata.

Tony razmatra ubojstvo nekoliko svojih suradnika za relativno male prekršaje. Christopher ne uspijeva napustiti mafiju, udaljava se od svojih problema ponovno se prihvativši droge te ubija prijatelja iz Anonimnih narkomana. Zatim biva teško ranjen u prometnoj nesreći pod utjecajem narkotika. Tony, jedini suputnik, nije ozbiljnije ozlijeđen te uguši Christophera. A.J.-a ostavlja zaručnica, a on pada u depresiju, što kulminira njegovim pokušajem samoubojstva u dvorišnom bazenu. Doktoricu Melfi prijatelji uvjeravaju da Tony ne napreduje te da čak koristi terapiju za svoje sociopatske potrebe. Ona mu otkazuje terapiju.

Johnny Sack umire u zatvoru od raka pluća, a Leotardo konsolidira svoju poziciju u obitelji Lupertazzi. Daje ubiti svoje protivnike za čelnu poziciju i zatim službeno preuzima titulu šefa. Nastavivši njihovu svađu iz prošlosti, Phil se odbije dogovoriti s Tonyjem oko posla s otpadom. Nakon što Tony napadne vojnika Lupertazzijevih zbog uznemiravanja Meadow na izlasku, Phil uhvati priliku za osvetu. Phil naređuje ubojstvo Bobbyja Baccalierija, koji je ustrijeljen nasmrt, Silvia, koji završava u komi te Tonyja, koji se počne skrivati. Dogovor se izjalovi nakon što se ostatak obitelji Lupertazzi složi da ignorira naredbu za Tonyjevo ubojstvo te puštaju Tonyja da krene na Phila. Agent FBI-a informira Tonyja gdje se skriva Phil, a Tony ga daje ubiti. Philov podšef postaje doušnik, a ekipe iz Jerseyja i New Yorka dobivaju sudski poziv. Neko vrijeme nakon Philove smrti i sastanka sa svima, Tony, Carmela, A.J., i konačno Meadow sastaju se na ležernoj večeri. Scena se iznenada zacrni, a odjavna špica kreće u tišini.

Teme i karakteristike[uredi | uredi kod]

Obitelj Soprano poznata je po višeznačnim scenarijima Davida Chasea koji se uvelike oslanjaju na simbolizam, a serija je konstantno bila predmet analiza.[94] Chase i ostali scenaristi tijekom serije obradili veliki broj psiholoških, filozoskih, društvenih i političkih tema.

Snovi[uredi | uredi kod]

Jedinstven aspekt serije su sekvence snova. Chase, koji je napisao većinu sekvenci snova,[95] o njima je rekao, "Te snove smo koristili kako bi unaprijedili pripovjedačku strukturu. Na primjer, "Funhouse" je mogla biti priča u kojoj Tony dobiva informacije da je Pussy doušnik i istražuje taj trag, a mi napravimo neki smiješni postupak sve dok u rukama ne nađemo dokaz. A ja jednostavno nisam mogao proći kroz to. Ne mogu to raditi. Zato smo odlučili kako bi bilo jednostavnije da na nekoj razini Tony to zna, da ga prijatelj izdaje i od toga mu je muka u kombinaciji s pokvarenom piletinom, a podsvijest mu eruptira na isti način te mu daje informaciju."[95] Sekvenca snova uključuje Tonyjev razgovor s Big Pussyjem u obliku ribe kad on shvaća da mu je prijatelj doušnik FBI-a. Druga slavna sekvenca snova je u epizodi "The Test Dream" koja traje više od 20 minuta.[95]

Šesta sezona sadrži najdužu sekvencu snova s Tonyjem kao običnim čovjekom koji je zamijenio identitet s izvjesnim Kevinom Finnertyjem.[96] U snu, Tony se zadržava u Costa Mesi u Kaliforniji, gradu u koji je otputovao radi posla, a zbog zamjene identiteta ne može otputovati kući. Finnerty je portretiran kao prodavač koji živi konzervativnim, poštenim životom.[96]

Prikaz mafijaša[uredi | uredi kod]

Mafijaši su u seriji prikazani kao čvrsti, snalažljivi i kao poznanici zakona ulice, ali bez formalnog obrazovanja i dubljeg razumijevanja samih sebe i njihova svijeta. Obrazovni i lingvistički nedostaci, posebno Pauliejevi i Christopherovi, često su izvor humora.[97] Sami su likovi često zaboravljivi pri izvrtanju i shvaćanju osnovne povijesti i općeg znanja.

