Nobody Knows Your Face

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
"Nobody Knows Your Face"
Epizoda animea Psycho-Pass
Psihodelična scena psihičkog sloma Masatakea Midoa bila je kulminacija njegovog kriminalnog djelovanja i bila je konačna ilustracija njegove distortirane psihe
"Dare mo Shiranai Anata no Kao"
(誰も知らないあなたの顔)
Epizoda br.1x05
RežijaNaoyoshi Shiotani
Direktor animacijeKaoru Suzuki
ProdukcijaProduction I.G
ScenarijMakoto Fukami
Gen Urobuchi
MuzikaYūgo Kanno
Uvodna pjesma"abnormalize"
Ling Tosite Sigure
Odjavna pjesma"Namae no Nai Kaibutsu"
EGOIST
Premijera9. studenog 2012.
Trajanje25 minuta
Gostujući glasovi
Kronologija epizode
← Prethodna
"Nobody Knows Your Mask"
Sljedeća →
"Return of the Psychotic Prince"

"Nobody Knows Your Face" (japanski: 誰も知らないあなたの顔 Dare mo Shiranai Anata no Kao) je peta epizoda prve sezone animea Psycho-Pass. Epizoda je premijerno emitirana 9. studenog 2012. godine u 24:00 i to u sklopu Fujijevog bloka noitaminA. Scenarij su zajednički napisali Makoto Fukami i Gen Urobuchi, dok je režiju potpisao Naoyoshi Shiotani. Direktor animacije ove epizode bio je Kaoru Suzuki.

Peta epizoda čini jednu tematsku cjelinu zajedno s četvrtom, koja nosi sličan naziv - "Nobody Knows Your Mask". Radnja prati nastavak slučaja ubojice avatara te donosi njegovu konkluziju, nudeći novi uvid u kriminalno djelovanje Shōgoa Makishime i njegovog suradnika Choe Gu-sunga. Uz to, otkrivena je i psihička rastrojenost koja je Masatakea Midoa natjerala na zločinačko djelovanje. U proširenom izdanju epizode, na samom početku je dodana scena u kojoj se Choe Gu-sung i Makishima voze automobilom i raspravljaju o filozofskom aspektu njihova plana.

Sinopsis[uredi | uredi kod]

U jeku slučaja ubojstava vlasnika avatara, Shōgo Makishima i Choe Gu-sung u automobilu raspravljaju o slučaju, otkrivajući kako su se riješili trupla Shoko Sugaware.[1] Rasprava skreće na Masatakea Midoa, kojeg Choe ne simpatizira zbog njegova osebujna karaktera, no Makishima njegov egzibicionizam smatra prednošću jer im omogućava da provjere njegovu stvarnu vrijednost. Nastavlja kako se nečiji stvarni potencijal ne provjerava guranjem te osobe preko granica njezinih mogućnosti, već davanjem toj osobi moći i slobode da djeluju izvan graničenja društva, zakona i morala. Na kraju dodaje kako ga zanimaju posljedice situacije u kojoj slabe individue s moći stvaraju kaos. Choe ga tada upita koristi li on avatare i CommuField, na što Makishima odgovara kako ih koristi samo kada su mu potrebne određene informacije te kako smatra da su ljudi skloniji otkriti svoj pravi karakter iza krinke avatara, vjerojatno jer se iza maske osjećaju slobodnije. U konačnici, zanima ga kako će se Mido snaći u toj situaciji.

U drugom dijelu grada, Lemonade Candy (Akanein avatar) ima novi privatni razgovor sa Spooky Boogie, koja ju napada zbog njezina ponašanja i navodi kako više nikada neće surađivati s policijom, nakon čega nestaje. Akane je pristupila CommuFieldu iz Shionina ureda tako da se nakon kraja razgovora našla tamo, gdje je Kōgami upitao Shion je li snimila cijeli razgovor, što je ova potvrdila. Nešto kasnije, na sastanku cijelog tima, Shion govori kako su aktivnosti u Talismanovom Saloonu uobičajene te kako Talisman otvoreno priča o incidentu u klubu. Ginoza pokušava dokučiti ubojičine motive, a Kōgami ga upozorava da to ne čini jer bi si mogao zamagliti Hue, na što ga Ginoza podrugljivo upita upozorava li to njega ili samoga sebe. Kōgami se nasmije, a Masaoka prekida prepirku. Ginoza predlaže da ubojicu traže preko pristupnih točaka, međutim Kōgami smatra kako im to neće pomoći te govori kako ima vlastiti plan. Ginoza ne odustaje svog plana i odlazi.

