Prijeđi na sadržaj

Novi val

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Novi val (muzika))
Za ostala značenja, vidi Novi val (razvrstavanje).

Novi val ili novi talas (engleski: new wave) je bio muzički pravac popularan tokom kraja 1970-ih i tokom 1980-ih godina, koji je usko povezan s punk rockom iz 70-ih godina.[19] Novi val se odmaknuo od stilskih korijena bluesa i rock'n'rolla kako bi stvarao rock (u ranoj fazi) ili pop muziku (kasnije) koja je inkorporirala elemente disca, moda i elektronike. Inicijalno je novi val bio prilično sličan punk rocku, prije nego se tokom 80-ih u potpunosti isprofilirao kao samostalni žanr. Iz novog vala su kasnije nastali brojni podžanrovi i fusion žanrovi, među kojima je najpopularniji bio synthpop.[17]

Novi val se razlikuje od ostalih pokreta proizašlih iz prvovalnog punka, mahom jer je inkorporirao elemente popa, za razliku od "artističkijeg" post-punka.[20] Iako inkorporira velik dio originalnog punk rock zvuka i ethosa,[5][21] novi val prezentira mnogo veću kompleksnost kako u glazbi, tako i u tekstovima. Neke zajedničke odlike novog vala su korištenje sintesajzera i elektronskih zvukova, važnost stila i umjetnosti, ali i veliki diverzitet.[20]

Novi val se smatra jednim od glavnih žanrova 80-ih godina,[22] a široku popularnost dobio je kroz povezanost s MTV-jem (hit "Video Killed the Radio Star" benda The Buggles bio je prvi spot emitiran na tom kanalu),[20] što je pomoglo u lansiranju karijera nekolicine novovalnih bendova. Sredinom 80-ih godina, razlike između novog vala i drugih povezanih pokreta počele su nestajati te se za njegov kraj službeno uzima 1984. godina.[20][23] Od 90-ih pa nadalje, novi val je konstantno oživljavan, posebice nakon porasta "nostalgije" za pokretom i velikim brojem novovalnih izvođača. Tokom 2000-ih godina, bendovi poput Strokesa, Interpola, Franza Ferdinanda i Killersa ponovo su oživjeli pravac eksperimentirajući s novovalnim i post-punk elementima; taj se pravac ponekad naziva "novim valom novog vala". Novi val se smatra izrazito utjecajnim pravcem.[24][25][26][27][28][29][30]

Etimologija i korištenje termina

[uredi | uredi kod]
Glam bend New York Dolls, ovdje fotografirani u emisiji TopPop 1973. godine, smatraju se jednim od najvažnijih prethodnika novog vala.

Generička priroda izraza novi val redovito je izazivala mnogo konfuzije i kontroverze. Diskografija Who's New Wave in Music iz 1985. godine navela je autore u čak 130 različitih kategorija.[31] Termin je u knjizi New Rolling Stone Encyclopedia of Rock nazvan "praktički beznačajnim",[31] dok AllMusic navodi "stilski diverzitet".[32]

Novi val se prvi put pojavio kao podžanr rocka početkom 70-ih godina, kada su kritičari poput Nicka Kenta i Davea Marsha koristili termin da bi označili njujorške grupe poput Velvet Undergrounda ili New York Dollsa.[33] Termin je na značaju dobio tokom 1976. godine, kada je korišten u britanskom punkzineu (časopis vezan uz punk supkulturu) Sniffin' Glue te u tjednicima poput Melody Makera ili New Musical Expressa.[34] U studenom iste godine, Caroline Coon i Malcolm McLaren su koristili termin "novi val" kako bi označili bendove koji nisu bili zapravo punk, ali su bili povezani uz istu muzičku scenu.[35] U istom kontekstu koristio ga je i muzički novinar Charles Shaar Murray kada je pisao o Geldofovom bendu the Boomtown Rats.[36] U periodu od 1976. do 1977., termin novi val se naizmjenice koristio s terminom punk za označavanje istog pravca, odnosno iste scene.[23][37] Do kraja 1977. godine, termin "novi val" je zamijenio "punk" pri opisivanju underground muzičke scene u Britaniji.[34]

Onda su došli New York Dolls i galvanizirali cijelu scenu. Pravi glam trash. Predivno. Dokazali su da je moguće biti trashy i dobar u isto vrijeme. Pogurali su sve u ključnom trenutku očaja. Spasili su nas sve. U tom sam se trenutku bavio New Yorkom i Velvetsima, europskom avangardom i elektronskom glazbom, britanskom psihodelijom prethodne generacije i odrpanom vrstom uvredljivog glama. Izgleda da je to bio početak novog vala. Uzgred, tkogod je skovao taj pojam novi val je moj junak. Jer, novi val je bio upravo to što je bio - i točno to što nam je bilo potrebno u tom trenutku.

John Foxx[38]

Talking Heads, jedni od pionira ranog, punkom inspiriranog novog vala, tokom nastupa u Torontu 1978. godine.

U Sjedinjenim Državama, Seymour Stein, predsjednik diskografske kuće Sire Records, lansirao je, vjerujući da će termin "punk" dovesti do male prodaje Sireovih bendova, koji su redovito izvodili u kultnom klubu CBGB, kampanju naziva "Don't Call It Punk" (srpskohrvatski: "Ne zovimo to punkom"), s ciljem da se termin zamijeni onim "novi val".[39] Radio savjetnici u Sjedinjenim Državama su sugerirali svojim klijentima kako punk rock tek hir, odnosno privremena moda, te su se dogovorili koristiti termin "novi val". Kao i francuski filmaši novog vala (po kojemu je pokret i dobio ima), novovalni bendovi su bili antikorporativni i eksperimentalni (npr. Ramones ili Talking Heads). Na samom početku, većina američkih autora koristila je termin "novi val" gotovo isključivo za opis britanskih punk bendova.[40] Počevši s prosincom 1976. godine, časopis The New York Rocker, koji je bio skeptičan prema terminu "punk", entuzijastično je koristio termin, isprva za opis britanskih bendova, a onda kasnije i za bendove povezane s klubom CBGB.[34] Dio razloga zbog kojih su Stein i drugi bili zainteresirani za novi val bili su njegov opušteni stil i brzi tempo, na što su gledali kao na toliko nužni povratak energičnom valu rock and rolla iz 60-ih godina, koji je nestao tokom 70-ih godina usred naleta progresivnog rocka i stadionskih manifestacija.[41]

Historičar muzike, Vernon Joynson, tvrdi kako je novi val nastao u Britaniji tokom 1976. godine, kada su se mnogi bendovi počeli distancirati od punka.[3] Glazba koja je pratila anarhistički, garažni stil Sex Pistolsa bila je etiketirana kao punk, dok je glazba koja je težila ka eksperimentiranju, tekstualnoj kompleksnosti i boljoj produkciji dobila etiketu novog vala. U Sjedinjenim Državama, prvi novovalni izvođači bilu su ne-toliko-punk izvođači povezani s klubom CBGB, poput Talking Headsa, Mink DeVille i benda Blondie.[24]

Vlasnik CBGB-a, Hilly Kristal, rekao je o prvom nastupu benda Television u njegovom klubu, održanom u ožujku 1974. godine: "Gledam na to kao na početak novog vala".[42] Uz to, mnogi bendovi koji bi inače bili klasificirani kao punk bendovi također su opisivani kao novovalni bendovi. Godine 1977., Phonogram Records je izdao kompilacijski album New Wave, na kojemu su se našli izvođači poput Dead Boysa, Ramonesa, Talking Headsa i the Runawaysa.[24][43]

Razlike u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu

[uredi | uredi kod]

U Ujedinjenom Kraljevstvu, novi val je bio mnogo više povezan s punkom te je došao i otišao puno brže nego u Sjedinjenim Državama. U periodu kada je punk počinjao, pravac je bio veliki fenomen u Britaniji, dok je u Sjedinjenim Državama bio minoran. Shodno tome, kada je novi val dobivao na značaju u Sjedinjenim Državama, punk je većem dijelu publike bio praktički beznačajan[44] te je bilo često da klubovi puštaju britanske dance izvođače u pauzama između nastupa američkih izvođača.[45]

Post-punk glazbeni događaji postali su mainstream u Britaniji te su se smatrali jedinstvenim kulturološkim događajima.[44] Do početka 80-ih godina, britanski su novinari uvelike napustili termin "novi val" nauštrb subžanrovskih termina poput "synthpopa".[46] Do 1983., preferirani stručni američki termin postao je "new music", dok je većina američke publike i dalje preferirala termin "novi val" u odnosu na albumski orijentirani rock.[47]

Novi val kao sinonim za synthpop

[uredi | uredi kod]
Korak po korak, posljednji tragovi punka isisani su iz novog vala, dok je novi val prošao fazu od toga da označava Talking Headse pa do toga da označava Carse, od Squeezea do Duran Durana pa do, u konačnici, Whama!

