Nekropola stećaka Olovci

Izvor: Wikipedia
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nekropola stećaka Olovci
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
[[Datoteka:|200px]]
 Bosna i Hercegovina, Kladanj
Registriran:2016.
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:iii, vi
Ugroženost:yes
Referenca:UNESCO

Nekropola stećaka Olovci, opština Kladanj, sadrži nadgrobnike iz istorije Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku.[1] Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine, proglašena je za nacionalni spomenik BiH.[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik.

Nekropola se nalazi na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. [3] Na području opšine Kladanj evidentirane su 52 nekropole sa ukupno 430 stećaka, u naseljima: Kladanj, Kovačići, Konjevići, Starić, Gojsalić, Dopasci, Gojakovići, Prijanovići, Noćajevići, Brgule, Crijevčići, Tarevo, Stupari, Olovci, Suljići, Tuholj i Vranovići.[4]

Od ukupno 430 evidentiranih stećaka na području Kladnja, čak 211 (49%) su sljemenjaci, koji se inače u drugim krajevima pojavljuju u manjem broju u poređenju sa drugim oblicima. Po brojnosti na drugom mjestu su sanduci, kojih ima 114 (27%), iza toga su stupovi sa 79 primjeraka (18%), a onda ploče kojih ima ukupno 15 primjeraka (3%). U ovom kraju se u prilično velikom broju pojavljuju uspravni stećci, dok krstača uopšte nema. U nekim slučajevima su uz nekropole situirana savremena groblja obližnjih sela, pravoslavna ili muslimanska.

Ukrašeno je ukupno 60 primjeraka (14%). Kao dekorativni motivi preovladavaju: tordirana i obična vrpca, plastično rebro i niz plastičnih trokutova. Kao simbolični motiv u najvećem broju pojavljuju se spirala i stilizirano stablo kao originalan motiv ovog kraja. Na nekoliko stećaka je uočen polumjesec, zvijezda, križ, krug, motivi oružja i oruđa, te motiv štapa.[5] Natpisi se pojavljuju na tri mjesta.[6] [7]

Kladanjski stećci pripadaju jednoj od četiri klesarske radionice koje su djelovale u istočnoj Bosni, a koja se, sudeći po nekim zajedničkim karakteristikama stećaka, može locirati između Kladnja, Olova i Ilijaša. Dekorativni motivi, natpis i pojava uspravnih stećaka (stupova) omogućava okvirno datiranje od 14. do 16. stoljeća. [8]


Historija[uredi | uredi kôd]

U ranom feudalizmu, porječje Drinjače, čijem je izvornom području pripadao Kladanj, sačinjavalo je jedinstvenu župu pod nazivom Birač. Sudeći po nazivu Kladanj ovo je područje vrlo rano postalo vlastelinstvo, čemu je pogodovala i njegova relativna izdvojenost iz ostale cjeline. U pisanim izvorima iz kasnijeg srednjeg vijeka o Kladnju nema bližih podataka. Zna se da je Kladanj bio karavanska stanica u brdima i da je na granicama (in metis) Usore.[9]

Opis[uredi | uredi kôd]

Nekropola u Olovcima leži na kosom terenu koji se blago spušta prema putu. Zauzima površinu od 24,5 x 14 m. Čini je osamnaest stećaka, od toga je dvanaest sljemenjaka, pet sanduka i jedan stupac. Svi stećci su dobro obrađeni. Neki primjerci su nešto utonuli.

Tri sljemenjaka su ukrašena. Sljemenjak, koji se nalazi u sredini nekropole, na čeonim stranama je ukrašen dvostrukom spiralom. Istočni dio stećka je oštećen i fragment sa dijelom dekoracije je pomjeren nekoliko metara od stećka. Drugi sljemenjak, koji se nalazi na sjevernom dijelu nekropole, ukrašen je debelom tordiranom vrpcom ispod "krova". Ovakvom vrpcom su naglašene vertikalne ivice sljemenjaka i zabat istočne čeone strane. Na ovoj strani je prikazan krst sa okruglim završecima krakova, motivom koji je karakterističan za područje Olova i Kladnja. Treći sljemenjak na zapadnoj čeonoj strani ima motiv sličan štapu, kod kojeg je drška izvijena i na krajevima povijena prema zemlji i unutar. Na bočnim stranama je prikazan po jedan "T" krst.

Jedan sljemenjak na istočnoj čeonoj strani ima urezan natpis, ispisan u šest redova:

Wikiquote „V IME OCA I SINA I SVETAGO D(u)HA A SE LEŽI RADOMIR JURISALIĆ NA SVOEI ZEMLJI ...PLEMETNO (plemenitoj).“
()

Slova natpisa su relativno velika, lijepa i ujednačena. Pismo je bosanska ćirilica. O feudalcu Radomiru Jurisaliću, koji se u natpisu spominje, nema nikakvih podataka. Sigurno je da je pripadao feudalnoj porodici Jurisalića, čija je vlastelinstvo bilo u ovom kraju. Po obliku slova natpis bi se mogao datirati u 14. i 15. stoljeće.[10]


Reference[uredi | uredi kôd]

  1. „Dubravko Lovrenović: Bosansko I humsko mramorje srednjeg vijeka”. RABIĆ: Sarajevo, 2009. https://de.scribd.com/doc/87333586/DUBRAVKO-LOVRENOVI%C4%86-Ste%C4%87ci. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  2. „Nekropola Olovci”. Komisija za nacionalne spomenike. http://aplikacija.kons.gov.ba/kons/public/uploads/odluke_bos/dispBHnekropolaOlovci-Kladanj.pdf. Pristupljeno 13. 9. 2016. [mrtav link]
  3. „Državna komisija”. Arhivirano iz originala 2020-01-17. https://web.archive.org/web/20200117193937/http://www.unescobih.mcp.gov.ba/spomenici/Default.aspx?id=14274. Pristupljeno 2018-10-26. 
  4. „Arheološki leksikon, arheološka nalazišta”. Zemaljski muzej, Sarajevo. https://de.scribd.com/document/116247376/Arheoloski-leksikon-Tom-3. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  5. „Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1965. https://de.scribd.com/doc/34362364/Marian-Wencel-UKRASNI-MOTIVI-NA-STEĆCIMA. Pristupljeno 9. 2. 2018. 
  6. „Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. https://archive.org/details/SefikBeslagicStecciKulturaIUmjetnost. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  7. „Marko Vego: Zbornik Srednjovjekovnih Natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga IV”. Sarajevo: Zemaljski Muzej, 1970. Arhivirano iz originala 2019-03-24. https://web.archive.org/web/20190324234757/https://www.scribd.com/document/136575484/Vego-Marko-Zbornik-Srednjovjekovnih-Natpisa-BiH-KNJIGA-4-Sarajevo-1970-1. Pristupljeno 25. 3. 2019. 
  8. „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. https://de.scribd.com/document/122040181/Miletić-Nada-Stećci. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  9. Pavao Anđelić: Teritorijalna organizacija srednjovjekovne Bosne
  10. „Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. https://archive.org/stream/SefikBeslagicStecciKataloskoTopografskiPregled/Sefik%20Beslagic,%20Stecci%20-%20katalosko-topografski%20pregled_djvu.txt. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kôd]