Nosonja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Nosonja
Nasalis larvatus[1]
Mužjak
(Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija)
Status zaštite

Status zaštite: Ugroženi (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Porodica: Cercopithecidae
Potporodica: Colobinae
Rod: Nasalis
É. Geoffroy, 1812
Vrsta: N. larvatus
Wurmb, 1787
Rasprostranjenje vrste Nasalis larvatus

Nosonja, nosati majmun ili dugonosi majmun (lat. Nasalis larvatus) u lokalnom području indonezijski bekantan je crveno-tamni majmun Starog svijeta. Endem je Jugoistočne Azije, na otoku Borneo. Ova vrsta repatog majmuna, lako se identificira po neuobičajeno velikim nosevima, po kojoj je i imenovana.

Ova vrsta koegzistira sa borneanskim orangutanom.[2] Pripada monotipskom rodu Nasalis, iako je i langur svinskog repa tradicijski bio uključivan u ovaj rod.[3]

Majmun nosonja također ima i indonezijsko ime monjet belanda ("holandski majmun"), ili čak i orang belanda ("holanđanin"), jer su Indonežani imali dojam da su holandski kolonizatori često imali slične velike trbuhe i noseve.

Taksonomija[uredi | uredi kod]

Nosonja pripada potporodici Colobinae majmuna Starog svijeta. Im a dvije podvrste:[4][5]

  • N. l. larvatus (Wurmb, 1787), rasprostranjenu u cjelokupnom arealu vrste, i
  • N. l. orientalis (Chasen, 1940), koja je ograničena na sjeveroistočni Kalimantan.

Međutim, razlike između podvrsta su male, pa svi autori ne priznaju podvrstu N. l. orientalis.

Opis[uredi | uredi kod]

Lice mužjaka

Nosati majmun pripada kategoriji krupnih vrsta, kao jedan od najvećih repatih majmunskih vrsta porijeklom iz Azije. Samo tibetski makak i neke od sivih langura mogu se porediti sa njegovom veličinom. Kod njega je izražen seksualni dimorfizam. Glava i tijelo mužjaka imaju ukupnu dužinu od 66 do 76,2 cm i tipsku masu od 16 do 30 kg. Te mjere kod ženki iznose 53,3 do 62 cm i 7 do 12 kg.[6][7][8] Nadalje, nos kod mužjaka doseže dužinu od 10,2 cm,[9] i visi niže od usta.[10][11] I kod ženki, pak, je prilično veliki za primata. Nosati majmun ima dugi kožnati „kaput“; krzno na leđima je jarko narandžasto, crvenkasto smeđe, žućkasto smeđe ili ciglastocrveno.[10][11] Pod-dlaka je svjetlosiva, žućkasta ili sivkasta do svjetlo narandžasta.[10][11] Lice je narandžasto-ružičasto. Mužjaci imaju crveni penis sa crnim skrotumom. Oba spola imaju ispupčen stomak. Kod mnogi majmuna prsi su povezani kožicama.[10]

Ponašanje[uredi | uredi kod]

Društveno[uredi | uredi kod]

Skakanje (kompozitna slika), Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija

Nosati majmuni uglavnom žive u grupama sastavljenim od jednog odraslog mužjaka, nekoliko odraslih ženki i njihovih potomaka.[12][13][14] Postoje i grupe u kojima su samo mužjaci.[15] Neke jedinke žive i usamljenički, obično mužjaci.[16] Grupe žive u preklapajućim područjuma, uz malo teritorijalnosti,[12][13] u društvima fisija-fuzija, sa grupama koje se okupljaju na lokacijama za spavanje kad padne noć. Postoje grupe koje se okupljaju za spavanje, a ponekad i u sezoni i parenja i mladoženjstva.[12][13][14] Grupe okupljaju se u toku dana i putuju zajedno, ali samo jedinke mladoženja igraju se sa onima u svoje grupe.[14] Jednomužjačke grupe broje 9–19 jedinki, dok bande mogu imati i 60 članova.[12][16] Grupe sa jednim mižjakom obično čini 12 jedinki, ali ih može biti i više.[15] Ozbiljnija agresija je neuobičajena, ali se ponekad javlja manja.[17] Sve u svemu, članovi iste bande su prilično tolerantni jedni prema drugima. Između ženki postoji linearna hijerarhijska dominacija. Mužjaci jedne muške grupe mogu ostati u svojim grupama i šest do osam godina. Zamjene rezidentnih mužaka u populaciji čini se da se javljaju bez ozbiljne agresije.[13][15] Kada odrastu, mužjaci napuštaju svoje rodne grupe i pridružuju se muškim grupama.[12][16] Ženke također ponekad napuštaju svoje rodne grupe, možda da se izbegne čedomorstvo ili ukrštanje u srodstvu, smanji konkurencija za hranu ili zbog uspona u njihovov socijalnom statusu.[15][16]