—Muzički kritičar Bill Flannigan (1989.)[48]

Novi val je nestao tokom 80-ih godina, kada ga je zamijenio gitarski rock, koji je bio reakcija protiv novog vala.[49]

Suvremena muzička scena u Sjedinjenim Državama koristi termin "novi val" kako bi opisala i izvođače poput Morrisseyja, Duran Durana, Cyndi Lauper i Deva. Novovalni izvođači s kraja 70-ih, poput Pretendersa ili Carsa, češće će se naći među klasičnim rock bendovima, nego među onim novovalnima.[10][50][51] Referirajući se na britanske korijene pravca, studija Popular Music Genres: An Introduction iz 2004. godine imala je tek jedan pasus posvećen novovalnim izvođačima iz 70-ih godina i to u sklopu poglavlja o punku, dok je synthpopu iz 80-ih godina, koji se danas često uzima kao sinonim za novi val, odnosno kroz kojega se definiraju temeljne novovalne odlike, posvetila cijelo poglavlje od 20 stranica.

Povezani pravci i podžanrovi

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Novi pop

Novi val je predstavljao raskid s blues i rock and roll zvukom koji je dominirao rockom od kasnih 60-ih do sredine 70-ih godina. Prema Simonu Reynoldsu, ta je glazba imala nekakav nervozan, uzrujan osjećaj. Novovalni su muzičari uglavnom prakticirali isprekidano sviranje na ritam gitarama, klavijature su postale prilično česte, kao i stop-start strukture pjesama i melodija. Reynolds je primijetio kako su novovalni vokali zvučali visoko, čudno i suburbano.[21] Nervozna, gotovo štreberska persona bila je česta odlika novovalnih fanova, ali izvođača kao što su Talking Heads, Devo i Elvis Costello. Taj se stil često manifestirao u vidu robotskog plesanja, visokih vokala i modnih stilova koji su uključivali odijela i velike naočale koje su skrivale tijelo.[52]

Elvis Costello tokom nastupa u Torontu 1979. godine. Costellov donekle štreberski izgled bio je stereotipni look povezan s ranim novim valom, do pojave vizualno ekscentričnijeg novog romantizma, te je bio protuteža tada dominantnom mačističkom "cock rocku".

Takav je stil djelovao radikalno publici naviknutoj na postkontrakulturne forme poput disca ili mačističkog "cock rocka", koji je naglašavao "labavu" filozofiju, otvorenu seksualnost i seksualnu odvažnost.[53] Većina američkih muških novovalnih izvođača s kraja 70-ih godina bili su bijelci iz srednje klase; Theo Cateforis sa Syracusea je pretpostavio kako su ti izvođači namjerno prezentirali pretjerane štreberske odlike povezane s njihovom rasnom pozadinom kako bi ju ili kritizirali, i/ili kroz nju reflektirali svoj identitet.[53]

Britanska pub rock scena sa sredine 70-ih bila je izvor novovalnih izvođača poput Iana Duryja, Nicka Lowea, Eddieja and the Hot Rodsa i Dr. Feelgooda.[11]

Pjevači-kantautori koji su bili "ljuti" i "inteligentni" te koji su "pristupali pop glazbi sa sardoničnim stavom i napetom, agresivnom energijom punka", poput Elvisa Costella, Joea Jacksona i Grahama Parkera, također su bili dio novovalne scene.[54]

Britansko oživljavanje ska muzike u sklopu podžanra 2 tona, koje su predvodili the Specials, Madness, the Beat i the Selecter, bilo je mnogo više politički orijentirano od ostalih novovalnih pravaca.[55]

Ideja o rock glazbi kao ozbiljnoj umjetničkoj formi nastala je krajem 60-ih godina i bila je dominantni pogled na taj žanr u periodu kada je novi val nastajao. Novi val je crpio svoje izvore ili na različite načine posuđivao od godina koje su netom prethodile njegovom nastanku. Jedan od primjera tog postupka je ironični pogled na konzumerističku i pop kulturu prisutan tokom 50-ih i ranih 60-ih godina, a koji je bio očit u, primjerice, (auto)ironičnim spotovima benda Talk Talk. Bend the B-52's je ostao zapamćen po svojim kičastim i campy nastupima s napuhanim perikama te referencama na znanstvenofantastične i beach party filmove. Drugi bendovi koji su se pozivali na pretprogresivnu eru bili su the Go-Go's, Devo i Blondie.[56][57]

Početkom 80-ih godina, novovalni izvođači su prihvatili ideju kombiniranja rocka s afričkim i afroameričkim stilovima. Tako su, primjerice, Adam and the Ants i Bow Wow Wow, oba benda povezana s bivšim menadžerom Sex Pistolsa, Malcolmom McLarenom, koristili bubnjeve u stilu onog iz Burundija.[58] Album Remain in Light (1980.) benda The Talking Heads pozitivno je ocijenjen kao pionirski spoj novog vala i afričkih stilova, mada je bubnjar Chris Frantz rekao da je tek naknadno saznao za te navodne afričke utjecaje.[59] Američki hit #1 iz 1981. godine, pjesma "Rapture" koju izvodi Blondie, bio je hommage rap muzici. Pionir rapa, Fab 5 Freddy, koji je spomenut u pjesmi, pojavio se u spotu.[60] Bendovi tzv. druge britanske invazije (npr. Bananarama, Culture Club, Duran Duran, Depeche Mode, A Flock of Seagulls, Frankie Goes to Hollywood, Billy Idol, Kajagoogoo, The Human League, Pet Shop Boys, The Police, Spandau Ballet, Tears for Fears i drugi) vukli su svoje utjecaje iz funka i disca, postavši jedni od globalno najpopularnijih bendova 80-ih godina i u mnogome sinonimi za novovalni (i synthpop) pokret.[61]

Novi val je producirao velik broj tzv. one-hit wondera, poput "Come on Eileen" (1982.) benda Dexys Midnight Runners ili kultnog "Video Killed the Radio Star" (1979.) benda the Buggles.[32]

Power pop

[uredi | uredi kod]
The Jam tokom koncerta u Newcastleu u sklopu turneje Trans-global Unity, ožujak 1982. godine.

Power pop je bio podžanr koji je nastavio s gitarskim, prema singlicama orijentiranim zvukom prve britanske invazije od sredine 60-ih i 70-ih godina. Iako je termin "power pop" stariji od samog punka (vjeruje se kako ga je još 1967. godine skovao Whoov Pete Townshend), postao je usko povezan s novim valom nakon što su časopisi Bomp i Trouser Press tokom 1978. godine objavili članke u kojima su sugerirali kako bi power pop mogao biti pravac koji bi mogao nastaviti direktnost novog vala bez negativnih konotacija povezanih s punkom. Cheap Trick, the Romantics, the Records, Shoes, the Motors,[24] the Only Ones, the Plimsouls, the dB's, the Beat, XTC, the Vapors, 20/20 i Squeeze su bili bendovi koji su se proslavili ovim podžanrom. Bend Jam je bio glavni primjer mod senzibiliteta na britanskoj power pop sceni. Do kraja 1979. godine, razvio se svojevrsni bund protiv power popa kao pravca, a posebice prema losanđeleskoj sceni. Uske kravate što su ih nosile power pop grupe iz Los Angelesa, a posebice tha Knack, postale su simbol navodnog nedostatka autentičnosti cjelokupnog žanra.[23][62] Povezanost power popa i novog vala kasnije je zaboravljena.[10]

Punk i post-punk

[uredi | uredi kod]

Termin "post-punk" je skovan kako bi se opisali bendovi kao što su Siouxsie and the Banshees, Wire, Magazine, Public Image Ltd, Joy Division, Gang of Four, the Fall, the Cure i Echo and the Bunnymen, koji su inicijalno svrstani među novovalne izvođače, ali koji su bili mnogo ozbiljniji, ambiciozniji i izazovniji, kao i mračniji te manje orijentirani na pop. Neke od tih grupa će kasnije koristiti sintesajzere.[63][64] Dok je punk rock imao značajan utjecaj na pop scenu u Britaniji, u Sjedinjenim Državama je stigma punka kao muzike koja promovira nasilje i seksualnu devijantnost dovela do toga da je žanr bilo praktički nemoguće plasirati na tržište.[41] Iako različiti, punk, novi val i post-punk su svi imali zajedničku osnovu – energičnu reakciju na ono što su oni percipirali kao preproduciranu, neinspirativnu pop muziku 70-ih godina.[65]

Novi romantizam i synthpop

[uredi | uredi kod]
Njemački bend Kraftwerk tokom koncerta u Zürichu, 1976. godine. Kraftwerk se danas smatraju pionirima synthpopa.

Novi romantizam je pravac koji se razvio u londonskim klubovima Billy's i Blitz krajem 70-ih godina. Posjetitelji tih klubova su nosili ekscentrične kostime i šminku koja je bila povezana s historijskim periodom romantizma. Počevši s tematskim događanjima, čiji su "protagonisti" bili David Bowie i Roxy Music, scenu je inicijalno predvodio Steve Strange iz Visagea, da bi kasnije i drugi izvođači, poput Boyja Georgea i njegovog Culture Cluba te Spandau Balleta, također postali redoviti u tim klubovima. U istom vremenskom periodu, Duran Duran se pojavio iz slične scene koja se razvijala u Birminghamu. Velik broj novih romantičara će prigrliti synthpop kao muzički izričaj, a svi će redom navoditi Davida Bowieja i Roxy Music kao primarne utjecaje, kako muzički, tako i vizualno.

