O crnogorskom nacionalnom pitanju

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

O crnogorskom nacionalnom pitanju je poznati članak Milovana Đilasa iz 1945. godine.

Đilas je 1. maja 1945. u Borbi objavio tekst O crnogorskom nacionalnom pitanju kojim je definisao komunističko shvatanje crnogorske samobitnosti. U članku Đilas zaključuje da su "Crnogorci porijeklom Srbi", ali da su vremenom izrasli u posebnu naciju, odnosno da su postali "posebni, drukčiji 'Srbi' od svih Srba, - Crnogorci".

Velikosrpski autori su tijekom 1990-ih i kasnije Milovana Đilasa optuživali da je ovim člankom "izmislio" crnogorsku naciju.

Sadržaj/Садржај

Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Evo bitnijih stavova Đilasa iz tog članka:

"Crnogorci, nesumnjivo, pripadaju srpskoj grani južnoslovenskih plemena i naroda. U prošlosti, u osamnaestom, pa i na početku devetnaestog vijeka, Srbi u Srbiji bili su raja pod Turcima, Crnogorci - dijelom raja a dijelom slobodni seljaci u stalnoj borbi protiv Turaka. Jedinstvena religija je bila idejni obliku kome se odvijala borba jednih i drugih protiv turskog feudalizma (krst protiv polumjeseca). Sasvim je razumljivo da su kod pravoslavne raje, iste po istorijskim tradicijama, i srodne po jeziku i običajima, postojale i iste težnje za oslobođenjem i jedinstvom u borbi. Ali putevi razvitka ka naciji, bili su, kod jedne (u Srbiji) i kod druge (u Crnoj Gori) različiti."
"Srbi i Crnogorci su jednog (srpskog) narodnog porijekla, jednog korijena, ali je razvitak u nacije, razvitak nacionalne svijesti, išao različitim putevima. Iz činjenice da su Srbi i Crnogorci jednog porijekla, građanski teoretičari i sitnoburžoaski političari, koji ne shvataju suštinu nacionalnog pitanja i zakone formiranja nacija, izvukli su zaključak o jednoj naciji, zaključak koji je ustvari bio ideološka osnova i opravdanje hegemonizma."
"Stvaranje nacije u Crnoj Gori počelo je čitavo stoljeće kasnije nego u Srbiji. Ovdje su postojali sasvim drugi i svi uslovi (teritorija, ekonomska povezanost i dr.), kojih nije bilo kod manjina u Bosni i Hercegovini. Proces formiranja crnogorske nacije i dan-danji traje, a u ovome ratu posebna crnogorska individualnost, ispoljavanje nacionalne svijesti i nacionalne osobitosti, najoštrije su došli do izraza. Ovaj rat, u izvjesnom smislu, označava kulminacionu tačku procesa formiranja Crnogoraca u posebnu naciju, posebnu nacionalnu individualnost."
"Po plemenskoj tradiciji oni se osjećaju, a i jesu, Srbi (srpska plemena u Srednjem vijeku, srpska raja, srpski narod pod Turcima), ali su oni u nacionalnom pogledu danas i nešto posebno, svoje, crnogorsko (kao što i npr. Srbi iz Srbije nijesu Crnogorci i ne osjećaju se takvima). Gledajući stvar tako, kroz istoriski razvitak, sasvim je razumljivo zašto se Crnogorci nacionalno danas osjećaju nečim posebnim (ne osporavajući da su Srbi po tradiciji, po porijeklu), zašto osjećaju kao pravilno i prirodno kad ih se naziva crnogorskim narodom (nacijom) i smatraju federalni položaj kao sasvim nužan, prirodan i razumljiv."
"A o budućnosti se može nagađati. Neki vele da će između Crnogoraca i Srba u Srbiji, bez hegemonije i hegemonista, brzodoći do ujedinjenja, do stapanja. Bilo bi, razumije se, smiješno osporavati takvu mogućnost. Ona se teoretski ne može osporiti ni za narode koji su srodni kudikamo manje. Ali ona, tim prije, ne može biti argumenat da se vještački, t.j. silom, briše crnogorska individualnost. [...] Prema tome, borba za slobodu i ravnopravnost crnogorskog naroda, za slobodno, otvoreno isticanje njegove nacionalne individualnosti i za poštovanje njegovih federalnih prava, jedini je put za zbližavanje, sjedinjavanje, za stvarno bratstvo srpske i crnogorske nacije, koje su proizišle iz srpskih plemena."
"Mi komunisti nijesmo za federalnu Crnu Goru ni iz kakvih "političkih" razloga (t.j. iz potrebe za privremenim manevrom) niti mi - cijepamo srpstvo. Mi smo za to, jer smo uvjereni, znamo da to hoće crnogorski narod, a on to hoće jer se osjeća, jer jeste nešto posebno, posebni, drukčiji "Srbi" od svih Srba, - Crnogorci."

Revizija[uredi - уреди | uredi izvor]

U vreme svog disidenstva i boravka u inostranstvu, Đilas je svoje stavove znatno revidirao. On je u intervjuu pariskom „Le Monde” 30. decembra 1971 godine, u kojemu govori o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji, pored ostalog, rekao: „Crnogorci čine sastavni deo srpske nacije“. Dalje Đilas kaže da je Crna Gora, u toku drugog svjetskog rata i po njegovom završetku, „kažnjena statusom posebne republke i izmišljanjem posebne crnogorske nacije“.[1]

1980-ih je Đilas, odričući se svojih ranijih stavova o crnogorskoj naciji izloženih u „Borbi” 1. maja 1945. godine, govorio:

Wikiquote „Baš sam ja ponajprije pozvan svojim položajem u oblasti ideja i vlasti, izvršio neodrživa teorijska obrazlaganja crnogorske nacije. Ali ni tada nijesam mislio da Crnogorci nijesu Srbi-varijetet srpske narodnosti, kao što i danas mislim da je još opravdana njihova administrativna posebnost.[2]
()

1991. godine Đilas je govorio:

Wikiquote „Ja sam uvek smatrao da su Crnogorci Srbi, ali da postoje razlike među njima koje ne treba gušiti, kao što ih ne treba ni izmišljati. Crna Gora ima administrativno-državnu posebnost i ona treba da sarađuje sa Srbijom, ne gubeći svoj državni identitet, državno-političku samostalnost.[3]
()

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Vidi inervuju Milovana Đilasa pariskom „Le Monde”: „Naša reč”, London, februar, 1972; Desimir Tošić, „Ko je Milovan Đilas”, str. 125-130: Dr Branislav Kovačević, „Đilas heroj-antiheroj”, Podgorica, 2006. str. 423-427.
  2. Polemike: Milovan Đilas – Negator crnogorske nacije
  3. Polemike: Milovan Đilas – Negator crnogorske nacije

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Crnogorci
  • Milovan Đilas