Natrag u uredu, Kōgami pretražuje računalo dok Akane i Masaoka imaju raspravu o suvremenom društvu i Rousseauu. Raspravu prekida Kōgami koji otkrije kako Spooky Boogie s kojom je Akane pričala nakon racije nije ista ona Spooky Boogie s kojom je Akane pričala prije zabaveu u klubu. Kao dokaz prilaže njezin odabir riječi - "druga" Spooky Boogie je koristila izraz 'policija', dok je "prva" koristila izraz 'Ured za javnu sigurnost Ministarstva dobrobiti' (MWPSB). Kako bi dokazao da nije slučajnost, pregledao je velik broj ranijih razgovora i otkrio kako je Spooky Boogie jako rijetko koristila izraz 'policija', što indicira promjenu nositelja avatara. Istovremeno, Ginoza, Kagari i Yayoi pronalaze stan odakle je ubojica upravljao Talismanom, međutim tu ih čeka zamka u obliku bombe. Iako svi prežive (Ginoza ozlijedi ruku), Choe javlja Midu kako mu je policija na tragu. Mido se, zapravo, nalazi u svom stanu na drugoj lokaciji, gdje se sprema uzeti nekakve droge.

Akane, Masaoka i Kōgami uspijevaju ući u trag pravoj nositeljici avatara Spooky Boogie, Akaneinoj školskoj prijateljici Shoko Sugawara, za koju otkriju da je ubijena na isti način kao i Hayama. Kōgami obavijesti Ginozu o otkriću, koji predlaže ponovno okupljanje kod Shion. U Shokoinom stanu, Akane osjeća krivnju zbog njezine smrti jer ju je komunikacija s njom koštala života. Masaoka i Kōgami ju uspijevaju utješiti i objasniti joj da, ako je itko kriv, da su krivi svi kao cjelina jer nisu uspjeli uhvatiti ubojicu i tako spriječiti njezinu smrt. Akane ni na koji način nije iskoristila ili manipulirala Shoko tako da nema nikakvog razloga da se osjeća krivom.

Posljednja scena epizode nije donijela samo veliko otkriće o odnosima i povijesti samih likova, već i jedan od rijetkih dobrih dnevnih eksterijera u cijeloj prvoj sezoni.

Na ponovnom sastanku kod Shion, ona ih obavještava kako je otkrila još jedan neobičan slučaj, onaj avatara po imenu MELANCHOLIA, koji uprava sobom Rainy Blue, koja je također jako popularna. Ispostavlja se kako avatarom službeno upravlja starac od 82 godine, ali zapravo je to radio njegov unuk Yuichi Tokitō, a starac je prihode od avatara smatrao mirovinom. Međutim, Yuichi Tokitō je prije pola godine poginuo u nesreći u dobi od 14 godina. Ono što je čudno je da je MELANCHOLIA i dalje aktivan i izrazito popularan, mada Yuichijev djed nema pojma ni što vu avatari ni kako ih koristiti. Čini se kako su inspektori pronašli ubojičin prvi pothvat. Kōgami predlaže kako otkriti ubojicu - Shion pregleda historiju pristupa za sobe sva tri avatara i traži onu osobu čija je aktivnost naglo prestala u trenutku smrti stvarnog nositelja avatara. Naime, jednom kada ubojica preuzme identitet tuđeg avatara i postane on, nema potrebe da u istu sobu dolazi sa svojim vlastitim avatarom. Shion otkrije kako samo jedna osoba odgovara tom profilu - Masatake Mido. Masaoka provjeri njegove podatke i otkrije kako je posljednji put skeniran prije gotovo četiri godine te da nakon toga nijedan skener nije zabilježio, što znači da je namjerno izbjegavao iste, a što znači da je za to imao dobar razlog. Shion otkrije kako Mido koristi hotel kako bi se spojio na CommuField, ali i kako je njegov stan vrlo blizu hotela. Ginoza pošalje Akane, Masaoku i Kōgamija u hotel, dok on s Yayoi i Kagarijem odlazi do stana.

U liftu hotela, Akane primijeti kako Masaoka u džepu nosi bocu vodke, a on joj objasni kako je snažan alkohol najbolji za anuliranje ilegalnih holograma. Kōgami se tada našali kako je to savjet kojeg nauči tek nakon dvadesete godine. Akane i njezin tim upadaju u sobu, međutim Mido se skriva i uspije izmanipulirati interni hologram hotelske sobe i stvoriti kaos kako bi pobjegao. Kada shvate kako će Mido pobjeći, Masaoka zatraži upaljač od Kōgamija, nakon čega otpije gutljaj vodke i puhne u plamen upaljača, što aktivira protupožarne prskalice i poništi Midov ilegalni hologram. Kōgami uoči Midoa na hodniku i otkrije kako je njegov Crime Coefficient 335.1, čime postaje meta direkene eliminacije. Mido se da u bijeg, ali Kōgami mu uspijeva pogoditi ruku, koja se napuše, a onda i rasprsne. Bez ruke, ostavljajući tragove krvi, Mido uspijeva pobjeći, a Masaoka zaključi kako je Mido morao koristiti lijekove koji inhibiraju bol. Oni ga odbiju slijediti, znajući da će se vratiti u svoj stan, gdje će ga dočekati Ginoza.