Sredinom 70-ih godina, njemački bend Kraftwerk je stekao pohvale zbog svog pionirskog korištenja sintesajzera. Njihov singl "Autobahn" iz 1975. godine bio je globalni hit, došavši na četvrto mjesto top lista na Novom Zelandu te na jedanaesto u Britaniji. Godine 1978., Gary Numan je u studiju naišao na sintesajzer što ga je ostavio drugi bend te je počeo eksperimentirati; sljedeće godine, njegov bend, Tubeway Army, i on kao solist izdaju, svaki po jedan, dva #1 albuma (Replicas i The Pleasure Principle) te dva #1 singla ("Are 'Friends' Electric?" i "Cars"). Činjenica da je Numan priznao svoj amaterizam kao i njegov namjerni izostanak emocije bili su drastični zaokret u odnosu na naglašeno muški i profesionalni izgled profesionalnih klavijaturista u periodu kada su složene i poduže solo sekvence bile norma. Njegova otvorena želja da bude pop zvijezda raskinula je s tadašnjom punk tradicijom. S vremenom su cijene sintesajzera opadale, a instrument je postao sve lakši za korištenje; to je dovelo do toga da sve više bendova slijedi primjer Kraftwerka i Numana. I dok je Numan koristio i neke klasične rock instrumente, mnogi bendovi su svoju muziku orijentirali isključivo na sintesajzer. U tom je trenutku nastao synthpop (američki mediji nazvat će ga "technopop"), koji je popunio prazninu koja je nastala discom,[28] a koji je u velikom dijelu postao sinonim za cijeli novovalni pokret. Synthpop je postao izrazito popularan te je s vremenom uključio široku plejadu stilova; brojni bendovi preferirali su taj žanr, koji je, osim u anglofonim zemljama, bio izrazito popularan i u kontinentalnoj Europi, a među njima su Talk Talk, the Human League, Eurythmics, Duran Duran, Depeche Mode, Erasure, A Flock of Seagulls, Alphaville, Soft Cell, a-ha, Simple Minds, New Order, Orchestral Manoeuvres in the Dark, Japan, Tears for Fears, Yazoo,[66] Ultravox, Kajagoogoo,[67] i Thompson Twins.[68][69][70]

Regionalne scene

[uredi | uredi kod]

Iako je novi val bio globalni pokret, nekoliko je zemalja zabilježilo razvitak jakih regionalnih, novovalnih scena. Tako su Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je pravac i nastajao, imale snažne domaće scene, dok su se u kontinentalnoj Europi posebno istaknule Njemačka te SFR Jugoslavija.

Sjedinjene Države

[uredi | uredi kod]

Tokom ljeta 1977. godine, i Time[71] i Newsweek su pisali pozitivne članke o "punk/novovalnom" pokretu.[72] S druge strane, bendovi povezani s pokretom nisu dobivali radijskog prostora, a podršku u muzičkoj industriji gotovo da nisu imali. Malene scene razvijale su se u velikim gradovima. Javna podrška ostala je ograničena i tokom sljedeće godine gotovo isključivo na publiku koju su sačinjavali intelektualci, umjetnici i boemi,[34] dok su stadionski rock i disco još uvijek dominirali među slušateljima.

Blondie, 1976. godine; s lijeva na desno: Gary Valentine, Clem Burke, Deborah Harry, Chris Stein i Jimmy Destri. Blondie su bili jedan od najvažnijih i najutjecajnijih bendova američkog novovalnog pokreta.

Krajem 1978. i tokom 1979. godine, izvođači povezano s punk pokretom, kao i izvođači koji su kombinirali punk s drugim žanrovima, počeli su se pojavljivati na top listama, kao i puštati po radio stanicama i klubovima.[73] U ovom su se periodi na listama pojavili Blondie, Talking Heads, the Police i the Cars.[23] Debitanski singl benda the Knack, "My Sharona", bio je singl #1 na Billboardovoj listi 1979. godine. Uspjeh te pjesme, kombiniran s činjenicom da je produkcija novovalnih albuma bila znatno jeftinija u periodu kada je muzička industrija bila u financijski najgoroj poziciji nakon desetljeća uspjeha,[73] potaknuo je diskografske kuće da produciraju albume novovalnih izvođača.[23] Novovalne scene razvile su se u Ohiju, ali i u univerzitetskom gradu Athens, GA, gdje su nastali legendarni bendovi R.E.M. i the B-52's.[74] Tokom 1980. godine su izvođači koji nisu primarno bili novovalni, poput Billyja Joela, Donne Summer i Linde Ronstadt, također imali kratke izlete u novi val.[23]

Početkom iste godine, utjecajni radijski savjetnik, Lee Abrams, napisao je tekst u kojemu je rekao da, uz par izuzetaka, "nećemo doživjeti da velik broj tih novovalnih izvođača ostvari uspjeh ovdje (referirajući na Sjedinjene Države). Kao pokret, ne očekujemo da će imati previše utjecaja".[75] Lee Ferguson, savjetnik za KPWR, rekao je u jednom intervjuu da radio stanice u Los Angelesu zabranjuju DJ-jevima da koriste termin i napomenuo: "Većina ljudi koji nazivaju glazbu novovalnom su oni koji traže načine kako ju ne puštati". Unatoč uspjehu Devove društveno kritične i naširoko krivo interpretirane pjesme "Whip It",[76] drugi albumi izvođača koji su imali debitantski uspjeh, kao i novi izvođači, nisu se prodavali, a radijske su stanice povukle većinu novog vala s programa.[23]

Pojava MTV-ja 1981. godine označila je prekretnicu za novi val u Sjedinjenim Državama, koji je ušao u svoju najuspješniju fazu. Britansku izvođači su, za razliku od onih američkih, vrlo rano naučili koristiti blagodati spotova.[77] Zbog te činjenice je nekolicina nezavisnih britanskih izvođača uspjela potući američke izvođače koji su imali ugovore s jakim diskografskim kućama. Novinari su ovaj fenomen nazvali "drugom britanskom invazijom".[77][78] Novi val je dominirao MTV-jem sve do 1987. godine, kada se program preorijentirao na, predominantno, rock i heavy metal.[79]

U Gallupovoj anketi iz prosinca 1982. godine, čak 14% tinejdžera je navelo novi val kao svoj omiljeni muzički žanr, čime je ovaj zasjeo na ukupno treće mjesto.[80] Novi val je najpopularniji bio na zapadnoj obali Sjedinjenih Država. Prema istoj anketi, rasa nije bila faktor u popularnosti žanra, za razliku od nekih drugih pravaca.[80] Urbane radio stanice su bile prve koje su puštale danceom inspirirane novovalne izvođače poput the B-52'sa, Culture Cluba, Duran Durana i ABC-ja.[81]

Novovalna glazba korištena je i u popularnim Brat Pack filmovima kao što su Valley Girl, Sixteen Candles, Pretty in Pink i The Breakfast Club.[82] John Hughes, koji je režirao neke od navedenih (kultnih) filmova, bio je opčinjen britanskim novim valom te je u svoje filmove ubacivao radove bendova kao što su the Psychedelic Furs, Simple Minds i Echo & the Bunnymen, čime je potpomogao popularnosti žanra. Nekolicina tih pjesama postala je sinonim za taj vremenski period.[83] Kritičari su, s druge strane, takvu glazbu s MTV-ja nazivali plitkom i bljutavom.[77] Homofobne uvrede poput "pederčina" (engleski: faggot) ili "art peder" (engleski: art fag) otvoreno su se koristile pri opisivanju novovalnih muzičara.[84][85] Unatoč tomu, plesna kvaliteta muzike i otkačena moda povezana s novim valom svidjele su se publici.

Novovalno korištenje sintesajzera utjecalo je na razvoj housea u Chicagu i techna u Detroitu. U rujnu 1988. godine, Billboard je pokrenuo svoju "moderni rock" top listu. I dok su izvođači na toj listi reflektirali različite stilske utjecaje, novovalna ostavština i dalje je bila vidljiva u djelu novih britanskih izvođača i izvođača koji su bili popularni u klubovima, kao i u samom nazivu top liste, koji je reflektirao činjenicu da se novi val smatrao "modernim".[86] Novovalni indie duh će biti krucijalan u razvoju college rocka, kao i grungea te alternativnog rocka u drugoj polovici 80-ih i kasnije.

Ujedinjeno Kraljevstvo

[uredi | uredi kod]

Novovalna scena u Ujedinjenom Kraljevstvu razvila se znatno ranije nego u ostatku svijeta, ali je isto tako najranije nestala. Novi val je u Britaniji bio usko povezan uz tzv. "punk/novovalni pokret", odnosno uz cjelokupnu punk supkulturu,[87] što je bila velika specifičnost u odnosu na, primjerice, američko tržište, gdje je novi val vrlo rano raskinuo poveznice s punkom. The Police su s pjesmom "Roxanne" bili jedan od prvih globalno uspješnih britanskih novovalnih izvođača, a slično su doživjeli i Dire Straits s hitom "Sultans of Swing".[88] Britanski novovalni autori inicijalno su bili snažno vezani uz rock i punk rock prizvuke, tako da je prodiranje elektronike u britanski novi val teklo postepeno; Elvis Costello i the Pretenders su neki od izvođača koji su u ranoj fazi imali uspjeha, ali čiji je zvuk bio predominantno temeljen na rock i punk rock elementima.[89]

Gary Numan tokom koncerta 1980. godine. Začetnik synthpopa, Gary Numan je bio jedan od najutjecajnijih novovalnih muzičara s početka 80-ih godina te je obilježio konačni raskid novog vala s punk korijenima.