Nekompetentnost gangstera na neki se način pokazuje u svakoj epizodi. Neki od primjera su sljedeći:

  • Većina epizode "Pine Barrens" posvećena je Pauliejevim i Christopherovim neuspješnim pokušajima da prežive jedan dan i noć u snježnoj divljini nakon neuspješne likvidacije. Christopher u epizodi pokazuje svoju ignoranciju prema povijesti kad kaže kako se Kubanska raketna kriza zapravo nikad nije dogodila: "To je bilo stvarno? Gledao sam taj film. Mislio sam da je to sranje."
  • Bobby Baccalieri na sebe navuče Tonyjev gnjev tijekom rasprave o svjetskim događajima i biblijskim proročanstvima izjavivši kako je "Quasimodo sve to predvidio." Tony ga zatim ispravi rekavši kako je mislio na Nostradamusa i da je Quasimodo bio zvonar (eng. hunchback) crkve Notre-Dame. Baccalieri nakon toga nastavi razgovor spominjući braniča footballske momčadi Notre Dame Fighting Irish, misleći kako je grba (eng. hunchback) isto što i napadač u američkom nogometu (eng. halfback).
  • Iako mnogo inteligentniji od svojih podređenih, Tony često izvrće i ponavlja stvari koje mu kaže dr. Melfi na drugačiji način, samo kako bi pogrešno izgovorio frazu ili potpuno promašio poantu.
  • Ne osobito bistar lik "Little Carminea" Lupertazzija često je izvor humora.[97] Često izvrće metafore pa tako jednom kaže Tonyju, "Ti si sada na litici ogromnog raskrižja."

Neki su mafijaši portretirani kao pametni i elokventni, iako se kao takvi čine iznimkama u odnosu na pravilo. Na primjer, Johnny Sack, Ralph Cifaretto i Tony Blundetto iznimno su inteligentni (Blundetto navodno ima kvocijent inteligencije 158) i relativno artikulirani, rijetko čineći izvrtanja, iako je Cifaretto socijalno neprilagođen i netaktičan.[98]

Reference i aluzije[uredi | uredi kod]

Dobri momci[uredi | uredi kod]

Chase je izjavio kako je gangsterski film Martina Scorsesea Dobri momci za njega bio izvor inspiracije, nazvavši ga svojim "Kuranom".[99]

Obitelj Soprano je započela s četiri člana glumačke postave (Lorraine Bracco, Michael Imperioli, Tony Sirico i Vincent Pastore) koji su se pojavili u Dobrim momcima. Joseph R. Gannascoli, kojeg se u filmu na kratko može vidjeti kao nepotpisanog statista, pridružio se postavi serije kao Vito Spatafore u drugoj sezoni, a kasnije se i Frank Vincent, još jedan od glavnih glumaca iz filma, pridružio postavi kao Phil Leotardo. Mnogi neredoviti i manji likovi u seriji prethodno su se pojavili u filmu. Ukupno se 27 glumaca pojavilo u obje produkcije. Ray Liotta, zvijezda filma, bio je rani kandidat za ulogu Tonyja Soprana. Liotta je kasnije odbio ulogu Ralpha Cifaretta.[100]

Serija je radila i reference na film. Primjerice, u Dobrim momcima, lik Michaela Imperiolija "Pauk" pogođen je u stopalo. U epizodi serije "The Legend of Tennessee Moltisanti", njegov lik Christopher Moltisanti ustrijeli prodavača u pekarnici u stopalo. Dok prodavač vrišti od boli, vičući "Pogodio si me u stopalo!", Christopher izlazi, rekavši "Događa se."[101] U Dobrim momcima, lik Lorraine Bracco predmet je zlostavljanja što kaže svojem dečku, Henryju Hillu, koji se obračuna sa zlostavljačem; u Obitelji Soprano, njezin lik, dr. Melfi, biva silovana, ali to odbija reći Tonyju. U drugoj epizodi Christopher ispred noćnog kluba susreće Martina Scorsesea (kojeg glumi pjevač i glumac Tony Caso) i kaže mu kako mu se svidio Kundun.

Kum[uredi | uredi kod]

Obitelj Soprano na brojne je načine povezana s trilogijom Kum Francisa Forda Coppole. Serija s tri filma dijeli neke članove glumačke postave; najistaknutiji je Dominic Chianese, koji u seriji portretira Juniora Soprana, a u Kumu II Johnnyja Olu.[102]

Osim toga, jasno se daje do znanja kako su likovi u Obitelji Soprano upoznati s filmovima i koliko ih vole pa se tako u međusobnim razgovorima često referiraju na pojedini film iz trilogije.[103] U početku serije, Silvio Dante povremeno oponaša Al Pacina u ulozi Michaela Corleonea.[104] Izražava se i Tonyjeva ljubav za filmove; dok njegova ekipa prije odlaska u Italiju gleda piratsko DVD izdanje drugog filma, on kaže kako mu je najdraži trenutak u cijeloj trilogiji kad se u drugom nastavku Vito Corleone vraća u Italiju. U 6. sezoni, A.J. pokušava ubiti Strica Juniora, rekavši kasnije kako je jedan od Tonyjevih omiljenih trenutaka u Kumu kad Michael Corleone osvećuje svog oca.[105]

