Nišan Mahmuta Brankovića
Nišan Mahmuta Brankovića je nadgrobnik podignut u vremenu prvih godina osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. To je druga polovina XV-og i XVI stoljeće, kada se još uvijek prepoznaje snažan uticaj klesarske tradicije stećaka.[1] Dolazak islama i sam proces islamizacije nije zatirao narodne običaje i navike stanovnika nekadašnjeg Bosanskog kraljevstva.[2] Opšta karakteristika ovih nadgrobnih spomenika odlikuje se u njihovim relativno velikim dimenzijama i reljefnim motivima koji su direktno preneseni sa stećaka.[3]
Nalazio se u naselju Brankovići kod Rogatice a zatim je prenešen u Botaničku baštu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.[4]
Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]
Nišan je dio zbirke od 33 kamena spomenika iz srednjeg vijeka. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. juna 2019. godine, donijela je odluku da se zbirka proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[5][6] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.
Opis[uredi | uredi kod]
Oblik nišana je u vidu četverostranog stupa (prizme) dimenzija 282 cm x 45 cm x 45 cm, sa piramidalnim vrhom koji se završava poluloptom. Ukrašen je životinjskim prikazom, polujabukama, mačem, kružnicama, polumjesecom i uklesanim natpisom.[3]
Pri vrhu svih vertikalnih strana stupa tehnikom urezivanja predstavljena je jedna četveronožna životinja koja zbog dugačkog, gore izdignutog i naprijed zavinutog repa, najviše podsjeća na lava.
Na zapadnoj strani ispod te predstave je istom tehnikom isklesan dugačak mač, sa krsnicom i nešto nakošenom drškom, sa privjeskom. U površini između lava i mača, kao i lijevo od mača (gledajući ka spomeniku) je natpis. Na istočnoj strani je prikazano koplje sa trouglastom zastaviom blizu vrha.
Na južnoj strani je oveći disk – krug sa dvije urezane koncentrične kružnice, od koga se spušta kraća obična vrpca na čijem je kraju polujabučica. Ispod toga su još dvije polujabučice, zatim polumjesec, a onda opet jedna pulujabučica. Na sjevernoj strani je plastična predstava čomage (topuza).
Dvije suprotne stranice piramidalnog završetka imaju po jednu polujabuku.
Epitaf i tumačenja[uredi | uredi kod]
Natpis je urezan u 15 redova i pisan je srednjovjekovnom bosanskom epigrafskom ćirilicom. Transliteracija glasi:
I pogibe na boju despotovu. A si(j)e bil(e ili i)gь Mahmuta Brankovića na svoi(e ili joj) baštine(i) na Petrovu pol(j)u. Da je blasovena (blagoslovena) ruka koě (koja) si(j)eče i pisa!
Najinteresantniji detalj ukrasa je predstava životinje ili lava, koja se može pronaći na stećcima u raznim predstavama, nekada samostalno, nekada u borbi sa zmajem, međutim na ovom spomeniku prenesen je najvjerovatnije sa grba srpske despotske kuće Brankovića
Oblik spomenika i slova, jezični izrazi, historijski podaci i sve druge okolnosti upućuju na to da je ovaj nišan nastao oko 1480. godine.[7]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nihad Klinčević: bosanski nišani”. www.academia.edu, 2018. Pristupljeno 9. 2. 2022.
- ↑ 3,0 3,1 „Šefik Bešlagić: Nišani XV i XVI vijeka Bosne i Hercegovine”. ANUBIH, DJELA, KNJIGA LIII - Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo 1978.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Zijad Halilović, Azra Delalić: Srednjovjekovni kameni spomenici u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovin”. ANUBiH - Godišnjak, 2021. Arhivirano iz originala na datum 2022-08-17. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nacionalni spomenici u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 31. 7. 2022.[mrtav link]
- ↑ „Zbirka antičkih i srednjovjekovnih kamenih spomenika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 31. 7. 2022.[mrtav link]
- ↑ „Dubravko Lovrenović: Bosansko I humsko mramorje srednjeg vijeka”. RABIĆ: Sarajevo, 2009. Pristupljeno 9. 2. 2017.