Prvi jasni znakovi prodiranja elektronike u britanski novi val došli su tokom 1979. i 1980. godine, kada je Gary Numan na albumima Replicas (snimljen s bendom Tubeway Army) i The Pleasure Principle koristio sintesajzer; Numan je slučajno naišao na instrument u studiju i krenuo eksperimentirati, a njegov je novovalni pop zapravo bio začetak synthpopa u britanskoj, ali i svjetskoj muzici. Oba albuma bila su #1 na top listama. Početkom osamdesetih godina, video spotovi su uvelike potpomogli popularizaciji britanskih novovalnih izvođača,[77][90] posebice nakon što je MTV kao svoj prvi spot emitirao synthpop hit "Video Killed the Radio Star" londonskog benda the Buggles. Iako je MTV inicijalno imao ograničen radijus emitiranja, lokalni muzički trgovci zabilježili su masovne poraste prodaje onih izvođača čiji su spotovi emitirani na MTV-ju.[90] Porast popularnosti britanskih novovalnih izvođača početkom 80-ih godina bio je uvod u fenomen što će ga mediji nazvati "drugom britanskom invazijom".

Pravi prodor britanskog novog vala na globalnu scenu uslijedio je 1982. godine, kada su the Human League s pjesmom "Don't You Want Me" zasjeli na mjesto američkih top lista; u tom je trenutku započela druga britanska invazija.[91] Iako je druga invazija bila mnogo širi fenomen od novog vala (pop-rock izvođači poput Bonnie Tyler, Johna Waitea, Roberta Palmera i drugih su također postali globalno popularni), upravo su novovalni izvođači dominirali britanskom i svjetskom scenom. Nakon Numanovog uspjeha, synthpop i novi romantizam su postali predominantni novovalni stilovi, čime je britanski novovalni pokret ušao u svoju posljednju razvojnu fazu, prije nego će sredinom 80-ih godina biti zamijenjen nešto klasičnijim rock zvucima i danceom.

Nakon Human Leaguea, sljedeći bend koji je ostvario veliki uspjeh bio je A Flock of Seagulls s pjesmom "I Ran (So Far Away)", koja je postala prva pjesma koja je cijeli svoj uspjeh dugovala isključivo spotu.[77] Tokom 1983., punker Billy Idol je ostvario svoj komercijalni vrhunac albumom Rebel Yell, a uz to je objavio i hitove "White Wedding" i "Eyes Without a Face".[92] Veliki uspjeh u ovoj fazi imali su Duran Duran te ženski bend Bananarama;[89] izvođači poput Culture Cluba i Eurythmicsa također su se probili na globalnu scenu, a njihovoj popularnosti uvelike je doprinio i specifični androgini izgled koji je bio popularan u sklopu novog romantizma i novog vala. Uspjeh britanskih izvođača u Americi bio je izrazito medijski popraćen; Newsweek je 1983. godine objavio izdanje s Annie Lennox i Boyjom Georgeom na naslovnici, uz naslov Britanija osvaja Ameriku – opet (engleski: Britain Rocks America – Again), dok je iste godine Rolling Stone posvetio cjelokupno izdanje britanskim izvođačima.[77] Uz to, Culture Club i Duran Duran su izazivali masovnu histeriju među obožavateljima sličnu Beatlemaniji iz perioda prve invazije.[93]

Druga britanska invazija svoj je vrhunac dosegla 1984. godine, kada su britanski izvođači dominirali top listama.[94] U ovom su se periodu etablirali izvođači kao što su Tears for Fears (koji su imali #1 hitove s pjesmama "Shout" i "Everybody Wants to Rule the World"), Talk Talk (s pjesmama "It's My Life" i "Such a Shame"), Depeche Mode, Frankie Goes to Hollywood (čiji je kontroverzni, ali izrazito uspješni debitantski singl "Relax" bio jedno vrijeme zabranjen u Britaniji), Kajagoogoo (čiji je singl "Too Shy" bio #1 u Britaniji), Spandau Ballet (koji su imali #1 hit s pjesmom "True"), Pet Shop Boys (s hitovima "Always on My Mind", "It's a Sin" i "West End Girls") i Simple Minds (koji su imali globalni hit s pjesmom "Don't You (Forget About Me)", a kasnije i s onom "Alive and Kicking"). "Don't You (Forget About Me)" je korištena kao pjesma u Hughesovom filmu The Breakfast Club, postavši tako prva od tri novovalne pjesme korištene u Brat Pack filmovima, uz "St. Elmo's Fire (Man in Motion)" Johna Parra (korištena u istoimenom filmu Joela Schumachera) i "Pretty in Pink" benda the Psychedelic Furs (korištena u istoimenom filmu Johna Hughesa).[95]

Britanska novovalna scena postepeno je gubila na popularnosti od 1986. godine, iako su bendovi nastavili s radom i mnogo godina kasnije. Uspješnost druge invazije dovela je do porasta popularnosti do tada već etabliranih britanskih izvođača,[96] ali je također omogućila i razvoj progresivne i art rock scene s kraja 80-ih godina.

Njemačka

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Neue Deutsche Welle

Krajem 70-ih godina, u Zapadnoj Njemačkoj se javila specifična novovalna regionalna scena koja je dobila naziv Neue Deutsche Welle (srpskohrvatski: Njemački novi val). Stilski, NDW je svoje korijene imao u britanskoj novovalnoj sceni i post-punku, mada je u svemu tome kombinirao i elektronske zvukove.[97] Termin je populariziran 1979. godine u članku Alfreda Hilsberga naslova "Neue Deutsche Welle — Aus grauer Städte Mauern" (srpskohrvatski: "Njemački novi val — iz sivih gradskih zidina"),[98] mada je termin još ranije koristio nizozemski DJ, Frits Spits.[99]

Zajedno s bendom, Nena je svojim hitom "99 Luftballons" iz 1983. godine obilježila njemački novi val.

Njemački novi val imao je dvije razvojne faze. Onu prvu, negdje do 1981. godine, obilježila je underground scena, koja je bila pod utjecajem britanskog punka i novog vala. Izvođači NDW-a koristili su njemački jezik kao primarno sredstvo izražavanja, za razliku od globalno popularnih novovalnih bendova iz Njemačke koji su se pojavili tokom 80-ih godina, eksperimentirajući s njegovim osobitostima i ritmom. Bendovi poput Nene, D.A.F.-a i Ideala nastojali su u svojim pjesmama prikazati specifični hladnoratovski Zeitgeist urbanih sredina Zapadne Njemačke (Zapadni Berlin, Düsseldorf, Hamburg, Hannover i drugi), koji su bili centri ovoga pokreta u prvoj fazi njegova razvoja. S druge strane, izvođači poput Spliffa, Joachima Witta i Trija (koji su preferirali da se njihova glazba opisuje kao Neue Deutsche Fröhlichkeit [sh. Nova njemačka radost]), koristili su nadrealni jezik, eksperimentirajući tako više s mogućnostima njemačkog jezika, nego izražavajući neki konkretni smisao. Iako se radilo o underground sceni, mnogi izvođači prve faze NDW-a bili su komercijalno uspješni, a podjela na underground i, kasniju mainstream fazu, imala je više veze sa samim zvukom i prezentacijom. Globalno najupečatljivija pjesma iz ove faze NDW-a, mada se to može proširiti i na cijeli pokret, bio je Nenin antiratni hit, "99 Luftballons".

Od 1981. godine, muzički producenti počeli su primjećivati NDW te je pravac ušao u svoju mainstream fazu. Producenti su pojačano promovirali nove bendove prihvatljivije za opću publiku, što je dovelo do nastanka brojnih one-hit wondera i kratkotrajnih muzičkih projekata; izvođači iz prve faze i dalje su dobivali medijski prostor, ali nisu bili u fokusu izdavača. Medijska eksponiranost žanra dovela je do generalizacije termina NDW, koji je u jednom periodu počeo označavati sve njemačke izvođače koji nisu pjevali na engleskom jeziku, neovisno o činjenici da isti nisu imali nikakve veze s "originalnim" NDW-om. Takva komercijalizacija ubrzo je dovela do propadanja cijelog žanra, odnosno do njegovog praktički potpunog nestanka tokom 1984. godine.

Iako je Njemački novi val bio snažna regionalna scena, on nije sačinjavao ukupnost novovalne scene u toj zemlji. Naime, NDW je termin koji se koristi za one njemačke novovalne izvođače koji su, neovisno o direktnim stilskim utjecajima i odlikama, izvodili na njemačkom jeziku. S druge strane, postojala je izrazito snažna novovalna scena u toj zemlji koju su činili izvođači koji su pjevali na engleskom jeziku i koji nisu bili dio NDW-a, ali su bili dio globalne novovalne scene te su ostvarili veliku popularnost izvan matične zemlje. Primjeri takvih izvođača su Kraftwerk, pioniri synthpopa; duo Modern Talking, koji je imao globalni hit s pjesmom "You're My Heart, You're My Soul"; te Alphaville, novovalni bend iz Münstera, koji je postao globalni fenomen zahvaljujući hitovima "Big in Japan", "Sounds Like a Melody" i "Forever Young". Austrijski muzičar Falco primjer je izvođača koji je svojim radom pripadao i NDW-u, ali i klasičnom novom valu.

