Nowy Sącz
Nowy Sącz
| |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 49°37′N 20°41′E / 49.617°N 20.683°E | |
| Država |  Poljska
|
| Vojvodstvo | Malopoljsko |
| Povjat | Nowy Sącz |
| Vlast | |
| - gradonačelnik | Ludomir Handzel |
| Površina | |
| - Ukupna | 57.6 km²[1] |
| Visina | 281[1] |
| Stanovništvo (2019.) | |
| - Grad | 83,794[1] |
| - Gustoća | 1,455 stan. / km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 33-300[1] |
| Pozivni broj | 18 |
| Karta | |
  Nowy Sącz Pozicija Nowega Sącza u Poljskoj | |
Nowy Sącz (njemački: Neu-Sandez, mađarski: Újszandec, ukrajinski: Новий Сонч) je grad 83,794 stanovnika[1]u Malopoljskom vojvodstvu.
Geografske karakteristike[uredi | uredi kod]
Nowy Sącz leži na obroncima Zapadnih Karpata na ušću rijeke Kamienice u Dunajec, 20 km od slovačke granice.
Historija[uredi | uredi kod]
Nowy Sącz je dobio status grada 1292. na temelju povelje češkog kralja Vaclava II, tadašnjeg vojvode Krakova i Sandomierza, a od 1300. i poljskog kralja.[2]
Osnovan je na bazi Magdeburškog prava što mu je davalo široku autonomiju i pravo da izdaje kovanice. Dodatnim privilegijama ga je obdario poljski kralj Vladislav I. Lokietek pa se brzo razvio kao trgovište na putu za Ugarsku. Za vladavine Kazimierza III Sącz je nakon izgradnje zamka i bedema, postao snažna utvrda na južnim granicama zemlje.[2]
Tokom 17. vijeka Nowy Sącz je izgubio ekonomsku i političku važnost. Regresija je velikim dijelom bila posljedica Drugog nordijskog rata za kojeg je vojska švedskog kralja Karla X Gustava nakratko zauzela grad, kog su oslobodili sami mještani 13. decembra 1655. Propadanje grada nastavilo se i u 18. vijeku.[2]
Dvije godine prije Prve podjele Poljske - 1770. austrijska vojska zauzela je Nowy Sącz, i počela ga naseljavati njemačkim kolonistima po imanjima ukinutih crkvenih redova. Istovremeno je grad postao i veliki garnizon. Ipak je period kad je bio dio habsburške Galicije bilo doba prosperiteta, naročito nakon izgradnje željezničkih pruga prema Slovačkoj 1876. i Chabówki 1884. Intenzivan razvoj grada nije omeo ni katastrofalni požar koji je 17. aprila 1894. uništio velik dio grada, uključujući i vijećnicu sa svom arhivom.[2]
Tokom Prvog svjetskog rata Nowy Sącz nije pretrpio veće štete, iako ga je u oktobru 1914. zauzela ruska vojska, ali je nakon mjesec dana istjerana, a front odbačen daleko od grada.
Za međuratnog perioda grad je narastao na 34 000 stanovnika.
Drugi svjetski rat bio je najtragičniji period u historiji grada, tad je jedna trećina njegovih stanovnika, a to su bili Židovi pobijena. Jedinice Crvene armije oslobodile su grad 19. januara 1945., pritom je eksplodirao zamak u kom su jedinice Wehrmachta uskladištile puno bombi i municije.[2]
Nakon rata između 1975.- 1998. Nowy Sącz je bio administrativni centar vlastitog vojvodstva.[2]
Poznati sugrađani[uredi | uredi kod]
- Kunegunda Ugarska (1234 - 1292.) koja je kao klarisa svoje posljednje godine provela u gradu. Papa Ivan Pavao II. proglasio je svetom 16. juna 1999. za svog posjeta gradu.[3]
- Nikifor Krynicki (1895 - 1968) - slikar poljske naive[3]
Pobratimski gradovi[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „Poland: Małopolskie” (engleski). City population. Pristupljeno 20.01. 2021.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Krótka historia Nowego Sącza” (poljski). Urząd Miasta Nowego Sącza. Pristupljeno 20.01. 2021.
- ↑ 3,0 3,1 „Od siedmiu wieków w Europie” (poljski). Urząd Miasta Nowego Sącza. Pristupljeno 20.01. 2021.