Natrag u svom stanu, Mido odmah aktivira tri ukradena avatara i uspoređuje ih s Platonovim Idejama, hvaleći njihovu savršenost i tvrdeći kako će štiti njihovu plemenitost. Međutim, Choe prati Midoa i u jednom trenutku preusmjeri kontrolu nad avatarima na Makishimu. Avatari postaju zlobniji i optužuju Midoa kako nije izvršio svoju funkciju, kako je u svojoj sposobnosti da vjerno, čak i vjernije od samog originala, imitira tuđe uloge izgubio vlastitu bit te kako je on zapravo nezanimljiva prazna ljuštura koja je sposobna jedino nositi tuđe maske. Masatake Mido je - nitko. Mido otkrije tko stoji iza avatara i u jednom trenutku potpuno poludo, kaotično pokušavajući uloviti svoje avatare i "izbaciti" Makishimu iz njih. Dok mu, potpuno poludjelom, Makishima govori da pokuša barem svoj kraj smisliti sam, bez imitiranja nekoga, Ginoza i njegov tim se čude s kim Mido razgovara i upadaju u stan. Pronalaze Midoa potpuno izgubljenog i jednako visoka Crime Coefficienta, nakon čega uspješno dovrše eliminaciju. Stan je prazan, a Ginoza se čudi s kim je to Mido pričao.

Na samom kraju, Akane razmišlja na balkonu PSB-a. Pridružuje joj se Ginoza, koji pohvali njezin rad na slučaju. Akane navodi kako je Kōgami taj koji je otkrio identitet ubojice, impresionirana njegovom sposobnošću da otkrije i predvidi djelovanje kriminalaca. Ginoza objašnjava da su Enforceri takvi jer imaju iste kriminalne tendencije kao i pravi kriminalci, međutim Akane govori kako je Kōgami pokazao ljudsku stranu te kako je, unatoč činjenici da je latentni kriminalac, teško zamislivo da može biti homicidalni manijak kao Mido. Ginoza joj tada govori kako je ona inspektorica i kako treba povući liniju između sebe i Enforcera, na što ga Akane pita je li to pravilo za ovaj posao. Ginoza odgovara kako je to njegovo pravilo te kako je i on ranije imao partnera koji je prešao tu liniju pa ga je izgubio te kako ne želi da se to dogodi i njoj. Nakon toga izvlači jedan spis i šalje ga Akane, govoreći joj da ga izbriše kada s njim završi. Šokirana, Akane otkriva da je partner o kojem je Ginoza govorio zapravo Kōgami, čiji je Crime Coefficient naglo skočio tokom rada na neriješenom slučaju Specimen. Istragu je stavio ispred terapije i to je dovelo do trajnog povišenja Crime Coefficienta, nakon čega je prestao biti inspektor i postao Enforcer.

Glasovi[uredi | uredi kod]

Glavne uloge[uredi | uredi kod]

Gostujuće uloge[uredi | uredi kod]

Podaci o Psycho-Passu[uredi | uredi kod]

U trenutku mjerenja, Masatake Mido je imao Crime Coefficient od 335.1, čime je automatski bio meta za eliminaciju. Midov Crime Coefficient je bio dotad najviši izmjereni u prvih pet epizoda.

Koncept Psycho-Passa je izrazito važan za cjelokupno razumijevanje animea i njegove radnje. Sukladno tomu, likovima se kroz epizode redovito mjeri razina Psycho-Passa, a te se brojke prikazuju ne Dominatoru kao i na službenim evidencijama koje dostavlja Sibyl. Kroz petu epizodu, prezentirane su sljedeće brojke:

  • Masatake Mido: negative increase 335.1 (brojka koju pokazuje Kōgamijev Dominator)
  • Yuichi Tokitō: 26.3 (brojka koju pokazuje Sibylova baza podataka)

Reference na popularnu kulturu[uredi | uredi kod]