SFR Jugoslavija

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Jugoslavenski novi val

SFR Jugoslavija je posljednja zemlja koja je imala izrazito veliku i dobro razvijenu novovalnu scenu, što je posebno znakovito u kontekstu činjenice da se radilo o socijalističkoj zemlji. Novi val u Jugoslaviji javlja se krajem 70-ih godina, mahom pod utjecajem američkog i britanskog novog vala, a kao odgovor na rock glazbu iz prethodnih perioda jugoslavenske muzike.

Beogradski bend Idoli bio je jedan od najpopularnijih, ali i najsuberzivnijih novovalnih bendova u SFR Jugoslaviji. Njihovi najveći hitovi, "Maljčiki" i "Retko te viđam sa devojkama", bili su izrazito popularni, unatoč činjenici da su kritizirali režim, odnosno govorili o društveno delikatnoj temi homoseksualnosti.

Među prvim novovalnim bendovima u Jugoslaviji bili su ljubljanski Pankrti te zagrebački Haustor, Azra i Prljavo kazalište, mada već u narednim godinama u Srbiji dolazi do osnivanja bendova Pekinška patka, Šarlo Akrobata, Električni orgazam i Idoli. Isprva pod snažnim utjecajem punka, novovalni bendovi u Jugoslaviji bili su naglašeno angažirani, eksplicitni i društveno kritični, mada su, unatoč tome, uspjeli izbjeći probleme s režimom, koji je ipak blagonaklono gledao na pokret;[100] jedan od ponajboljih primjera je pjesma "Maljčiki", koju su 1981. godine izdali Idoli, a koja je bila enorman hit u Jugoslaviji, unatoč činjenici da pjesma nije slavila vrijednosti socijalističke ideologije, već ih je parodirala. Društveno angažirane i kritičke pjesme radili su i bendovi poput Azre, Haustora, Pankrta i drugih. Iako je država osnovala tzv. Komisiju za šund, koja je većinu ovih angažiranih pjesama etiketirala "šundom", izuzev većeg poreza, nikakvih direktnih sankcija prema autorima i pjesmama nije bilo.[100]

Izuzev klasičnog punka, brojni drugi pravci su utjecali na novovalne bendove u Jugoslaviji, a među njima su ska/reggae (Haustor, čiji je debitanski singl "Moja prva ljubav" iz 1981. godine postao nacionalni hit), art punk/post-punk (Šarlo Akrobata), punk rock (Prljavo kazalište, Pekinška patka) i eksperimentalna muzika (Laboratorija zvuka). Ubrzo je novi val nadišao svoje glazbene okvire i postao društveni pokret, odnosno svojevrsno buđenje mladih umjetnika, ali i društvene svijesti, što će kasnije dovesti do još većeg broja novih i inovativnih umjetničkih tendencija. Uz to, novi val je uživao i veliku društvenu podršku, a posebnu promociju dao mu je omladinski tjednik Polet, koji je zaslužan i za organizaciju debitantskih koncerata mnogih novovalnih bendova, te Džuboks.

Iako je već sredinom 80-ih godina novi val počeo jenjavati u Jugoslaviji, njegov je utjecaj na muzičku, ali i umjetničku scenu te države bio enorman. Među grupama iz ovog perioda nalazi se Max & Intro, synthpop duo iz Beograda. U Bosni i Hercegovini se ubrzo razvila specifična varijanta novog vala, novi primitivizam, koji je angažiranost novog vala kombinirao sa specifičnim humorom. Uz to, diljem zemlje javljaju se i drugi pravci, dotad nepoznati u Jugoslaviji, poput novog romantizma, post-punka ili art rocka.

Oživljavanja nakon 80-ih i utjecaj

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Post-punk revival
Franz Ferdinand tokom koncerta u Málagi, 2014. godine.

Nakon što je grunge postepeno jenjavao, britanski muzički mediji lansirali su kampanju kako bi promovirali tzv. "novi val novog vala". Ova kampanja uključivala je bendove poput Elastice, koji su bili pod snažnim utjecajem punka i novog vala, ali je ubrzo nestala u jeku pojave Britpopa.[24] Drugi znakoviti bendovi iz 90-ih bili su No Doubt, Metric,[101] Six Finger Satellite i Brainiac.[25][102] Tijekom tog desetljeća, synth i dance zvukovi britanskog i europskog novog vala utjecali su na razvoj različitih formi euro disca i trancea.[28] Chris Martin je osnovao alternativni rock bend Coldplay inspiriran norveškim bendom a-ha.[103]

Tokom 2000-ih godina, pojavili su se brojni bendovi koji su na ovaj ili onaj način bili pod utjecajem novog vala i post-punka. Među njih spadaju the Strokes, the Bravery, Interpol, Yeah Yeah Yeahs, Franz Ferdinand, the Epoxies, VHS or Beta, the Rapture, She Wants Revenge, Bloc Party, Foals,[104] Kaiser Chiefs i the Killers. Ovi su izvođači ponekad opisivani kao "novi novi val".[26] Oživljavanje novog vala svoj je vrhunac doseglo sredinom 2000-ih godina, s izvođačima kao što su the Sounds, the Ting Tings, Melody Club, Hot Chip,[105][106] Passion Pit,[107] the Presets,[108] La Roux, Ladytron,[109][110] Shiny Toy Guns,[111] Hockey,[112] Gwen Stefani i Ladyhawke.[25][26][113][114][115][116][117][118] Dok su neki novinari i fanovi na ova pokret gledali kao na oživljavanje žanra, drugi su tvrdili da je ovaj fenomen bio samo nastavak originalnog pokreta.[25][119][120][121]

The Drums su primjer trenda u američkom indie popu, u sklopu kojeg bendovi koriste zvukove i ideje britanske novovalne scene.[27][28][29][122] Krajem 2000-ih godina također se razvio i chillwave, podžanr pod snažnim utjecajem novog vala, a čiji su predstavnici Toro Y Moi, Neon Indian, Twin Shadow i Washed Out.[123][124][125]

Novi val i elektronika

[uredi | uredi kod]
Vidi takođe: Dance-punk, Electroclash, Novi rave, i Synthwave
Klaxonsi na koncertu 2007. godine.

Novi val je imao pivotalnu ulogu u razvoju i popularizaciji suvremene elektronske muzike.[126][127]

Krajem 90-ih godina, novi val je doživio iznenadni val porasta popularnosti nakon što je u sklopu kratkotrajnog electroclash pokreta spojen s elektronikom i technom.[128][129][130][131] Žanr su promovirali I-F, Peaches, Fischerspooner i Vitalic,[130][131] međutim ubrzo je nestao kada je kombiniran s tech houseom kako bi nastao elektro house.[132]

Sredinom 2000-ih godina, novi rave je kombinirao novovalne elemente s drugim žanrovima, poput indie rocka i elektro housea,[133] dodajući im klasične elemente rave kulture, poput lasera i svijetlećih palica.[134][135][136] Unatoč činjenici da je ovaj termin izazivao toliku kontroverzu da su ga umjetnici povezani sa žanrom odbacivali,[137][138] novi rave su kao pravac prihvatili bendovi Klaxons, NYPC, Shitdisco i Hadouken![133][134]

Krajem 2000-ih i početkom 2010-ih, nostalgija za novim valom osamdesetih godina doživjela je preporod u vidu synthwavea, pravca na kojeg su primarno utjecali novi val i soundtrackovi, a obilježila ga je retrofuturistička, cyberpunk estetika.[139][140][141] Termin se odnosi na bendove kao što su Kavinsky, College, Power Glove,[139] Mitch Murder i Her, kao i na soundtrackove za filmove i video igre Drive, Tron: Legacy, Hotline Miami, Kung Fury, Turbo Kid i Far Cry 3: Blood Dragon.[139][140]

Popularnost

[uredi | uredi kod]
Australski novovalni bend Men at Work, ovdje na fotografiji iz 1983. godine, bio je izrazito popularan u Sjedinjenim Državama.

Novovalna muzika je uživala enormnu popularnost pred kraj 70-ih i tokom 80-ih godina. Krajem 70-ih i početkom 80-ih godina, Blondie je imao čak četiri #1 hita na Billboardovoj Hot 100 listi.[142] Clashova novovalna pjesma, "Rock the Casbah", izbila je na osmo mjesto iste ljestvice u siječnju 1983. godine,[143] dok je njihov album Combat Rock dobio platinasti certifikat od RIAA-je u siječnju 1983. godine, a 1995. i dvostruki platinasti certifikat. Albumi Business as Usual i Cargo australskog benda Men at Work dobili su od RIAA-je, u listopadu 1984. godine, četverostruki i dvostruki platinasti certifikat. Njihov singl "Who Can It Be Now?" je tokom 1982. godine bio na prvom mjestu Billboardove Hot 100 liste, dok je naredne godine isti uspjeh ostvario i singl "Down Under"; tokom te iste, 1983. godine, njihovi singlovi "Overkill" i "It's a Mistake" izbili su na treće, odnosno šesto mjesto.[144] Album Business as Usual je u studenom 1982. izbio na prvo mjesto Billboard 200 liste te se tu zadržao sve do 19. veljače 1983. godine.[145][146]

Tokom prve polovice 80-ih, britanski bend the Police imao je čak šest top deset hitova na Hot 100 listi, s tim da je jedan od njih, "Every Breath You Take", tokom 1983. godine izbio na prvo mjesto. U istom periodu, njihove pjesme "Spirits in the Material World" i "Synchronicity II" su došle na jedanaesto i šesnaesto mjesto Top 100 liste.[147] Njihov album Synchronicity, izdan u lipnju 1983. godine, dobio je četverostruki platinasti certifikat od RIAA-je u studenom 1984. godine, a 2001. čak i osmerostruki platinasti certifikat. Album Ghost in the Machine iz 1981. godine, dobio je platinasti status samo tri mjeseca nakon što je objavljen; u studenom 1984. dobio je dvostruki, a 2001. godine i trostruki platinasti certifikat. Album Synchronicity je 23. srpnja 1983. godine izbio na prvo mjesto Billboard 200 liste[148] te se tu zadržao sve do 3. rujna iste godine, nakon čega se 17. rujna ponovo vratio na prvo mjesto i ostao tamo do 19. studenog 1983. godine.[146]

Britanski bend Duran Duran uživao je veliku popularnost tokom 80-ih godina, kako u Europi tako i u Sjedinjenim Državama. Jedan od predvodnika druge britanske invazije, bend je izazivao histeriju usporedivu s Beatlemanijom tokom 60-ih godina.