Osim toga, kritičari su naveli brojne vizualne i simboličke posvete i reference na Kuma u seriji. Na primjer, u prvoj sezoni, kad dvojica muškaraca pokušaju ubiti Tonyja, on je upravo kupio bocu soka od naranče; to aludira na scenu u prvom Kumu u kojem Vito kupuje naranče pred pokušaj njegova ubojstva.[106] Nadalje, nakon smrti Livije Soprano u trećoj sezoni, postoji scena s Tonyjem koji se dizalom spušta u pogrebnikov podrum, gdje ga pogrebnik uvjerava kako će "iskoristiti svu svoju moć, i sve svoje umijeće" u korist Livije. Scena je izravna posveta sceni iz Kuma gdje Vito zatraži uslugu od Bonasere nakon ubojstva njegova sina Santina.[107]

Pisac Peter E. Bondanella tvrdi kako reference serije na klasičnu mafijašku dramu predstavljaju nešto više od puke parodije ili posvete. Kaže kako Chase "koristi reference na Coppolina remek-djela na pametan način, i da bi nas oduševio i da bi dodao slojeve vlastitim pričama."[107]

Prikriveno oglašavanje[uredi | uredi kod]

Obitelj Soprano često je u programu prikazivala stvarne proizvode raznih brandova. Ovakva se praksa u medijima naziva prikriveno oglašavanje. Producenti serije rekli su kako nikad nisu primili honorar za pojavljivanje proizvoda u seriji, iako su se na ekranu često besplatno pojavljivali proizvodi, uključujući skupa vina i računala; stvarni brandovi korišteni su kako bi se naglasio osjećaj realizma.[108][109][110]

Kritike[uredi | uredi kod]

Recenzije i utjecaj[uredi | uredi kod]

Obitelj Soprano kritičari navode kao jednu od najboljih i najinovativnijih televizijskih serija svih vremena, iako su kritičarske ocjene serije uglavnom varirale od sezone do sezone.[15][111][112] Peter Biskind izVanity Faira nazvao ju je "možda najvećim remek-djelom pop-kulture svojeg vremena".[4] Urednik The New Yorkera David Remnick nazvao je seriju "najbogatijim dostignućem u televizijskoj povijesti."[113] TV Guide uvrstio je Obitelj Soprano na peto mjesto na svojoj listi "Top 50 TV serija svih vremena".[114] Channel 4 Obitelj Sopranos 2007. je nazvao najboljom televizijskom serijom svih vremena.[115] Serija je uvrštena i na TIME-ov popis "100 najboljih TV serija svih vremena," dok je urednik James Poniewozik napisao, "Ova mafijaška saga pokazala je kako kompleksna i angažirana može biti televizijska priča, izazvavši eksploziju ambicioznih drama na kabelskim i drugim mrežama."[112]

Prva sezona serije zaradila je iznimno pozitivne recenzije.[116] Nakon originalnog emitiranja 1999., The New York Times je napisao "[Obitelj Soprano] bi mogla biti najveće djelo američke popularne kulture posljednje četvrti stoljeća."[9] PopMatters je 2007. napisao "debitanska sezona Obitelji Soprano ostaje krunsko ostvarenje američke televizije."[117]

Scenarij, gluma i režija često su bili predmet pohvala. Serija je zarađivala pohvale i za izbor glazbe, fotografiju i volju da se bavi teškim temama.[49][112]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Popis nagrada i nominacija Obitelji Soprano

Obitelj Soprano svake je godine svojeg originalnog emitiranja nominirana za Primetime Emmy za najbolju dramsku seriju. Nakon što je 1999., 2000., 2001. i 2003. bila nominirana i izgubila nagradu (izgubivši prvu od serije Pravda za sve, a potonje tri od Zapadnog krila), Obitelj Soprano 2004. je osvojila nagradu, kao i 2007., postavši prva serija kabelske televizije koja je osvojila nagradu.[118] Pobjeda 2007. učinila je Obitelj Soprano prvom dramskom serijom od Upstairs, Downstairs 1977. koja je osvojila nagradu nakon završetka emitiranja.[119] Serije je ukupno zaradila 21 nominaciju za najbolji scenarij dramske serije, osvojivši nagradu šest puta.[120]