Razmnožavanje[uredi | uredi kod]

Ženke spolno dozrijevaju pri uzrastu od pet godina. One dobijaju spolne otekline, koje uključuju genitalije koje postaju ružičaste ili crvene.[15][18] Parenje se uglavnom obavlja na jednom mjestu, u periodu od februara do novembra, dok se porođaji dešavaju između marta i maja.[19] Kopulacije obično traju oko pola minute.[13][15] Mužjak zgrabi žensku gležnjevima ili torzom i popne joj se iza leđa.[13] Oba spola će ohrabriti parenja, ali nisu uvijek uspješni.[18] Kada su u fazi gonjenja, jedinke oba spola nadure lice. Osim toga, mužjaci se ponekad oglašavaju, a žeke istaknu svoje pozadine.[12][18][19] Pareći parovi ponekad maltretiraju nedorasle (subadultne) individue.[18] Nosonje mogu se tako ponašati i bez reproduktivne svrhe, kao kada su razigrani i kod sličnih odnosa među jedinkama istog spola. Trudnoće obično traju 166-200 dana ili malo duže.[19] Obično rađaju noću ili u ranim jutarnjim satima. Majke onda pojedu placentu i ližu mladunce i čiste ih.[20] Mladi počinju da jedu čvrstu hranu za šest sedmica, a odvajaju se od sedam mjeseci. Nos mladog mužjaka polahko raste dok ne dostigne veličinu odrasle dobi. Majka omogućava drugim članovima njene grupe da drže novorođenče.[13][19][20] Kada se zamijeni rezidentni mužjak u jednomužjačkoj grupi, mladunci su u opasnosti od čedomorstva.[21]

Komuniciranje[uredi | uredi kod]

Nosati majmuni poznati su po različitoj vokalizaciji. Kada označavaju status u grupi, mužjaci će emitovati zvuk trube. Imaju posebno trubljenje prema novorođenčadi, koje se koristi i za sigurnost. Kao znak uzbune, mužjaci proizvode signal opasnosti. Oba spola daju prijeteće pozive, ali svaki je drugačiji. Osim toga, zrele i nezrele jedinke emituju takozvani "ženski poziv" kada su ljuti.[22] Trubljenje, mrmljanje i režanje su ćesti za vrijeme agonističannih susreta niskog intenziteta. Nevokalno ispoljavanje uključuje tresenje grana pomoću skokova, pokazivanje golih zuba, otvorene prijetnje ustima i erekcije kod mužjaka, u istim situacijama.[13]

Ekologija[uredi | uredi kod]

Rasprostranjenje i staništa[uredi | uredi kod]

Mladunče, Labuk Bay, Sabah, Borneo, Malezija

Majmun nosonja je endemska vrsta na ostrvu Borneo i mogu se naći na sva tri države koji dele ostrvo: Brunei, Indonezija i Malezija.[23] Najčešće živi u priobalnim područjima i duž reka.[12] Ova vrsta je ograničena na nizijska staništa koja mogu dosezati područja plime.[24][25] Favorizuje dipterokarpe, mangrove riječne šume.[12] Mogu se naći u močvarnim šumama, zakržljalim močvarnim šumama, šumama i plantažama gumijevca, krečnjačkim brdskim šumama, močvarama sa Nypa fruticans, močvari Nibong, visokioj močvarnoj šumi, tropskim šumama i strmim liticama.[24] Ova vrsta obično ostaje unutar najmanje kilometar od izvora vode. To je možda najviše vodenu od primata i prilično dobar plivač, sposoban za plivanje. Poznato je da pliva preko rijeke.[24] Jedinke ove vrste obično ostaju unutar najmanje kilometar od izvora vode. To je možda primat koji je najviše vezan za vodu i prilično je dobar plivač, sposoban za plivanje do 20 m pod vodom. Poznato je da pliva preko rijeke.[24] Osim toga, majmun nosonja je u velikoj mjeri arborikolan i kreće se četveronoške i u skokovima.[6] Poznato je da skaču sa grana i spuštaju se u vodu.[6][13][24]

Ishrana i aktivnost[uredi | uredi kod]