Bostonski bend the Cars također je imao enormnog uspjeha. Njihov istoimeni debitantski album iz 1978. godine dobio je šesterostruki platinasti certifikat od RIAA-je, dok su albumi Candy-O (1979.) i Heartbeat City (1984.) dobili četverostruki, odnosno dvostruki platinasti certifikat. Tokom 80-ih su imali čak četiri top deset hita na Hot 100 listi, a uspješne su bile i pjesme "Magic" i "Let's Go", koje su bile dvanaesta, odnosno četrnaesta na listi.[149] Britanci Duran Duran su imali devet Top 10 hitova, među kojima su "A View to a Kill" (naslovna pjesma istoimenog filma o Jamesu Bondu iz 1985. godine) i "The Reflex" bile na prvom mjestu.[150] Njihov live album Arena iz 1984. godine je bio dvostruko platinasti, dok je Notorious iz 1986. godine dobio platinasti certifikat. Devov kontroverzni hit "Whip It" izbio je tokom 1980. godine na 14. mjesto Top 100 liste.[151] Hit "Kids in America" pjevačice Kim Wilde uspio se probiti do 25. mjesta Top 100 liste tokom 1982. godine,[152] dok je u Britaniji tokom 1981. godine bio na drugom mjestu.[153] Veliki uspjeh ostvario je i bend a-ha, čiji je hit "Take On Me" iz 1984. godine bio prvi na Top 100 listi, ali i u još sedam zemalja, dok je na 20. mjestu izbila i pjesma "The Sun Always Shines on T.V.", koja je u Britaniji i Irskoj bila na prvom mjestu. Njihov debitantski album, Hunting High and Low, došao je do 15. mjesta na Billboard 200 listi, ali je 1986. godine dobio platinasti certifikat od RIAA-je; izvan Amerike, album je bio još uspješniji s nekoliko prvih mjesta na top listama i brojnim zlatnim i platinastim certifikatima. Iako će se već sredinom 80-ih godina odvojiti od synthpopa i novog vala, Talk Talk su imali solidan međunarodni uspjeh s albumom It's My Life iz 1984. godine, odnosno istoimenim singlom kao i onim "Such a Shame", koji je pet tjedana bio singl #1 u Švicarskoj; Talk Talk su veći uspjeh na anglofonom tržištu ostvarili sa svojim kasnijim, art rock i post-rock radovima. Singl "Sweet Dreams (Are Made of This)" (1983.) dua Eurythmics bio je prvi na Top 100 listi, dok je bend A Flock of Seagulls sa singlom "I Ran (So Far Away)" došao na deveto mjesto. Culture Club je s pjesmom "Karma Chameleon" (1983.) je imao globalni hit #1, slično kao i s ranijim "Do You Really Want to Hurt Me" (1982.); njihov album Colour by Numbers (1983.) je bio trostruko platinasti u Britaniji te četverostruko platinasti u Sjedinjenim Državama, uz to što je u više zemalja bio na prvom mjestu top lista. Engleski bend Cutting Crew je imao hit #1 u Kanadi i Sjedinjenim Državama s pjesmom "(I Just) Died in Your Arms", koja je tako potala njihov najveći hit. Nena je također imala globalni hit s pjesmom "99 Luftballons", koja je bila #1 u nizu zemalja (Europa, Australija, Japan, Novi Zeland), dok je na Top 100 listi izbila na drugo mjesto.

Album Songs from the Big Chair benda Tears for Fears je postao četverostruko platinasti u manje od godinu dana od izlaska. U drugoj polovici 80-ih godina, bend je imao četiri Top 10 hita na Top 100 listi, dva od kojih su, "Shout" i "Everybody Wants to Rule the World", bila na prvom mjestu.[154] Talking Headsi su s pjesmom "Burning Down the House" zasjeli na deveto mjesto Top 100 liste tokom 1983. godine.[155] Plesni hit "Love Shack" benda the B-52's došao je do trećeg mjesta Top 100 liste 1989. godine,[156] dok je album Cosmic Thing u manje od devet mjeseci od izlaska 1989. godine postao dvostruko platinasti. The Human League su tokom 80-ih imali tri Top 10 singla, među kojima su "Don't You Want Me" i "Human" zasjele na prvo mjesto.[157] Singl "Don't You (Forget About Me)" (1985.) škotskog benda Simple Minds zasjeo je na prvo mjesto Top 100 liste, dok je njihov naredni singl, "Alive and Kicking", zasjeo na treće mjesto. The Go-Go's su također imali uspjeha na top listama; njihove pjesme "We Got the Beat" i "Vacation" bile su druga i osma na Top 100 listi, dok je "Head Over Heels" dosegla 11. mjesto na istoj listi.[158] Njihov album Beauty and the Beat iz 1981. postao je dvostruko platinasti te je bio na prvom mjestu Billboard 200 liste tokom 1982. godine.[159][160]