Obitelj Soprano osvojila je bar jedan glumački Emmy svake natjecateljske godine osim 2006. i 2007. I James Gandolfini i Edie Falco bili su šest puta nominirani za najboljeg glavnog glumca i glumicu, a oboje su osvojili po tri nagrade. Joe Pantoliano 2003. je osvojio Emmy za najboljeg sporednog glumca, a Michael Imperioli i Drea de Matteo 2004. za njihove sporedne uloge u seriji. Ostali glumci koji su nominirani za Emmyje su Lorraine Bracco (u kategorijama najbolje glavne i sporedne glumice), Dominic Chianese, Nancy Marchand, Aida Turturro, Steve Buscemi (koji je nominiran i za režiranje epizode "Pine Barrens"), Tim Daly, John Heard i Annabella Sciorra.[120]

2000. i 2001., Obitelj Soprano je osvojila dvije uzastopne Nagrade George Foster Peabody. Samo su dvije serije osvojile nagradu dvije godine uzastopno: Život na sjeveru i Zapadno krilo.[121][122] Serija je zaradila i brojne nominacije za Zlatne globuse (osvojivši 2000. najbolju dramsku seriju)[123] i značajnije cehovske nagrade (redatelja,[124] producenata,[125] scenarista,[126] i glumaca[127]).

Kontroverze[uredi | uredi kod]

Serija je često kritizirana zbog navodnih neprestanih stereotipa o talijanskim Amerikancima. 2000. su dužnosnici okruga Essex producentima odbili izdati dozvolu za snimanje na vlasništvu okruga, tvrdeći kako serija prikazuje talijanske Amerikance u "manje nego poželjnom svjetlu."[128] Serija se u epizodi iz 2002. "Christopher" bavila temom identiteta talijanskih Amerikanaca, a u nju je uključena i godišnja parada na Kolumbov dan. Kasnije te godine, organizatori parade su zabranili članovima glumačke postave sudjelovanje u stvarnom događaju.[129]

Chase je branio svoju seriju, rekavši kako to nije bio pokušaj stereotipiziranja svih talijanskih Amerikanaca, samo male zločinačke subkulture.[130]

DVD izdanja[uredi | uredi kod]

Sezona Datumi izdanja Epizode Posebni dodaci Diskovi
Regija 1 Regija 2 Regija 4
1 12. prosinca 2000. 24. studenog 2003. 24. studenog 2003. 13
  • 77-minutni intervju s autorom serije Davidom Chaseom kojeg je vodio filmski povjesničar i redatelj Peter Bogdanovich.
  • Kratki film "Family Life".
  • Kratki film "Meet Tony Soprano".
  • Jedan audio komentar Davida Chasea i Petera Bogdanovicha pilot-epizodu.[131]
 4
2 6. studenog 2001. 24. studenog 2003. 24. studenog 2003. 13
  • Kratki film "The Real Deal".
  • Kratki film "A Sit Down With Tony Soprano".
  • Četiri audio komentara ćlanova glumačke postave za epizode "Commendatori", "From Where to Eternity", "The Knight in White Satin Armor" i "Funhouse".[132]
3 27. kolovoza 2002. 24. studenog 2003. 24. studenog 2003. 13
  • Kratki film "A Day On The Set Of The Sopranos".
  • Tri audio komentara članova glumačke postave za epizode "The Telltale Moozadell", "Pine Barrens" i "Amour Fou".[133]
4 28. listopada 2003. 3. studenog 2003. 3. studenog 2003. 13
  • Uskrsna jaja.
  • Najave i sažeci epizoda.
  • Biografije glumaca i producentske ekipe.
  • Četiri audio komentara članova glumačke postave za epizode "The Weight", "Everybody Hurts", "Whoever Did This" i "Whitecaps".[134]
5 7. lipnja 2005. 20. lipnja 2005. 17. kolovoza 2005. 13
  • Pet audio komentara članova glumačke i producentske ekipe za epizode "All Happy Families...", "Sentimental Education", "In Camelot", "Cold Cuts" i "Long Term Parking".[135]
6
(1. dio) 		7. studenog 2006. 27. studenog 2006. 7. ožujka 2007. 12
  • Četiri audio komentara članova glumačke i producentske ekipe za epizode "Join The Club", "Luxury Lounge", "The Ride" i "Kaisha".[136]
6
(2. dio) 		23. listopada 2007. 19. studenog 2007. 31. siječnja 2008. 9
  • Kratki film "Making Cleaver: Behind the scenes of Christopher's horror film".
  • "The Music of The Sopranos" – Autor David Chase, glumci i producenti razgovaraju o pjesmama iz serije.
  • Četiri audio komentara članova glumačke postave za epizode "Soprano Home Movies", "Remember When", "The Second Coming" i "The Blue Comet".[137]
Box set
Complete HBO
Sezone 1–6 		19. studenog 2007. 86
  • Kolekcija prethodno objavljenih box-setova.
 28
Kompletna serija –
Deluxe izdanje 		11. studenog 2008. 24. studenog 2008. 86
  • Uključuje sve posebne dodatke s prije objavljenih box-setova.
  • Nikad prije viđene scene iz svih šest sezona.
  • Eksluzivni intervju Aleca Baldwina s Davidom Chaseom.
  • Večera s Obitelji Soprano: dvije večere s glumcima i ekipom serije na kojima razgovaraju o završnici serije.
  • Izgubljene scene iz svih šest sezona serije.
  • Panel Center Seminar: razgovor s "otkačenim" likovima.
  • Extra Gravy: podvale i parodije uključujući Simpsone i Saturday Night Live.
 30

