Germania anno zero

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Njemačka nulte godine)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Germania anno zero
RežijaRoberto Rossellini
ProducentSalvo D'Angelo
Roberto Rossellini
ScenarioRoberto Rossellini
Max Kolpé
Sergio Amidei
UlogeEdmund Moeschke
Ernst Pittschau
Ingetraud Hinze
Franz-Otto Krüger
Erich Gühne
MuzikaRenzo Rossellini
FotografijaRobert Juillard
MontažaEraldo Da Roma
StudioProduzione Salvo D'Angelo and Tevere Film
DistribucijaG.D.B. Film
Datum(i) premijere
1. 12. 1948 (1948-12-01)
Trajanje78 min.
Zemlja Italija
Jeziknjemački
engleski
francuski

Germania anno zero (nem. Deutschland in Jahre Null; sh. Njemačka nulte godine) je italijanski crno-bijeli film snimljen 1948. godine u režiji Roberta Rosselinija, poznat kao završni dio njegove tzv. ratne trilogije, odnosno jedno od najznačajnijih ostvarenja italijanskog neorealizma.

Radnja filma se događa u Berlinu, koji se nakon Drugog svjetskog rata našao pod okupacijom i čiji stanovnici žive među ruševinama, mučeni siromaštvom, oskudicom stanova i potpunim beznađem. Protagonist je 13-godišnji dječak koji nastoji pomoći svojoj porodici, ali čiju naivnost zloupotrebljavaju beskrupulozni kriminalci, a što će na kraju dovesti do tragičnih posljedica.

Rosselini je, kao i svoja prethodna dva filma iz trilogije - Roma, citta aperta i Paisa - nastojao snimiti sa što više realizma i autentičnosti. Zato je veći dio filma sniman u samom razrušenom Berlinu, a umjesto profesionalnih glumaca je koristio ljude koje je slučajno sreo na ulici. Dio materijala je, međutim, odlučio nadosnimiti u Rimu, odnosno tamošnjim studijima, a što je dovelo do problema, s obzirom da se njemački glumci nisu htjeli vratiti u razrušeni Berlin, a dijelom što ga je dio kritičara optužio da kompromitira svoja umjetnička načela. U samoj Njemačkoj je film prvi put prikazan tek nekoliko godina kasnije, i nije uživao popularnost među kritičarima, koji se nisu slagali sa krajnje pesimističnim prikazom prilika u poratnoj Njemačkoj. Usprkos toga, Germania anno zero je kod dijela kritičara dobio povoljne ocjene, a 1949. godine je nagrađen Zlatnim leopardom na Filmskom festivalu u Locarnu.

Uloge[uredi | uredi kod]

  • Edmund Moeschke ... Edmund Kohler (naveden kao Edmund Meschke)
  • Ernst Pittschau ... Herr Kohler
  • Ingetraud Hinze ... Eva Kohler (navedena kao Ingetraud Hinz)
  • Franz-Otto Krüger ... Karl-Heinz Kohler (naveden kao Franz Grüger)
  • Erich Gühne ... Herr Henning - Il maestro

Vidi još[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Serceau, Michel. Roberto Rossellini. Paris: Les Editions du Cerf, 1986.
  • Guarner, Jose L. Roberto Rossellini. Trans. Elizabeth Cameron. New York: Praeger, 1970.
  • Brunette, Peter. Roberto Rossellini. New York: Oxford University Press, 1987.
  • Rossellini, Roberto. My Method: Writings and Interviews. Adriano Aprà, ed. Trans: Annapaola Cancogni. New York : Marsilio Publishers, 1992.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]