Iako nisu imali značajnog uspjeha na anglofonim listama, brojni novovalni i synthpop bendovi su ostvarili enorman uspjeh diljem europskih tržišta. Primjerice, debitantski album njemačkog benda Alphaville, Forever Young iz 1984. godine, bio je prvi na top listama u čak šest europskih zemalja, dok je u Sjedinjenim Državama bio tek na 180. mjestu; album je bio platinasti u Švedskoj te trostruko platinasti u Njemačkoj. Njihova tri prva singla – "Big in Japan", "Sounds Like a Melody" i "Forever Young" – također su bili uspjeh u Europi, dok su u Sjedinjenim Državama prošlo gotovo pa nezamijećeno; ipak, "Big in Japan" je bio prvi na američkoj Hot Dance listi. Modern Talking je također imao hitove diljem Europe s pjesmama "You're My Heart, You're My Soul" i "Cheri, Cheri Lady", s tim da se na američkim top listama nikada nisu pojavili. Isto tako, Spandau Ballet su imali globalni uspjeh s pjesmom "True", dok je njihov drugi veliki hit, "Gold", prošao osjetno bolje u Europi nego u Sjedinjenim Državama, isto kao i album True.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Cateforis 2011: str. 9–12
  2. 2,0 2,1 2,2 Erlewine, Stephen Thomas. „New Wave”. AllMusic. Rovi Corporation. Arhivirano iz originala na datum 25 October 2010. Pristupljeno 4 May 2014. 
  3. 3,0 3,1 Joynson, Vernon (2001). Up Yours! A Guide to UK Punk, New Wave & Early Post Punk. Wolverhampton: Borderline Publications. str. 11. ISBN 1-899855-13-0. 
  4. „Keyboard Magazine, June 1982”. Synthpunk.org. Pristupljeno 15 May 2011. 
  5. 5,0 5,1 „Disco inferno”. The Independent (UK). 11 December 2004. Pristupljeno 15 May 2011. 
  6. Bernard Edwards, 43, Musician In Disco Band and Pop Producer The New York Times 22 April 1996 "As disco waned in the late 70s, so did Chic's album sales. But its influence lingered on as new wave, rap and dance-pop bands found inspiration in Chic's club anthems"
  7. Cooper, Kim, Smay, David, Bubblegum Music is the Naked Truth (2001), page 248 "Nobody took the bubblegum ethos to heart like the new wave bands"/
  8. Martin 2002: str. 99
  9. Lynch, Joe (14 January 2016). "David Bowie Influenced More Musical Genres Than Any Other Rock Star". Billboard. Retrieved 20 October 2016.
  10. 10,0 10,1 10,2 Cateforis 2011: str. 69
  11. 11,0 11,1 Adams, Bobby. "Nick Lowe: A Candid Interview", Bomp magazine, January 1979, reproduced at [1]. Retrieved 21 January 2007.
  12. Brian McNair, Striptease Culture: Sex, Media and the Democratization of Desire (London: Routledge, 2002), ISBN 0-415-23734-3, p. 136.
  13. „Born in 1959: The last happy generation”. Helsingin Sanomat. 10 November 2010. Arhivirano iz originala na datum 17 July 2014. 
  14. Pirnia, Garin (13 March 2010). „Is Chillwave the Next Big Music Trend?”. The Wall Street Journal. Pristupljeno 15 May 2011. 
  15. Jérôme Pintoux Déluges sonores et clips des Eighties Camion Blanc, 2014, ISBN 2-357-79654-5
    "Au seuil des années 80, on appelait New Wave tout ce qui sortait, aussi bien Police que Visage, XTC, Marquis de Sade, Joe Jackson, ... Au fil du temps, de nouvelles étiquettes sont apparues, ce qui n'a guère simplifié les choses: Cold Wave, Dark Wave, Batcave, Gothic, after Punk, Electro-Pop et tout le bataclan."
  16. Ogiba, Jeff (11 July 2012). „A Brief History Of Musical Waves From NEW To NEXT”. Vice. 
  17. 17,0 17,1 Synth Pop na sajtu AllMusic (en)
  18. Božilović, Jelena (2013). „New Wave in Yugoslavia-Socio-Political Context”. Facta Universitatis. Philosophy, Sociology, Psychology and History 12 (1): 69–83. 
  19. Cateforis 2011: str. 9–12
  20. 20,0 20,1 20,2 20,3 „Music Genres – AllMusic”. AllMusic. 
  21. 21,0 21,1 Reynolds, Simon "Rip It Up and Start Again PostPunk 1978–1984" str. 160
  22. Peake, Steve. „Top 10 New Wave Artists of the '80s”. About.com Entertainment. 
  23. 23,0 23,1 23,2 23,3 23,4 23,5 23,6 The Death of New Wave Theo Cateforis Assistant Professor of Music History and Cultures in the Department of Art and Music Histories at Syracuse University 2009
  24. 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 Peter Childs; Mike Storry (1999). Encyclopedia of Contemporary British Culture. Taylor & Francis. str. 365. ISBN 978-0-415-14726-2. 
  25. 25,0 25,1 25,2 25,3 New Wave/Post Punk Revival Allmusic
  26. 26,0 26,1 26,2 Paoletta, Michael (17 September 2004). „New wave is back – in hot new bands,”. MSNBC. Pristupljeno 15 May 2011. 
  27. 27,0 27,1 Gill, Andy (4 June 2010). „Album: The Drums, The Drums”. The Independent (UK). Arhivirano iz originala na datum 2012-01-22. Pristupljeno 15 May 2011. 
  28. 28,0 28,1 28,2 28,3 Gordon, Claire (23 October 2009). „The decade that never dies Still '80s Fetishizing in '09 Yale Daily News”. Yaledailynews.com. Arhivirano iz originala na datum 13 February 2010. Pristupljeno 15 May 2011. 
  29. 29,0 29,1 Lopez, Korina (30 August 2010). „Indie singers storm the scene with style and spectacle”. USA Today. Pristupljeno 15 May 2011. 
  30. „Q&A with Theo Cateforis, author of Are We Not New Wave? Modern Pop at the Turn of the 1980s the University of Michigan Press 2011”. umich.edu. 
  31. 31,0 31,1 Cateforis 2011: str. 11
  32. 32,0 32,1 „AboutNew Wave”. allmusic.com. [mrtav link]
  33. Cateforis 2011: str. 20
  34. 34,0 34,1 34,2 34,3 Gendron, Bernard (2002). Between Montmartre and the Mudd Club: Popular Music and the Avant-Garde (Chicago and London: University of Chicago Press), pp. 269–270.
  35. Clinton Heylin, Babylon's Burning (Conongate, 2007), pp. 140, 172.
  36. Murray, Charles Shaar. Sleevenotes to CD reissue of The Boomtown Rats, reproduced at „Archived copy”. Arhivirano iz originala na datum 30 January 2011. Pristupljeno 2016-02-05. . Retrieved on 21 January 2007.
  37. Joynson, Vernon (2001). Up Yours! A Guide to UK Punk, New Wave & Early Post Punk. Wolverhampton: Borderline Publications. str. 12. ISBN 1-899855-13-0. »Neko vrijeme tokom 1976. i 1977. godine, termini punk i novi val su se uvelike koristili naizmjenice. Do 1978., stvari su se počele mijenjati, iako crta razgraničenja između punka i novog vala nikada nije bila baš jasna.« 
  38. „John Foxx, intervju – The Quiet Man Speaks”. The Quietus. 7 November 2008. 
  39. Cateforis 2011: str. 25
  40. Source: The Grove Dictionary of American Music, 2nd edition New 3 September 2014
  41. 41,0 41,1 Cateforis, Theo. "New Wave." The Grove Dictionary of American Music, 2nd ed., Oxford University Press. 3 Sep. 2014.
  42. Clinton Heylin, Babylon's Burning (Conongate, 2007), p. 17.
  43. Savage, Jon. (1991) England's Dreaming, Faber & Faber
  44. 44,0 44,1 Cateforis 2011: str. 46–47
  45. Cateforis 2011: str. 62
  46. Cateforis 2011: str. 254
  47. Cateforis 2011: str. 56
  48. Cateforis 2011: str. 63
  49. Cateforis 2011: str. 57–62
  50. Cateforis 2011: str. 217–223
  51. Cateforis 2011: str. 123–151
  52. Cateforis 2011
  53. 53,0 53,1 Cateforis 2011: str. 71–94
  54. Album Review Look Sharp
  55. „Ska Revival – Music Highlights – AllMusic”. AllMusic. 
  56. Cateforis 2011: str. 95–122
  57. „The Jam Information Pages:The Gigs”. Arhivirano iz originala na datum 16 August 2013. Pristupljeno 29 January 2014. 
  58. Cateforis 2011: str. 185–201
  59. Cateforis 2011: str. 203–211
  60. Bondie: One Way or Another, BBC-jev dokumentarac, 2006.
  61. Cateforis 2011: str. 203
  62. Power Pop genre Allmusic
  63. „Post-Punk – Music Highlights – AllMusic”. AllMusic. 
  64. Greil Marcus, Ranters and Crowd Pleasers, p.109.
  65. „Punk Rock Brings out a New Wave”. Associated Press. Google. 29 October 1977. Pristupljeno 15 May 2011. 
  66. Prato, Greg (19 April 2002). „Allmusic bio Yazoo”. Allmusic.com. Pristupljeno 15 May 2011. 
  67. Thomas, Stephen. „Kajagoogoo Allmusic bio”. Allmusic.com. Pristupljeno 15 May 2011. 
  68. Thomas, Stephen. „Allmusic Thompson Twins Allmusic bio”. Allmusic.com. Pristupljeno 15 May 2011. 
  69. Synth Britannia BBC 2009
  70. Cateforis 2011: str. 152–181
  71. „Anthems of the Blank Generation”. Time. 11 July 1977. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-29. Pristupljeno 15 May 2011. 
  72. Genre Punk/New Wave Allmusic
  73. 73,0 73,1 Cateforis 2011: str. 37
  74. American Punk Rock Allmusic
  75. „Is New-Wave Rock on the Way Out?”. Latimesblogs.latimes.com. 16 February 2010. Pristupljeno 15 May 2011. 
  76. Allmusic Whip It Review - "No, iako je većina slušateljske publike shvatila 'Whip It' kao zarazni komad čudnog i besmislenog teksta o donekle seksualnoj temi, pravi smisao pjesme – kao i većine Devovog rada – bila je socijalna satira. Ako taj donekle apstraktni tekst spojite u cjelinu, 'Whip It' postaje sardonična skica generalnog, problematičnog aspekta američke psihe: preferencije za korištenje sile i nasilja za rješavanje problema, izbacivanje frustracije i dokazivanje pred drugima."
  77. 77,0 77,1 77,2 77,3 77,4 77,5 Rip It Up and Start Again Postpunk 1978–1984 by Simon Reynolds str. 340,342–343
  78. „1986 Knight Ridder news article”. Nl.newsbank.com. 3 October 1986. Pristupljeno 15 May 2011. 
  79. Holden, Stephen (15 June 1988). „The Pop Life”. The New York Times. Pristupljeno 15 May 2011. 
  80. 80,0 80,1 „Rock Still Favorite Teen-Age music”. Gainesville Sun. 13 April 1983. Pristupljeno 15 May 2011. 