Psycho-Pass je kao anime u cjelini imao karakteristiku da često vrši reference na zapadnu filozofiju i pop-kulturu. Taj je običaj započeo s trećom epizodom te se nastavlja u daljnjima. Negdje u prvom dijelu pete epizode, dok rade na slučaju i pokušaju otkriti identitet ubojice, Masaoka priznaje kako on ne razumije virtualni svijet i avatare, na što mu Akane odgovara da su ljudi kao on zaštićena vrsta. Nakon toga, Masaoka mladu inspektoricu upita da li je upoznata s Rousseauom, konkretno njegovim djelom Discours sur l'origine de l'inégalité. I dok Akane zna za autora, nije upoznata s djelom i želi ga provjeriti, međutim Masaoka ju zaustavlja i krene joj objašnjavati djelo koje mu je, kako kaže, "snimljeno u [mom] mozgu". Tada vadi dvije male boce scotch viskija te ih predstavlja kao dva lovca koji love zeca i pita Akane trebaju li lovci loviti posebno ili zajednički, a potonja je teza predstavljena velikom bocom vodke. Akane odgovara kako je zajednički rad bolji, tvrdeći kako je to osnova teorije igara - ljudi rade zajedno kako bi uhvatili veći plijen. Zadovoljan njezinim odgovorom, Masaoka zaključuje kako su ljudi socijalna bića i kako su različiti načini komunikacije kroz povijest konstruirani upravo zato da se udovolji socijalnoj prirodi ljudskog karaktera, nakon čega pita Akane misli li ona da je i Internet imao jednak učinak, simbolički referirajući na otuđenost koju je virtualna komunikacija stvorila. Akane mu, iako ne pretjerano sigurno, odgovara kako misli da jest.

Na samom kraju epizode, Masatake Mido referira na Platona i njegov idealizam. Naime, nakon što uspije pobjeći od Akaneina tima, Mido odlazi u vlastiti stan i tamo poziva tri avatara koja su bila pod njegovom kontrolom. Naziva ih savršenima i naglašava činjenicu kako su oni lišeni ograničenja fizičkog tijela, ali kako svejedno egzistiraju, smatrajući tako kako su oni najbliže Platonovim Idejama, idealnim formama neovisnima o realnom svijetu, koji je tek slika apstraktnog svijeta Ideja. Iako jasna i argumentirana, ovakva percepcija avatara bila je posljedica Midove vlastite poremećene svijesti koja je i potakla njegovu kriminalnu karijeru.

Posljednju referencu je, kao i dosta puta ranije, izvršio Makishima, dok je kontrolirao Midova tri avatara. Jedan od njih, MELANCHOLIA, upitao je Midoa da li je čitao Shūjija Terayamu, poznatog japanskog avangardnog pisca i dramatičara. Makishima konkretno spominje njegovu dramu Saraba, eiga yo, u kojoj se radnja odvija tako da se čini da svatko radi kao agent za svakog drugog te da ti isti agenti koriste svoje avatare kako bi komunicirali s drugima umjesto njih samih. Mido tada shvati kako Makishima kontrolira njegove avatare, a referenca na Terayamu simbolički se odnosila na radnju epizode i pitanje virtualnog identiteta.

Glazba[uredi | uredi kod]

Uvodna pjesma korištena tokom prve polovice prve sezone bila je "abnormalize" benda Ling Tosite Sigure. Glazbu i tekst uvodne pjesme potpisuje frontmen benda TK. Tokom ove epizode nije prikazana i uvodna špica koja će kasnije biti prisutna, već je uvodna pjesma pratila radnju same epizode. Odjavna pjesma, uz prisutnu odvajnu špicu, bila je "Namae no Nai Kaibutsu" u izvedbi dua EGOIST. Glazbu, tekst i aranžman za pjesmu potpisuje ryo, instrumentalist benda.

Ostalu glazbu potpisuje kompozitor Yūgo Kanno, koji je potpisao glazbu za cjelokupni anime.

Kritike[uredi | uredi kod]

"Nobody Knows Your Face" je kritički napredovala u odnosu na svoju prethodnicu, koja je ujedno i prvi dio cijeloga slučaja. Portal IMDb joj je dao prosječnu ocjenu 8.2/10,[2] čime je završila na dvanaestom mjestu među epizodama prve sezone s istom ocjenom kao i prva, trinaesta, osamnaesta i devetnaesta epizoda.[3] Na forumu portala MyAnimeList.net, temeljem 467 glasova, epizoda je dobila prosječnu ocjenu 4.6/5, izjednačivši se s trećom epizodom.[4]

Thomas Zoth, pišući za The Fandom Post.com, dao je petoj epizodi visoku ocjenu "B+".[5] Pohvalio je epizodu i posebno naglasio kako je otkriće o Kōgamijevoj prošlosti prvi stabilan oslonac kojega je anime ponudio.[5] Na kraju je dodao kako se raduje gledati kako će ovo otkriće utjecati na priče i prošlosti ostalih Enforcera, posebice Yayoi i Masaoke.[5]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Makishima se ispričava Choeu, govoreći kako haker kao on vjerojatno nije navikao na skrivanje leševa.
  2. IMDb - "Nobody Knows Your Face"
  3. IMDb - Ocjena epizoda
  4. Psycho-Pass Episode 5 Discussion
  5. 5,0 5,1 5,2 Psycho-Pass Episode #05 Anime Review

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]