Novozelandski dugorepi šišmiš
| Novozelandski dugorepi šišmiš | |
|---|---|
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Kritično (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Životinje |
| Koljeno: | Svitkovci |
| Razred: | Sisavci |
| Red: | Chiroptera |
| Porodica: | Vespertilionidae |
| Rod: | Chalinolobus |
| Vrsta: | C. tuberculata |
| Dvojni naziv | |
| Chalinolobus tuberculata Forster, 1844. | |
Novozelandski dugorepi šišmiš (Chalinolobus tuberculata), znan i kao pekapeka-tou-roa, jedna je od 15 vrsta šišmiša iz roda Chalinolobus. Radi se o endemskoj vrsti s Novog Zelanda, iako je u pitanju bliski rođak još pet drugih vrsta iz skupine dugorepih šišmiša koji obitavaju u Australiji i drugdje.
Eholokacija ovog šimiša je relativno niskve frekvencije tako da ju mogu čuti čak i neki ljudi. Može letjeti i do 60 km/h, a ima i vrlo velik raspon staništa, od čak 100 km². Kao zračni kukcojed, novozelandski dugorepi šišmiš se hrani moljcima, sitnim muhama, komarcima i kornjašima, a primarna lovišta su mu rubna područja šuma. Može težiti između 8 i 12 grama.
Ženke okote samo jedno mladunče tokom ljeta i samostalno se brinu o njemu, mada se znaju udružiti i s drugim ženkama u skupine do 120 jedinki. Te podkolonije se gotovo svakodnevno sele na nova stabla, prilikom čega se redovito razdvajaju u manje skupine i ponovo spajaju. U nekim područjima za staništa koriste i pećine, ali to je u pravilo rijetko.