Prijeđi na sadržaj

Nicolas Flamel

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Nicolas Flamel. Za druga značenja, v. Nicolas Flamel (razvrstavanje).
Nicolas Flamel, grafika iz 19. stoljeća

Nicolas Flamel (Pontoise, 1330. - Pariz, 1417.), francuski bilježnik i alkemičar. Njegov je život i djelovanje posthumno postalo dio legende, jer mu se pripisuje navodno otkrivanje Kamena mudraca.

Prema tradiciji, tajnu otkrivanja alkemijske vještine naučio je od Leona, židovskog preobraćenika, na putu u Santiago de Compostelu.[1] Nakon smrti stekao je reputaciju najuspješnijeg europskog alkemičara, koji je uspio napraviti Kamen mudraca i postići besmrtnost.

Životopis

[uredi | uredi kod]

Nicolas Flamel je živio i djelovao u Parizu kao prepisivač te je na taj način došao u kontakt s rijetkim knjigama i dokumentima. Oko 1360. godine nabavio je alkemijsku knjigu oslikanu čudnim slikama.[2] Na naslovnici bilo je napisano zlatnim slovima:

Abraham Židov, vladar, svećenik, levit, astrolog i filozof, obraća se narodu židovskome kojega gnijev Božji razasu među Galima.[1]

Budući da je knjiga bila napisana na hebrejskom, Flamel se dugo vremena mučio da otkrije njen sadržaj. Naposljetku je, na purtu u Španjolsku, sreo jednog židovskog preobraćenika koji mu je protumačio ono što je pisalo u knjizi. Koristeći se knjigom, navodno je, nakon tri godine rada, 17. siječnja 1382. godine, točno u podne, uspio izvesti alkemijski pokus pretvorbe žive u čisto srebro. Jedini svjedok toga sumnjivog uspjeha bila je njegova supruga Perrenelle.[2]

Uskoro je postao štičenikom princeze Blanche d'Evreux od Navarre, kasnije supruge francuskog kralja Filipa VI., koja je i sama bila poznata kao "stručnjak u kemijskim znanostima".[3]

Navodno je, kao rezultat uspješnih alkemijskih pretvorbi, stekao znatno bogatstvo. Početkom 15. stoljeća, posjedovao je, samo u Parizu, više od dvadeset kuća i parcela.[3] Veći dio svog bogatstva, a budući da nije imao djece, utrošio je čineći dobra djela. Zajedno sa ženom osnovao je četrnaest bolnica, sedam crkava i tri kapelice.[2][3]

Flamel je umro 1417. godine, no s vremenom se proširila legenda o tome da on i njegova žena nisu umrli, već da su otkrili tajnu besmrtnosti, čemu pridonosi činjenica da im je grobnica prazna.

U popularnoj kulturi

[uredi | uredi kod]

Bilješke

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Eliksir i kamen, str. 107.
  2. 2,0 2,1 2,2 Grdenić, Drago, str. 108.
  3. 3,0 3,1 3,2 Eliksir i kamen, str. 108.

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Baigent, Michael i Leigh, Richard, Eliksir i kamen: nasljeđe magije i alkemije, Zagreb, 2000. ISBN 953-6716-11-9
  • Grdenić, Drago, Alkemija, Zagreb, 2003. ISBN 978-953-222-137-9 Uneseni ISBN nije važeći.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]