Nekropola Lađevine
Nekropola Lađevine, nalazi se u naselju Lađevine, 8 km. od opštinskog centra Rogatica, Bosna i Hercegovina. Godine 1530. kroz Bosnu je prema Istanbulu prošlo poslanstvo austrijskog cara. Među njima bio je i Slovenac Benedikt Kuripešić. Prošli su kroz Lađevine gdje su im pažnju privukli izuzetni nadgrobni spomenici. Pokušali su i pročitati natpise na njima. Kuripešić ih je opisao u svom putopisu što predstavlja prvi zapis o stećcima.
Arheolog Ćiro Truhelka, prvi kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu istraživao je ovu nekropolu krajem XIX vijeka.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Područje Rogatice je u XIV i XV vijeku bila usko vezana za utvrđenje Borač, i za oblasne gospodare Radenoviće, odnosno Pavloviće, koji su u XV vijeku držali u svojoj vlasti cijeli kraj od izvora rijeke Bosne do Drine, uključujući trg u Rogatici. Po tom gradu jedno vrijeme, tokom prvih godina turske vlasti i sam trg Rogatica nazivao se Borač (Bazar Borač). Razrušeni grad u kojem su bili dvorovi Pavlovića leži iznad lijeve obale rijeke Prače, uz današnje selo Varošište. Turci su Borač zauzeli prije 1466. godine i uskoro ga napustili.
Postoji vjerovatnost da je Borač najprije bio na suprotnoj strani Mesića, između današnjih sela Borača i Brčigova, gdje se vide ostaci tvrđave. Na ovaj zaključak upućuju ne samo ostaci tvrđave nego i ime samog današnjeg sela Borač, koje se nalazi neposredno uz tvrđavu.
Opis[uredi | uredi kod]
Nekropolu čine 32 stećka, od čega 22 sanduka, 5 sljemenika i 5 ploča velikih dimenzija. Vrlo dobro su obrađeni i očuvani. Najpoznatija je po tri stećka oblika sanduka, dva sa natpisom i jedan sa ornamentima. Sva tri stećka su 1914. godine, uz velike napore, prenijeta u Sarajevo i nalaze se u Zemaljskom muzeju, u Botaničkoj bašti.
Prvi je stećak Vlatka Vlađevića, po kome je najvjerovatnije i lokalitet dobio prvobitno ime – Vlađevići, koje je vremenom preraslo u Lađevine. Drugi pripada njegovom vojvodi Miotošu.[2][3][4]
Stećak Vlatka Vlađevića[uredi | uredi kod]
Vlatko Vlađević je bio vlastelin i možda najuglednija ličnost na dvoru Pavla Radenovića (1370 - 1415.). Predpostavlja se da je poginuo negdje oko 1408/1409. god. Njegov stećak spada među najveće toga vremena. Dugačak je 295 centimetara, širok 130 i visok 142 centimetra. Težak je 24 tone i 192 kilograma.
Nalazi se u Botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja. Konzervatorskim radovima osamdesetih godina XX stoljeća saniraane su manje pukotine, urađena je konsolidacija ivica između bočnih i čeonih strana sanduka.
Stećak nema dekoracije, samo natpis na tri strane. Natpis je pisan s lijeva na desno. Početak natpisa nalazi se na zapadnoj čeonoj strani, nastavlja se na sjevernoj bočnoj i završava na istočnoj čeonoj strani. Južna bočna strana stećka je bez natpisa. Pisan je u tri reda, koji se nastavljaju kroz sve tri strane stećka, a samo na trećoj (istočnoj) strani su četiri reda. Poseban kuriozitet je da je tekst pisan naopako i moguće ga je čitati tek putem odraza u ogledalu. Transkript natpisa u cjelosti glasi:
- † Va ime otca (oca) i s(i)na i svet(a)go d(u)ha a se leži Vlatko Vla(đe)vićь koji ne mol(j)aše n(ij)ednoga človka (čovjeka) takmoria (osim) a obide mnogo zemlje, a doma pogibe. A za n(j)imь ne osta ni sinь ni bratь. A na na(nj=njega) usiče kami n(j)egovь vojvoda Miotošь. Služi g(ospodi)na božiomь pomoćju i kneza Pavla milostoju (milošću), koji ukopa Vlatka, pomenu b(o)ga.[5]
Stećak vojvode Miotoša[uredi | uredi kod]
Oblik stećka je sanduk sa postoljem. Dimenzije: sanduk 260 cm x 165 cm x 108 cm, postolje (ploča) 295 cm x 190 cm x 36 cm.