Nosonja sjedi na drvetu

Kao sezonski folivor (listojed) i frugivor, nosati majmun jede prvenstveno plodove i lišće.[13] Jede i cvjetove, sjemenke i insekte u manjoj mjeri. Konzumira najmanje 55 različitih biljnih vrsta , "s uočljivom prednosti“ za Eugenia sp., Ganua motleyana i Lophopetalum javanicum.[26] Mladi listovi i plodovi imaju prednost nad zrelim. Budući da jede sezonski, nosonja jede plodove uglavnom od januara do maja i uglavnom lišće od juna do decembra.[13][26] Grupe obično spavaju na susjednom drveću.[27] Imaju sklonost da spavaju u blizini rijeke, ako je u okolini. Dan počinju ishranom, a onda se odmaraju u unutrašnjosti. Svakodnevne „aktivnosti“ sastoje se u mirovanju, putovanju, hranjenju i održavanju opreza.[13] Povremeno, oni prežvakuju sadržaj želuca, kako bi se omogućila efikasnija probava i unos hrane.[28] Kada se spušta noć, majmuni se ponovo vraćaju u blizinu rijeke i pristupačne hrane. Predatori u nosatih majmuna uključuju krokodile, magličastog leoparda, orlove, monitorske guštere i pitona. Majmuni prelaze rijeku na plićacima ili preko grana ako je moguće. To može poslužiti i za izbjegavanje predatora.[29]

Status konzervacije[uredi | uredi kod]

Nosonja je ocijenjen kao ugrožena vrsta u IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta i naveden u Dodatku I CITES-a. Do 2008., njegova ukupna populacija je pala za više od 50%, u posljednjih 36-40 godina, zbog stalnog gubitka staništa i lova u nekim područjima. Populacija je fragmentirana: najveća preostala populacija se nalazi u Kalimantanu; ima ih daleko manje u Sarawaku, Brunejma i Sabahu. Nosonja je zaštićen zakonom u svim regijama Bornea. U Maleziji, on je zaštićen brojnim zakonima, uključujući Zakon o zaštiti divljine (Wildlife Protection) (savezni zakon), Wildlife Protection Pravilnikom o zaštiti divljine iz 1998. godine (poglavlje 26) i Konservaciji divljine iz 1997. (državni zakon Sabaha).