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 „The Sopranos: Music from the HBO Original Series: Billboard Albums at All Music Guide”. All Music Guide. Pristupljeno 30. 07. 2007. 
  2. ↑ 2,0 2,1 „The Sopranos: Peppers & Eggs (Music From the HBO Original Series): Billboard Albums at All Music Guide”. All Music Guide. Pristupljeno 30. 07. 2007. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 „David Chase profile at HBO.com”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-19. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  4. ↑ 4,00 4,01 4,02 4,03 4,04 4,05 4,06 4,07 4,08 4,09 4,10 Biskind, Peter (travanj 2007.). „An American Family”. Vanity Fair. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  5. ↑ Ehrmann, Bert (20. ožujka 2006.). „The Sopranos – "Oh Poor You!"”. Fort Wayne Reader. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  6. ↑ 6,0 6,1 „David Chase Biography (1945-)”. www.filmreference.com. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Lee, Mark (svibanj 2007.). „Wiseguys: A conversation between David Chase and Tom Fontana.”. Writers Guild of America, west. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-16. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  8. ↑ Baker, Kathryn (23. studenog 1988.). „Almost Grown: tells story of growing up”. Wichita Eagle. str. 9A. 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 9,4 Oxfeld, Jesse (2002.). „Family Man”. Stanford Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-20. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  10. ↑ 10,0 10,1 „David Chase at Hollywood.com”. hollywood.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-06. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 David Chase i Peter Bogdanovich (1999.). "The Sopranos" - David Chase interview (DVD). HBO. 
  12. ↑ 12,0 12,1 Dougherty, Robin (20. siječnja 1999.). „Chasing TV”. Salon.com. Arhivirano iz originala na datum 1999-10-11. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  13. ↑ 13,0 13,1 Dana, Will (10. ožujka 2006.). „"Sopranos" Creator Shoots Straight”. Rolling Stone. Arhivirano iz originala na datum 2008-11-08. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  14. ↑ Zoller Seitz, Matt (4. ožujka 2001.). „Boss of bosses”. The Star-Ledger. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-06. Pristupljeno 27. studenog 2007. 
  15. ↑ 15,0 15,1 Flaherty, Michael (8. lipnja 2007.). „Sopranos signoff marks end of era”. The Hollywood Reporter. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-21. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  16. ↑ Davis, Ivor; Haward, Anthony (18. srpnja 2004.). „Sopranos star Lorraine Bracco thought her five minutes of fame had ended with Goodfellas.”. www.lbracco.com. Arhivirano iz originala na datum 2008-01-05. Pristupljeno 11. studenog 2007. »Prvo smo razgovarali o Carmeli," kaže Bracco, "ali za mene bi to bila ista stvar da sam prihvatila... To sam glumila u Dobrim momcima i to sam obavila jako jako dobro i to činiti opet za mene nije bilo ispravno. Rekla sam mu kako mi se svidio scenarij te sam htjela igrati dr. Melfi. A on je to prihvatio.« 
  17. ↑ „AmIAnnoying - Tony Sirico”. AmIAnnoying.com. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  18. ↑ „Cast: The-Sopranos.com - Tony Sirico”. www.thesopranos.com. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  19. ↑ „A Hit Man In More Ways Than One”. CBS News. 18. ožujka 2007.. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  20. ↑ „Steven Van Zandt biography at Yahoo”. Yahoo!. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  21. ↑ Carter, Bill (10. lipnja 2007.). „One Final Whack at That HBO Mob”. The New York Times. Pristupljeno 27. studenog 2007. 
  22. ↑ 22,0 22,1 22,2 Wolk, Josh (6. travnja 2007). „Burying the Sopranos”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-09. Pristupljeno 10. listopada 2007. 
  23. ↑ „Joe Pantoliano as Ralph Cifaretto”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-09. Pristupljeno 2. rujna 2008. 
  24. ↑ „Robert Loggia as Michele "Feech" La Manna”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-15. Pristupljeno 2. rujna 2008. 
  25. ↑ „Steve Buscemi as Tony Blundetto”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-15. Pristupljeno 2. rujna 2008. 
  26. ↑ „Frank Vincent as Phil Leotardo”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-06. Pristupljeno 2. rujna 2008. 