  81. „Crossover: Pop Music thrives on black-white blend”. Knight Ridder News Service. 4 September 1986. Pristupljeno 15 May 2011. 
  82. „But what does it all mean? How to decode the John Hughes high school movies”. The Guardian (UK). 26 September 2008. Pristupljeno 15 May 2011. 
  83. Gora, Susannah (7 March 2010). „Why John Hughes Still Matters”. MTV. Pristupljeno 15 May 2011. 
  84. Cateforis 2011, p. 233, reference number 28
  85. "Instant Club Hit – You'll Dance To Anything" by the Dead Milkman 1987
  86. Cateforis 2011: str. 65–66
  87. Pop/Rock » Punk/New Wave. „Punk/New Wave | Significant Albums, Artists and Songs”. AllMusic. Pristupljeno 2013-10-19. 
  88. „Dire Straits – Chart history”. Billboard. Pristupljeno 2013-10-19. 
  89. 89,0 89,1 „Culture Club, Police, Duran Duran lead Second Invasion Scripps-Howard News Service printed by The Pittsburgh Press October 31, 1984”. Google. Pristupljeno 15 May 2011. 
  90. 90,0 90,1 From Comiskey Park to Thriller: The Effect of “Disco Sucks” on Pop Arhivirano 1 August 2011 na Wayback Machine-u by Steve Greenberg founder and CEO of S-Curve Records 10 July 2009.
  91. Molanphy, Chris (2011-07-29). „100 & Single: The Dawning Of The MTV Era And How It Rocket-Fueled The Hot 100 Village Voice July 29, 2011”. Blogs.villagevoice.com. Arhivirano iz originala na datum 20 October 2013. Pristupljeno 2013-10-19. 
  92. The Second British Invasion: New Wave now an old ripple". Spokane Chronicle. 29 August 1986
  93. „A look back at 1983: The year of the Second British Invasion CBS July 4, 2013”. Cbsnews.com. 2013-07-04. Pristupljeno 2013-10-19. 
  94. Whitburn, Joel (1991). The Billboard Hot 100 Charts: The Eighties (18 May 1985 through 17 August 1985). Menomonee Falls, Wisconsin: Record Research, Inc. ISBN 0-89820-079-2. 
  95. Janovitz, Bill. „"Pretty in Pink" – Review”. Allmusic (Rovi Corporation). Pristupljeno 2010-01-26. 
  96. „The Second British Invasion How It Really Happened UPI reprinted by Courier News June 8, 1984”. News.google.com. 1984-06-08. Pristupljeno 2013-10-19. 
  97. Nancy Kilpatrick, The Goth Bible: A Compendium for the Darkly Inclined, New York: St. Martin's Griffin, 2004, chapter 5, "Music of the Macabre," str. 84.
  98. Neue Deutsche Welle - Aus grauer Städte Mauern (Sounds 10/ 79).
  99. Neue Deutsche Welle - Blog summary
  100. 100,0 100,1 „Pulsdemokratije.net - Muzika 1980-ih u Jugoslaviji”. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-01. Pristupljeno 2018-08-07. 
  101. Mark Deming. „Metric”. AllMusic. 
  102. Strauss, Neil (18 April 1996). „POP REVIEW; Knowing Just How Hard It Is to Be a Teen-Ager,”. New York Times. Pristupljeno 15 May 2011. 
  103. „Coldplay, A-Ha and Mew Members Form Apparatjik”. Spinner. 24 November 2009. Arhivirano iz originala na datum 2019-03-27. Pristupljeno 15 May 2011. 
  104. Marisa Brown. „Foals”. AllMusic. 
  105. Pareles, Jon (7 February 2010). „A British Band's Cerebral Electronics”. The New York Times. Pristupljeno 15 May 2011. 
  106. Pareles, Jon (27 July 2008). „The Week Ahead”. New York Times. Pristupljeno 15 May 2011. 
  107. „Passion Pit turn up the heat at the Ritz Ybor in Tampa”. Blogs.tampabay.com. Pristupljeno 15 May 2011. 
  108. Modular Christmas Party Sydney Morning Herald 1 December 2006 "the "new new wave" of the Presets"
  109. „Ladytron returns with disco heartbreak”. Brisbane Times. 29 September 2008. Pristupljeno 15 May 2011. 
  110. „Ladytron Moves Towards the Light | MTV Hive”. Pristupljeno 22 April 2013. 
  111. Shiny Toy Guns Allmusic bio
  112. Hockey Allmusic bio
  113. „Gwen Stefani MTV biography”. Mtv. Pristupljeno 15 May 2011. 
  114. „Gwen Stefani's New Video Hits YouTube”. People. 15 November 2007. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 15 May 2011. 
  115. „Indie-rock band The Bravery records all the time and everywhere”. The Daily Gazette. 23 July 2009. Pristupljeno 15 May 2011. 
  116. „Download this: Ting Tings”. Minneapolis Star Tribune. 7 June 2008. Pristupljeno 15 May 2011. 
  117. „Critics' Choice New CDs,”. The New York Times. 28 April 2008. Pristupljeno 15 May 2011. 
  118. „Feathers fly over Ladyhawke's origins”. Sydney Morning Herald. 6 November 2009. Pristupljeno 15 May 2011. 
  119. Reynolds, Simon. Rip It Up and Start Again: Postpunk 1978–1984 p. 398
  120. Tudor, Silke (11 September 2002), House of Tudor, arhivirano iz originala na datum 2015-07-17, pristupljeno 25 June 2007 
  121. „MTV Artist biography The Sounds”. Mtv. Pristupljeno 15 May 2011. 
  122. „Music review: Shy La Roux still brings the party to 9:30 Club”. The Washington Post. 12 November 2010. Pristupljeno 15 May 2011. 
  123. Pirnia, Garin (13 March 2010). „Is Chillwave the Next Big Music Trend?”. The Wall Street Journal. 
  124. Phares, Heather (28 September 2010). „Forget – Twin Shadow”. AllMusic. Pristupljeno 15 May 2011. 
  125. Caramanica, Jon (12 July 2011). „Going into the Haze in Their Debut Albums”. The New York Times. Pristupljeno 24 November 2011. 
  126. Cateforis, Theo. Are We Not New Wave?: Modern Pop at the Turn of the 1980s. Pristupljeno 24 May 2015. 
  127. McCasker, Toby (22 June 2014). „Riding the Cyber Doom Synthwave With Perturbator | NOISEY”. Noisey.vice.com. Pristupljeno 19 May 2015. »Elektronska glazba je u posljednje vrijeme izgubila puno svoje muzikalnosti. To su samo basovi koji se bez prestanka ponavljaju pet minuta. U osamdesetima, imali ste klasične teme i ikonske melodije. Ja nastojim uzeti ono najbolje od 80-ih i najbolje od onog što moderna elektronika ima. Osamdesete su, također, bile zlatno doba sintesajzera, s majstorskim kompozitorima poput Vangelisa ili Tangerine Dreama, koji su velike inspiracije za većinu nas u ovom žanru. Postoje te posebne slike koje se javljaju u tvom umu kada razmišljaš o tom periodu. Postoji mnogo klišeja iz osamdesetih koje smatram izrazito dobrima, poput uznemirujućih praktičnih efekta ili pretjeranih neonskih boja.« 
  128. Lynskey, Dorian (22 March 2002). „Out with the old, in with the older”. Guardian.co.uk. Arhivirano iz originala na datum 16 February 2011. 
  129. Caramanica, Joe (9 May 2003). „The Electroclash Mix by Larry Tee”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-30. Pristupljeno 29 December 2014. 
  130. 130,0 130,1 Klingman, Jeff (8 August 2012). „10 Electroclash Songs That Still Hold Up in 2012”. Pristupljeno 29 September 2014. 
  131. 131,0 131,1 Newman, Jason (7 February 2013). „Electroclash: 12 Artists You Need to Know”. fuse.tv. Pristupljeno 29 September 2014. 
  132. „Electro House”. Tumblr. Pristupljeno 12 June 2012. »Početkom 2000-ih godina došlo je do velikog pokreta kombiniranja electroclasha sa synthpopom. U međuvremenu, tech house je također postajao poznatiji i dobivao je sve više na značaju. Kada su ta dva žanra kombinirana, tada je elektro house postao ono što je danas. (...) "Satisfaction" je jedna od onih pjesama koje bi ljudima danima ostajale u glavama. Ta pjesma i dan danas dobiva mnogo pozornosti. Nagrađena je diljem svijeta, a od Bennyja Benassija je učinila oca elektro housea.« 
  133. 133,0 133,1 The Observer. 5 October 2006 Rousing Rave from the Grave. Retrieved 9 January 2008.
  134. 134,0 134,1 BBC News. 3 January 2007. "Sound of 2007: Klaxons". Retrieved 31 March 2007.
  135. The Guardian. 3 February 2007. "The Future's Bright...". Retrieved 31 March 2007.
  136. Times Online. 12 November 2006. "Here We Glo Again". Retrieved 131 February 2009.
  137. Harris, John. 13 October 2006. "New Rave? Old Rubbish". The Guardian. Retrieved 31 March 2007.
  138. Entertainment Wise. 1 November 2006. "Klaxons: We're Not New Rave". Retrieved 31 March 2007.
  139. 139,0 139,1 139,2 „We Will Rock You: Welcome To The Future. This is Synthwave.”. letoilemagazine.com. 2014-04-09. Arhivirano iz originala na datum 11 July 2017. Pristupljeno 2017-04-15. 
  140. 140,0 140,1 NerdGlow. „The 7 Most Essential Synthwave Artists”. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-25. Pristupljeno 18 February 2015. 
  141. McCasker, Toby. „Riding the Cyber Doom Synthwave With Perturbator”. Vice. Pristupljeno 18 February 2015. 
  142. „Blondie Chart History”. Billboard. 
  143. „The Clash Chart History”. Billboard. 
  144. „Men at Work Chart History”. Billboard. 
  145. „Men at Work Chart History (Billboard 200)”. Billboard. 
  146. 146,0 146,1 „1983 Archive (Billboard 200)”. Billboard. 
  147. „The Police Chart History”. Billboard. 
  148. „The Police Chart History (Billboard 200)”. Billboard. 
  149. „The Cars Chart History”. Billboard. 
  150. „Duran Duran Chart History”. Billboard. 
  151. „Devo Chart History”. Billboard. 
  152. „Kim Wilde Chart History”. Billboard. 
  153. „Official Singles Chart Top 75 (22 March 1981 - 28 March 1981)”. Official Charts Company. 
  154. „Tears for Fears Chart History”. Billboard. 
  155. „Talking Heads Chart History”. Billboard. 
  156. „The B-52s Chart History”. Billboard. 
  157. „The Human League Chart History”. Billboard. 
  158. „Go-Go's Chart History”. Billboard. 
  159. „Go-Go's Chart History (Billboard 200)”. Billboard. 
  160. „1982 Archive (Billboard 200)”. Billboard. 

Literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]