No Name

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
No Name
Generalne informacije
Žanr(ovi) pop
Djelatni period 2005. - 2008.
Bivši članovi
Nagrade
Evropesma-Europjesma 2005. - 1. mjesto
Evropesma-Europjesma 2006. - 1. mjesto

No name (No Nejm, doslovno "Bezimeni") je bio šestočlani boy band iz Podgorice. Na Pjesmi Evrovizije 2005. u Kijevu, No name su sa pjesmom Zauvijek moja osvojili 7. mjesto za Srbiju i Crnu Goru.

Sastav "No Name" je osnovan 19. novembra 2003. Već 2004. godine, No name je velikom brzinom privukao pažnju javnosti: nakon drugog mjesta među "novim zvijezdama" na hercegovskim "Sunčanim skalama" sa pjesmom Za tebe i mene i koncerta sa grupom "Peper" 12. avgusta u Kotoru, uslijedili su nastupi u klubovima i medijima a potom i na novogodišnjim koncertima u Podgorici i Baru. Početkom 2005. godine, na "Montefonu" su dobili nagradu za "otkriće godine", a onda je 2. marta došla Montevizija 2005. sa pesmom Zauvijek moja Slavena Knezovića na tekst Milana Perića i No name je katapultiran u središte medijske pažnje.

Milan Perić je 1984. godine već pisao tekst za pjesmu Ćao amore, kojom su Vlado Kalember i Izolda Barudžija ispred tadašnje TV Titograd predstavljali SFRJ na Pjesmi Evrovizije. Pjesma Zauvijek moja, odličan evrovizijski materijal, sa laganim violinskim uvodom, snažnom izvornom podlogom i krcata emotivnim sadržajem i, iako tekstom ljubavna, u osnovi otvoreno rodoljubiva, plod je višemjesečnog rada iskusnog tima na crnogorskom pandanu izuzetnom uspjehu pjesme Lane moje, sa kojom je Željko Joksimović prethodne godine osvojio drugo mjesto na Pjesmi Evrovizije. Od prvog izvođenja na Monteviziji, za koju priliku su momci obukli stilizovane stare uniforme bokeljskih mornara a u inače skučen studio posebno uneseno i crkveno zvono, nije bilo nikakve sumnje koga će Crna Gora željeti u Kijevu. Posle ove pobjede, Zauvijek moja je dva dana kasnije ubedljivo pobudila i na Evropesmi-Europjesmi 2005. u Podgorici, nakon glasanja koje su mnogi vidjeli kao nepravedno, pošto su objema najbolje plasiranim pjesmama sa Beovizije svi članovi žirija ispred RTCG dali po nula poena (nimalo drugačije od prethodne godine, kada su svi crnogorski izvođači nagrađeni sa po nil puan od članova žirija iz Srbije). Njihova pjesma dobila je i najveći broj poena u teleglasanju: u direktnom prijenosu je prvo rečeno da su u pitanju glasovi koje su prikupili crnogorski operateri, i iako je to ubrzo demantovano tvrdnjom da su uključeni i glasovi iz Srbije, predstavnici RTS su u februaru 2006. potvrdili da glasovi gledalaca iz Srbije nikada nisu bili uključeni u zvanične rezultate.