  27. ↑ „Peter Bogdanovich as Dr. Elliott Kupferberg”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-15. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  28. ↑ „John Heard Biography”. Yahoo! Movies. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  29. ↑ „Robert Patrick: The Unit on CBS”. CBS. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  30. ↑ „Profile: Peter Riegert”. SFGate.com. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  31. ↑ „Annabella Sciorra as Gloria Trillo”. HBO. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  32. ↑ „David Strathairn Biography”. Yahoo! Movies. Arhivirano iz originala na datum 2007-05-05. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  33. ↑ „Charles S. Dutton Filmography”. The New York Times. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  34. ↑ „Ken Leung Biography”. Yahoo! Movies. Pristupljeno 5. rujna 2008. 
  35. ↑ Richmond, Ray (9. travnja 2007.). „Sopranos finale begins on downbeat note”. Reuters. Pristupljeno 6. rujna 2008. 
  36. ↑ 36,0 36,1 Biskind, Peter (13. ožujka 2007.). „The Family that Preys Together”. Vanity Fair. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  37. ↑ „Brad Grey profile at HBO.com”. HBO. Pristupljeno 7. srpnja 2009. 
  38. ↑ 38,0 38,1 38,2 „HBO: The Sopranos: Cast and Crew”. HBO. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  39. ↑ Konow, David (25. listopada 2007.). „The Sopranos From a Different Perspective”. Fringe Drinking. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-28. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  40. ↑ „HBO: Terence Winter, Executive Producer : The Sopranos”. HBO. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  41. ↑ Steinberg, Jacques (18. srpnja 2007.). „In Act 2, the TV Hit Man Becomes a Pitch Man”. The New York Times. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  42. ↑ „HBO: Michael Imperioli as Christopher Moltisanti: The Sopranos”. HBO. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  43. ↑ „HBO: The Sopranos: Episode Guide: Season 5: Episode 56”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-09. Pristupljeno 3. rujna 2008. 
  44. ↑ „HBO: Steve Buscemi, Director: The Sopranos”. HBO. Pristupljeno 3. rujna 2008. 
  45. ↑ „HBO: Peter Bogdanovich, Director: The Sopranos”. HBO. Pristupljeno 3. rujna 2008. 
  46. ↑ „David Chase directing his first feature”. EW.com. 9. svibnja 2008.. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-10. Pristupljeno 3. rujna 2008. 
  47. ↑ 47,0 47,1 „HBO: Sopranos: Behind the Scenes: Director of Photography Feature”. HBO. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  48. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu popmatters
  49. ↑ 49,0 49,1 Cooper, Lorna (2007.). „Bada Bye To The Sopranos”. MSN. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-11. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  50. ↑ 50,0 50,1 Sepinwall, Alan (8. ožujka 2006.). „The hits keep on coming”. The Star-Ledger. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-05. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  51. ↑ Gross, Joe (4. siječnja 2000.). „Sharps & Flats”. Salon.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-16. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  52. ↑ 52,0 52,1 52,2 Ventre, Michael (2. travnja 2006.). „Music another member of the Sopranos’ crew”. MSNBC. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-20. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  53. ↑ Browne, David (18. svibnja 2001.). „The Sopranos; Peppers & Eggs”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-21. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  54. ↑ Gilbertson, Jon M. (2. srpnja 2008.). „Alabama 3 tastes some success, especially with ‘Sopranos’ theme”. Milwaukee Journal Sentinel. Pristupljeno 3. rujna 2008. 
  55. ↑ „Con Te Partiro - abmusica.com”. Arhiv stihova Andree Bocellija. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-14. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  56. ↑ „The Sopranos - Family Values - FAQ”. www.the-sopranos.com. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  57. ↑ McDonald, Jim (10. lipnja 2007.). „Sopranos: One of the Most Popular TV Dramas of All Time!”. findinarticles.com. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  58. ↑ „Amazon.com: The Sopranos: Music From The HBO Original Series”. Amazon.com. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  59. ↑ „Amazon.com: The Sopranos - Peppers and Eggs: Music From The HBO Series”. Amazon.com. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  60. ↑ 60,0 60,1 60,2 60,3 60,4 60,5 Parrillo, Rosemary (4. ožujka 2001.). „The Locations”. The Star-Ledger. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-15. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  61. ↑ „'Sopranos' Pork Store Demolished”. FOX News. 12. studenog 2007.. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  62. ↑ 62,0 62,1 62,2 Zoller Seitz, Matt (16. siječnja 2000.). „Location, location, location”. The Star-Ledger. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-06. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  63. ↑ „HBO: The Sopranos: Behind the Scenes: Inside the Opening Credits”. HBO. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  64. ↑ David Chase (1999.). "The Sopranos" commentary track (DVD). HBO. 