Nosati majmuni mogu se naći u 16 zaštićenih područja: Nacionalni parkovi Danau Sentarum, Gunung Palung, Kendawangan rezervatu prirode, Kutai, zaštićenoj šumi Lesan, Rezervatima prirode Muara Kaman i Mandor, te Nacionalnom parku Tanjung Puting u Indoneziji. U Maleziji to su Nacionalni park Bako, šumski rezervati Gunung Pueh, Kabili-Sepilok, Nacionalni park Klias, rezervati Kulamba, Donji Kinabatangan, Sungei Samunsam i Ulu Segama.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Groves C. (2005). Wilson, D. E., & Reeder, D. M, eds. ur. Mammal Species of the World (3rd izd.). Baltimore: Johns Hopkins University Press. str. 168–169. ISBN 0-801-88221-4. OCLC 62265494. 
  2. ↑ Economics, Ecology and the Environment: "Conservation of the Proboscis Monkey and the Orangutan in Borneo: Comparative Issues and Economic Considerations." March 2007.. 2007. 
  3. ↑ Bradon-Jones D, Eudey AA, Geissmann T, Groves CP, Melnick DJ, Morales JC, Shekelle M, Stewart CB (2004). „Asian primate classification”. International Journal of Primatology 25: 97–164. DOI:10.1023/B:IJOP.0000014647.18720.32. 
  4. ↑ Nasalis larvatus (Long-nosed Monkey Proboscis Monkey, UICN Red Book.
  5. ↑ http://dx.doi.org/10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T14352A4434312.en.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Napier, J. R. and P. H. Napier. (1985) The Natural History of the Primates. Cambridge, Mass.: MIT Press ISBN 0262640333.
  7. ↑ Primate Factsheets: Proboscis monkey (Nasalis larvatus) Taxonomy, Morphology, & Ecology. Pin.primate.wisc.edu. Retrieved on 2012-08-21.
  8. ↑ Up Close With Borneo Primates| Special Features. Brudirect.com (2012-07-02). Retrieved on 2012-08-21.
  9. ↑ Ellis D. (1986) "Proboscis monkey and aquatic ape". Sarawak Mus J 36(57):251-62.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 Ankel-Simons F. (2007) Primate Anatomy: an introduction, 3rd Ed. San Diego: Academic Press ISBN 0080469116.
  11. ↑ 11,0 11,1 11,2 Payne J, Francis CM, Phillips K. (1985) A field guide to the mammals of Borneo. Kuala Lumpur (MY): World Wildlife Fund Malaysia & The Sabah Society ISBN 9679994716.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 12,5 12,6 12,7 Bennett EL, Gombek F (1993) Proboscis monkeys of Borneo. Sabah (MY):Koktas Sabah Berhad Ranau
  13. ↑ 13,00 13,01 13,02 13,03 13,04 13,05 13,06 13,07 13,08 13,09 13,10 13,11 Boonratana R. (1993) The ecology and behaviour of the proboscis monkey (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Sabah. PhD dissertation, Mahidol University.
  14. ↑ 14,0 14,1 14,2 Boonratana R (2002). „Social organisation of proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Sabah, Malaysia”. Malay Nat J 56 (1): 57–75. 
  15. ↑ 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 Murai T (2004). „Social behaviors of all-male proboscis monkeys when joined by females”. Ecol Res 19 (4): 451–4. DOI:10.1111/j.1440-1703.2004.00656.x. 
  16. ↑ 16,0 16,1 16,2 16,3 Boonratana R (1999). „Dispersal in proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in the lower Kinabatangan, Northern Borneo”. Tropic Biodiv 6 (3): 179–87. 
  17. ↑ Yeager CP (1992). „Proboscis monkey (Nasalis larvatus) social organization: nature and possible functions of intergroup patterns of association”. Am J Primatol 26 (2): 133–7. DOI:10.1002/ajp.1350260207. 
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Murai T (2006). „Mating behaviors of the proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Am J Primatol 68 (8): 832–7. DOI:10.1002/ajp.20266. PMID 16847976. 
  19. ↑ 19,0 19,1 19,2 19,3 Rajanathan R, Bennett EL (1990). „Notes on the social behaviour of wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Malay Nat J 44 (1): 35–44. 
  20. ↑ 20,0 20,1 Gorzitze AB (1996). „Birth-related behavior in wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Primates 37 (1): 75–8. DOI:10.1007/BF02382922. 
  21. ↑ Agoramoorthy G, Hsu MJ (2004). „Occurrence of infanticide among wild proboscis monkeys (Nasalis larvatus) in Sabah, Northern Borneo”. Folia Primatol 76 (3): 177–9. DOI:10.1159/000084380. PMID 15900105. 
  22. ↑ Messeri P, Trombi M (2000). „Vocal repertoire of proboscis monkey (Nasalis larvatus, L.) in Sarawak”. Folia Primatol 71 (4): 268–87. 
  23. ↑ Brandon-Jones D, Eudey AA, Geissmann T, Groves CP, Melnick DJ, Morales JC, Shekelle M, Stewart CB (2004). „Asian primate classification”. Int J Primatol 25 (1): 97–164. DOI:10.1023/B:IJOP.0000014647.18720.32. 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 24,3 24,4 Sebastian AC (2000). „Proboscis monkeys in Danau Sentarum National Park”. Borneo Res Bull 31: 359–71. 
  25. ↑ Kawabe M, Mano T (1972). „Ecology and behavior of the wild proboscis monkey, Nasalis larvatus (Wurmb) in Sabah, Malaysia”. Primates 13 (2): 213–28. DOI:10.1007/BF01840882. 
  26. ↑ 26,0 26,1 Yeager CP (1989). „Feeding ecology of the proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Int J Primatol 10 10 (6): 497–530. DOI:10.1007/BF02739363. 
  27. ↑ Yeager CP (1990). „Proboscis monkey (Nasalis larvatus) social organization: group structure”. Am J Primatol 20 (2): 95–106. DOI:10.1002/ajp.1350200204. 
  28. ↑ Matsuda, I.; Murai, T.; Clauss, M.; Yamada, T.; Tuuga, A.; Bernard, H.; Higashi, S. (2011). „Regurgitation and remastication in the foregut-fermenting proboscis monkey (Nasalis larvatus)”. Biology Letters 7 (5): 786–789. DOI:10.1098/rsbl.2011.0197. PMC 3169055. PMID 21450728. 
  29. ↑ Yeager CP (1991). „Possible antipredator behavior associated with river crossings by proboscis monkeys (Nasalis larvatus)”. Am J Primatol 24 (1): 61–6. DOI:10.1002/ajp.1350240107. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nosonja&oldid=41409595