Novi Zeland (dominion)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dominion Novi Zeland
Dominion of New Zealand
Dominion Ujedinjenog Kraljevstva
  
1907. – 1947.   
Zastava Grb
Zastava Grb
GesloDieu et mon Droit
(sh. Bog i moje Pravo)
HimnaGod Save the King
Lokacija Novog Zelanda
Lokacija Novog Zelanda
Glavni grad Wellington
Jezik/ci engleski, maorski
Vlada Ustavna monarhija
Monarh
 - 1907. – 1910. Edward VII.
 - 1910. – 1936. George V.
 - 1936. Edward VIII.
 - 1936. – 1947. George VI.
Premijer
 - 1907. – 1912. Joseph Ward (prvi)
 - 1940. – Peter Fraser (zadnji)
Generalni guverner
 - 1907. – 1910. William Plunket (prvi)
 - 1946. – Bernard Freyberg (zadnji)
Legislatura Opća skupština
 - Gornji dom Zakonodavno vijeće
 - Donji dom Predstavnički dom
Historija
 - Kraljevski proglas 9. rujna 1907.
 - Proglašen dominion 26. rujna 1907.
 - Usvojen statut 25. studenog 1947.
Valuta novozelandska funta

Dominion Novi Zeland (engleski: Dominion of New Zealand) je bio dominion Ujedinjenog Kraljevstva i historijski nasljednik kolonije Novog Zelanda, koji je postojao od 1907. do 1947. godine, kada je Novi Zeland stekao potpuni suverenitet. Stvaranje dominiona bio je samo logički slijed događaja tokom sticanja novozelandske nezavisnosti, nakon što je 1841. godine formirana samostalna kolonija u sklopu Britanskog Imperija, koja je odbila pridružiti se Australiji i stekla samoupravu 1853. godine.

Nakon održane Imperijalne konferencije 1907. godine, Predstavnički dom Novog Zelanda odlučio je zahtijevati od kralja Edwarda VII. da se status Novog Zelanda promijeni iz kolonije u onaj dominiona. Uslijedila je debata tokom koje je premijer Joseph Ward tvrdio da promjena statusa može značiti samo dobro za Novi Zeland, dok se vođa opozicije, William Massey, protivio promjeni statusa. Dana 9. rujna 1907., kralj je izdao službenu proklamaciju kojom je dao Novom Zelandu status dominiona, što je formalno stupilo na snagu 26. rujna iste godine, koji se od tog trenutka slavio kao Dominion Day (sh. "Dan dominiona").

Promjena statusa nije donijela neke znakovite, trenutne promjene u političkom životu Novog Zelanda. Godine 1911. usvojen je, službeno, novi državni grb, prvi natječaj za čiju je izradu raspisan još tokom 1906. godine. Godine 1917., funkcija guvernera preimenovana je u onu generalnog guvernera, međutim Novi Zeland je u određenoj mjeri još uvijek ovisio o volji britanske krune. Međutim, kada je premijer Massey, koji je, doduše, bio imperijalist i podržavao je Imperij, godine 1918. potpisao Versajski sporazum kao zastupnik Novog Zelanda, ispostavilo se kako dominion zapravo ima određenu autonomiju u vanjskoj politici.

Godine 1926., došlo je do jasnog definiranja novozelandskog statusa u sklopu Imperija. Naime, Balfourova deklaracija iz 1926. godine definirala je Ujedinjeno Kraljevstvo i dominione kao "autonomne zajednice u sklopu Britanskog Imperija, jednakog statusa i ni na koji način podređene jedna drugoj po pitanju unutarnje i vanjske politike, ali ujedinjene zajedničkom vjernošću Kruni, te slobodnom voljom pridružene članice britanskog Commonwealtha", što je bio velik korak ka formalnoj realizaciji novozelandske nezavisnosti. Tadašnji novozelandski premijer, Gordon Coates, nazvao je deklaraciju "toksičnim dokumentom" koji će oslabiti Imperij. Imperijalna konferencija 1930. godine potvrdila je ove zaključke, međutim novozelandski predstavnik, Thomas Sidey, uspio je ugovoriti da Novi Zeland bude isključen iz primjene Vestminsterskog statuta iz 1931. dok ga ne ratificira Parlament Novog Zelanda.

Naime, Novi Zeland je, unatoč svim beneficijama, preferirao da njegovu vanjsku politiku i obranu vodi Kruna. Zbog toga je Parlament odbio isprva ratificirati Vestminsterski statut, koji je svim britanskim dominionima davao potpunu autonomiju. Suočen s internim pritiscima, premijer Peter Fraser je 1947. godine konačno odlučio usvojiti statut, čime je Novi Zeland, 16 godina nakon njegova donošenja, postao posljednji dominion koji je to učinio. Statut je službeno usvojen Zakonom o usvajanju Vestminsterskog statuta 25. studenog 1947., čime je Novi Zeland de facto stekao nezavisnost od britanske krune, mada je i dalje zadržao tradicionalne veze s Krunom.

Termin dominion službeno je izbačen iz uporabe još 1946. godine, a u praksi se gotovo prestao koristiti 1953. godine, mada se povremeno mogao naći još tokom 1970-ih godina; nikakva formalna proklamacija promijene statusa nije provedena, kao što je to bilo 1907. godine. Danas je Novi Zeland službeno dio Kraljevstva Novi Zeland, čiji su dio još Tokelau, Niue, Cookovi Otoci i Rossov zavisni teritorij.