  65. ↑ Parodija uvodne sekvence korištena je u epizodi Simpsona. U njoj Fat Tony umjesto Tonyja napušta springfieldski tunel. Fat Tony zatim nastavlja voziti kroz Springfield dok se u pozadini čuje ista glazba. Pfefferman, Naomi (12. listopada 2001.). „The Left ‘Wing’”. The Jewish Journal of Greater Los Angeles. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-06. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  66. ↑ „Character profile - Tony Soprano”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-15. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  67. ↑ „Character profile - Dr. Jennifer Melfi”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  68. ↑ „Character profile - Carmela Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  69. ↑ „Character profile - Meado (Meadow) Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  70. ↑ „Character profile - AJ Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  71. ↑ „Character profile - Livia Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  72. ↑ „Character profile - Janice Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  73. ↑ „Character profile - Corrado "Junior" Soprano”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  74. ↑ „Character profile - Tony Blundetto”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  75. ↑ „Character profile - Christopher Moltisanti”. HBO. Pristupljeno 28. rujna 2007. 
  76. ↑ „Character profile - Silvio Dante”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  77. ↑ „Character profile - Paulie Walnuts”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  78. ↑ „Character profile - Big Pussy”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  79. ↑ „Character profile - Patsy Parisi”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  80. ↑ „Character profile - Furio Giunta”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  81. ↑ „Character profile - Bobby Baccala”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  82. ↑ „Character profile - Richie Aprile”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  83. ↑ „Character profile - Ralph Cifaretto”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  84. ↑ „Character profile - Eugene Pontecorvo”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  85. ↑ „Character profile - Vito Spatafore”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  86. ↑ „Character profile - Hesh Rabkin”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  87. ↑ „Character profile - Adriana La Cerva”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  88. ↑ ,„Character profile - Rosalie Aprile”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  89. ↑ „Character profile - Artie Bucco”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  90. ↑ „Character profile - Charmaine Bucco”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  91. ↑ „Character profile - Johnny Sack”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  92. ↑ „Character profile - Phil Leotardo”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  93. ↑ „Character profile - Little Carmine”. HBO. Pristupljeno 29. srpnja 2008. 
  94. ↑ Kelly, David (15. rujna 2002.). „Deconstructing The Sopranos”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-12. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  95. ↑ 95,0 95,1 95,2 Sepinwall, Alan. The stuff that Tony's dreams are made of Arhivirano 2008-12-29 na Wayback Machine-u, nj.com, 6. ožujka 2006., preuzeto 19. ožujka 2007.
  96. ↑ 96,0 96,1 Dehnart, Andy. Real, dream families blend for Tony Soprano, msnbc.com, 20. ožujka 2006., preuzeto 19. ožujka 2007.
  97. ↑ 97,0 97,1 Goodman, Tim. A tidy finish? Fahgeddaboutit., San Francisco Chronicle, 2. travnja 2007., preuzeto 24. svibnja 2007.
  98. ↑ Goldberg, Jeffrey and Capeci, Jerry. Mob Experts on The Sopranos, Week 10, slate.com, 10. svibnja 2004., preuzeto 27. ožujka 2007.
  99. ↑ Stark, Jeff. "Jersey Cases Inspire New Season" Arhivirano 2007-11-14 na Wayback Machine-u, Newark Star Ledger, 5. travnja 2001.
  100. ↑ „Ray Liotta Turned Down 'Sopranos'”. The Lubbock Avalanche-Journal. 15. ožujka 2001.. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  101. ↑ Brady, James (25. studenog 2008.). „In Step With...Michael Imperioli”. Parade. Pristupljeno 4. kolovoza 2008. 
  102. ↑ „Dominic Chianese as Corrado "Junior" Soprano”. HBO. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-09. Pristupljeno 27. srpnja 2008. 
  103. ↑ Di Ionno, Mark (10. lipnja 2007.). „'The Sopranos' and stereotypes, perfect together”. Newark Star-Ledger. Pristupljeno 27. srpnja 2007. 
  104. ↑ Phillips, Andrew (13. veljače 2003.). „INTERVIEW: Sopranos' Silvio speaks”. GW Hatchet. Arhivirano iz originala na datum 2009-08-21. Pristupljeno 27. srpnja 2008. 