Sa rodoljubivo-emotivnim nabojem koji je pjesma Zauvijek moja nosila i kontroverzom oko glasanja usred dugogodišnjeg trvenja oko državnog statusa Crne Gore, sve što je uslijedilo a najmanje je imalo veze sa samim sastavom ili njihovom pjesmom moglo se jedino i očekivati. Još prije Montevizije, Radio-televizija Crne Gore optužila je u nekoliko navrata RTS da unapredi favorizuje Jutro, pobjedničku kompoziciju Željka Joksimovića u izvođenju Jelene Tomašević sa Beovizije, dopuštajući njeno izvođenje u medijima, na šta je RTS odgovorio izuzetno grubim saopštenjem. U toku prijenosa Evropesme-Europjesme 2005, među izvođačima se pojavio i Aco Đukanović, kontroverzni brat crnogorskog predsjednika, a voditelj Andrija Milošević je sažeo opštu atmosferu komentarišući Jutro poskočicom "tresla se gora, rodio se miš" i nazdravljajući pobjedu sa "ovoga puta, pjevamo za Evropu, a iduće godine — pjevali u njoj, iako ona od vajkada pjeva u nama". Stranke koje se zalažu za osamostaljenje Crne Gore su pjesmu prihvatile kao de fakto himnu pokreta za nezavisnost, "No name" ispratile "konačno direktno sa Golubovaca", a dočekale "...sa ponosno raspjevanom Crnom Gorom". Pjesma je u Srbiji od početka izložena tihom bojkotu, a zlonamjerni su sastav uvredljivo nazvali "Kinder jaja". Evropskoj radiodifuznoj uniji proslijeđen je zahtev za utvrđivanje da je pjesma plagijat narodne pjesme Poljem se vije i španske pjesme No voy a Llorar, koji je ova odbacila napominjući pritom da ERU jedino ispituje da li je ranije objavljivana identična pjesma. Snimljen je zvanični spot u režiji Srđana Golubovića, u kojem djevojka u bijeloj nošnji širom Crne Gore provlači crveno klupko, neskrivenu aluziju na novu crnogorsku zastavu, simbol težnji za samostalnošću, a na zvaničnom mjestu grupe je jedno vrijeme stajala verzija "na crnogorskom jeziku". Momci su na samoj Pjesmi Evrovizije u sobi za izvođače sijedjeli pod zastavama država članica SCG, a njihovo izvođenje—koje su komentatori stranih televizija svojim gledaocima, prirodno, najavili prepričavajući sve prethodno ("Srbija in Crna Gora, ena taka fina država za take stvari...tisti sindrom a la dobra stara Juga", kako je kazano u slovenačkom prijenosu)—je otvorio telop na kojem se nekako našla zastava Srbije. RTS je svoj prijenos oblikovao smireno kao da se radi o kakvom dalekom skijaškom takmičenju na kojem Srbija nema svog predstavnika (TV Pink: "Kako smo se nadali, dobro smo se udali"), dok je voditelj RTCG svaku pauzu koristio da podsjeti gledaoce iz dijaspore da se prebace na svoje nacionalne emitere i glasaju za "naše momke" ("Na Borisa Novkovića ne treba trošiti riječi, o njemu već sve znamo, ali zato podsjećamo naše gledaoce u dijaspori da se prebace", "Grupa iz Ukrajine poručuje da nas je zajedno više, ali i nas će zajedno biti više ako budemo glasali za naše momke", itd.).

Samu pjesmu je za Pjesmu Evrovizije u najboljoj tradiciji hrvatskih evrovizijskih nastupa značajno preduredio aranžer Remi Kacinoti, izostavljajući lagani uvod i gotovo sav tekst izuzev refrena — koji je preoblikovan u upamtljiv lite motiv — i dodajući jaku ritmičnu notu i usklike "ojha!". No name su nastupili (direktno u finalu) u opuštenoj modernoj odjeći, na sceni osvijetljenoj u izraženo crveno. Njihova energična, mladalačka i brza (nerijetki kažu i haotična) koreografija koju je radila poznata balerina i koreograf Sonja Vukićević uključivala je crnogorsko oro i nekoliko narodnih igara, česta pregrupisavanja na sceni, bubnjara koji je vrteo palicom te dizanje ruku u vis na kraju izvođenja. Za svoj nastup osvojili su 137 poena, uključujući i po maksimalnih 12 od Austrije, Hrvatske i Švajcarske, i sedmo mjesto.

Na Sunčanim skalama 2005, No name su osvojili "Prinčeve nagrade" za najbolju grupu, debitante godine, najbolji video-spot i najbolju kompoziciju. Učestvuju i na Monteviziji 2006. sa pjesmom Moja ljubavi Dalibora Nedovića na tekst Milana Perića.

No name čine Marko Perić (bas gitara, frontman), Danijel Alibabić (vodeći vokal), Marko Prentić (gitara, vokal), Branko Nedović (solo klavijature), Dragoljub Purlija (bubnjevi) i Bojan Jovović (klavijature). Danijel je rođen 1988, Prentić 1986, ostali 1985; svi su (nekadašnji ili i dalje) učenici podgoričke muzičke škole "Vasa Pavić". I samostalno su osvajali brojne nagrade na muzičkim takmičenjima, a Marko Prentić je i petostruki prvak Srbije i Crne Gore u modernom plesu. Milan Perić, koji je za No name pisao Zauvijek moja i Moja ljubavi, je Markov otac.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]