Nestor (mitologija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Prema nekima,[1] na ovoj je vazi prikazana Hekameda kako priprema piće (kykeon) Nestoru; atička crvenofiguralna vaza, oko 490. pne., iz Vulcija.
Nestor sa sinovima prinosi žrtvu Posejdonu na obali kod Pila; atički crvenofiguraln vaza, oko 400–380. pne.

Nestor (starogrčki: Νέστωρ) bio je, u grčkoj mitologiji, dugovečni i mudri kralj Pila u Trifiliji na Peloponezu, najmlađi od dvanaestorice sinova kralja Neleja i Hloride.[2][3]

Mitologija[uredi | uredi kod]

Porodica[uredi | uredi kod]

Supruga Nestorova bila je Euridika (ili, prema drugima, Anaksabija, kći Kratijejeva), i ona mu je rodila Pisidiku, Polikastu, Perseja, Stratiha, Areta, Ehefrona, Pizistrata, Antiloha i Trasimeda.[4][5] Evstatije kaže da se Nestor posle Euridikine smrti oženio Anaksanijom, kćerkom Atrejevom i sestrom Agamemnonovom, no drugi izvori pričaju da je ta Anaksabija bila žena Strofijeva i majka Piladova.[3][6]

Mladost[uredi | uredi kod]

Kad je Herakle napao Nelejevu zemlju i pobio njegove sinove, jedino je Nestor bio pošteđen, jer se u to vreme nije nalazio u Pilu, nego u Gereniji,[7][8][9] gradu koji se nalazio negde u Meseniji, pa ga možda zato Homer na neliko mesta naziva i Nestorom Gerenijskim (starogrčki: Νέστωρ Γερήνιος).[10] Neki kažu da je Nestor celo svoje detinjstvo proveo u Gereniji, da je tamo odrastao i da mu je vlast nad Mesenijom podario Herakle kad je osvojio Pil.[9][11] Uzvraćajući ovaj prijeteljski gest, Nestor je uveo običaj da se ljudi zaklinju Heraklom.[3] [12]

Nestor se u mladosti isticao u ratnoj veštini i tokom jednog rata s Arkađanima ubio je Ereutaliona.[13] U ratu s Eliđanima ubio je Itimoneja i uzeo im mnogo stoke.[14] Kad su nakon toga Eliđani opseli Trioesu, Nestor je krenuo na njih samo s pešadijom, bez pomoći očeve konjice, i odneo izvrsnu pobedu.[15] Kad je već bio u zrelim godinama[2] pomogao je Lapitima u borbi s kentaurima,[16] a spominje se i među lovcima na Kalidonskog vepra i kao učesnik u pohodu Argonauta.[17][18]

Trojanski rat[uredi | uredi kod]

U mitu je Nestor najpoznatiji kao jedan od grčkih junaka u trojanskom ratu, u kome se istakao ne snagom, budući da je već bio vrlo star, nego svojim iskustvom i mudrošću.[2] Kad je, zajedno s Odisejem, nagovorio Ahileja i Patrokla da se priključe Grcima u pohodu na Troju, otplovio je sa svojim Piljanima i šezdeset brodova u Aziju.[19] Pod Trojom Nestor učestvuje u svim važnim događajima, kako u većanju Ahejaca, tako i na bojnom polju. Agamemnon se posredovanjem Nestora pomirio s Ahilejem, i nakon toga je mudrom starcu iskazivao veliko poštovanje i u bilo kakvoj teškoći obraćao se njemu za savet.[20] Uopšte uzev, Homer predstavlja Nestora kao mudrog, pravednog, hrabrog, vičnog ratnoj veštini, elokventnog i vrlo starog.[3] Navodno je vladao tokom tri prosečne ljudske generacije, pa su njegovi saveti i mudrost smatrani jednako vrednim kao da potiču osd samih bogova.[21][22] No, uprkos svojoj startosti, Nestor se pod Trojom istakao i u borbi, želeći da se bori s najstarijim Prijamovim sinom, a kasnije bira jednog od grčkih junaka da se bori u dvoboju s Hektorom.[2] Na bojnom polju posebno se isticao veštinom upravljanja konjima i ljudima raspoređenim u borbene redove.[3]

Nakon zauzeća Troje Nestor se bezbedno vratio u Grčku, zajedno s Menelajem i Diomedom, i stigao u Pil,[23] gde mu je Zevs podario bezbrižnu starost, koju je proveo okružen svojim mudrim i hrabrim sinovima.[24] Takvog ga je zatekao i Telemah kad je stigao u Pil da se raspita o sudbini svog oca, Odiseja, i tamo bio vrlo ljubazno primljen.

Grad Pil u Meseniji smatrao se Nestorovim gradom,[3] a u 20. veku tu je otkrivena palata iz mikenskog doba ("Nestorova palata"), u kojoj je nađen veliki broj pločica pisanih linearom B.[2] Kad je Pausanija posetio Pil u 2. veku nove ere, ljudi su mu tamo pokazali kuću u kojoj je, kako su verovali, nekada živeo Nestor.[25] U Meseninom hramu u Meseniji Nestor je na jednoj slici bio predstavljen s dva sina, a bio je prikazan i na jednoj Polignotovoj slici u riznici Kniđana u Delfima.[26]

Reference[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]