  105. ↑ Yacowar, Maurice (2003.). The Sopranos on the Couch: Analyzing Television's Greatest Series. Continuum. 
  106. ↑ Cole, Stephen (6. lipnja 2007). „How The Sopranos changed television”. CBC.ca. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-09. Pristupljeno 24. 07. 2008. 
  107. ↑ 107,0 107,1 Bondanella, Peter (2004.). Hollywood Italians: Dagos, Palookas, Romeos, Wise Guys, and Sopranos. Continuum International Publishing Group. str. 308. 
  108. ↑ "Sopranos Product Placement Watch", BusinessWeek Online, 2006.
  109. ↑ "HBO shows use real brands", USA Today, 12. prosinca 2002.
  110. ↑ "Advertisers find "Sopranos" hard to refuse" Arhivirano 2005-10-26 na Wayback Machine-u, Reuters, October 11, 2002
  111. ↑ Traister, Rebbeca (15. rujna 2007.). „The best TV show of all time”. Salon.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  112. ↑ 112,0 112,1 112,2 Poniewozik, James (listopad 2007.). „The Sopranos - The 100 Best TV Shows of All-TIME - TIME”. TIME. Arhivirano iz originala na datum 2010-04-12. Pristupljeno 14. studenog 2007. 
  113. ↑ Remnick, David (lipanj 2007.). „Family Guy”. The New Yorker. Pristupljeno 24. srpnja 2008. 
  114. ↑ „TV Guide Names Top 50 Shows”. CBS News. 26. travnja 2002.. Pristupljeno 18. veljače 2008. 
  115. ↑ Matthewman, Scott (6. ožujka 2007.). „The 50 greatest TV dramas”. The Stage. Pristupljeno 11. studenog 2007. 
  116. ↑ „The Sopranos - The Complete First Season - Rotten Tomatoes”. Rotten Tomatoes. Pristupljeno 27. studenog 2007. 
  117. ↑ Holland, Roger (11. listopada 2007.). „Part 4 - Feasts from the Fringe”. PopMatters. Pristupljeno 27. studenog 2007. 
  118. ↑ „‘Arrested Development,’ ‘Sopranos’ win Emmys”. Associated Press. 20. rujna 2004.. Pristupljeno 24. srpnja 2007. 
  119. ↑ „'The Sopranos' Wins Emmy for Best Dramatic Series”. FOXNews.com. 17. rujna 2007.. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  120. ↑ 120,0 120,1 „Emmy Awards Database”. Academy of Television Arts & Sciences. Pristupljeno 24. srpnja 2008. 
  121. ↑ Hannon, Sharron (3. travnja 2000.). „West Wing, Sopranos among Peabody Award winners”. Sveučilište Georgije. Pristupljeno 27. srpnja 2008. 
  122. ↑ Grossberg, Josh (29. ožujka 2001.). „"Sopranos," "West Wing" Peabody'd”. E! News. Pristupljeno 27. srpnja 2008. 
  123. ↑ Wolk, Josh (23. siječnja 2000.). „Good as Golden”. EW.com. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-02. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  124. ↑ McNary, Dave (10. siječnja 2008.). „DGA announces TV nominations”. Variety. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  125. ↑ Susman, Gary (23. siječnja 2003.). „Crime Pays”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-10. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  126. ↑ Wyatt, Edward (28. siječnja 2008.). „Writers Guild Awards go on despite strike”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  127. ↑ „Screen Actors Guild awards glitter”. USA Today. 13. prosinca 2007.. Pristupljeno 30. srpnja 2008. 
  128. ↑ Schuppe, Jonathan (16, prosinca 2000.). „Essex officials tell 'The Sopranos': Fuhgeddabout filming around here”. The Star-Ledger. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-06. Pristupljeno 31. srpnja 2008. 
  129. ↑ Susman, Gary (14. listopada 2002.). „Marching Banned”. EW.com. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-01. Pristupljeno 31. srpnja 2008. 
  130. ↑ Mays, Jeffrey C. (20. svibnja 2001.). „Italian-American targets stereotypes”. The Star-Ledger. Pristupljeno 31. srpnja 2008. 
  131. ↑ „The Sopranos - Series 1”. Play.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  132. ↑ „The Sopranos - Series 2”. Play.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  133. ↑ „The Sopranos - Series 3”. Play.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  134. ↑ „The Sopranos: The Complete 4th Season”. TVShowsOnDVD.com. 2. kolovoza 2003.. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-18. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  135. ↑ „The Sopranos: The Complete Fifth Seaso”. DVDfanatic.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  136. ↑ „The Sopranos - Season 6, Part 1”. DVDfanatic.com. Pristupljeno 22. rujna 2007. 
  137. ↑ „The Sopranos - Season 6, Part 2”. TVShowsOnDVD.com. 29. srpnja 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2007-10-12. Pristupljeno 22. rujna 2007. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Prethodi:
The West Wing 		Emmy Award za najbolju dramsku seriju
2004 		Slijedi:
Lost
Prethodi:
24 		Emmy Award za najbolju dramsku seriju
2007 		Slijedi:
Prethodi:
The Practice 		Zlatni globus za najbolju dramsku seriju
2000 		Slijedi:
The West Wing
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=The_Sopranos&oldid=41830946