Natpis je uklesan na sve četiri bočne strane, u jednom redu, sa jedne strane, dva, tri i četiri reda na preostalim stranama. Pisan je srednjovjekovnom bosanskom epigrafskom ćirilicom (bosančica). Transliteracija natpisa u cjelosti:
- † Vь ime o(t)ca i s(i)na i sveto(ga) d(u)ha. Se leži vo(j)evoda Miotošь (sa) svo(j)imь (s)inomь Stěpkomь svomu g(ospo)d(i)nu Vlatku Vlađeviću konь (kod) nogu ko(j)i mu posluži živu a mrьtva pobiliži boži(jo)mь (p)omoćju i kneza Pavla milostiju. A i se(j) kopajte na pleme(ni)tomь! I pravi vo(j)evoda Miotošь: I mnogo ot (od) mo(j)e ruke na zeml(j)i bi, a ě (ja) ni ot (od) (j)e(d)ne i nikorь ne bi mrьt(a)vь neh ga ubit(i)[5]
Marko Vego je posljednju rečenicu definsao na sljedeći način;
- I mnogo na zemlji bi (ubijeno), a ě (ja) ni ot (od) ene (jedne) i nikorь (niko) ot (od) moje ruke ne bi mrьt(a)vь. Ne (hte)h ga ubit(i)[5]
Stećak sa ukrasima[uredi | uredi kod]
Oblika je sanduka sa dimenzijama: 154 cm x 83 cm x 84 cm Trenutno je smješten u Botaničku baštu Zemaljskog muzeja. Konzervatorsko-restauratorski radovi nisu poduzimani. Stećak je ornamentiran sa tri strane, dvije čeone strane i jedna bočna.[6]
Sa zapadne čeone strane vidljiv je isklesani latinski krst, dok se sa obje strane krsta nalazi po jedno stilizovano stablo isklesano u vidu linije sa po tri spirale sa obje strane. Iznad krsta i predstava stabala, isklesane su dvije veće spirale. Istočna čeona strana ukrašena je slično kao i suprotna. U gornjem dijelu isklesane su dvije veće spirale, a u sredini jedno stilizovano stablo. Južna bočna strana ukrašena je sa četiri veće spirale, srednje dvije u širokom trakom izrastaju iz donjeg dijela bočnih strana, a krajnje se spuštaju iz gornjeg dijela. Ukras je uokviren uklesanom pravolinijskom trakom.[5]
Nacionalni spomenik[uredi | uredi kod]
Tri navedena stećka sa nekropole Lađevine dio su zbirke antičkih i srednjovjekovnih kamenih spomenika u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Odlukom Komisije od 26. juna 2019. godine cjelokupna zbirka je proglašena za nacionalni spomenik BiH [7]
Vidi još[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Dubravko Lovrenović: Stećci - bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2008.
- Dimitrije Sergejevski: Ludmer, edicija: Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1952.
- Ragib Lubovac Čelebija: Stećci bosanski stil, Šahinpašić, Sarajevo 2016.
- Esad Kurtović i Emir O. Filipović. Sarajevo: Filozofski fakultet u Sarajevu – Odsjek za historiju, U literaturi još neobjavljena transkripcija i transliteracija natpisa sa stećka.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Sva Bosna - Nekropola sa stećcima Vlađevine kod Rogatice Pristupljeno: 2022.
- ↑ „Enver Imamović: Bosanski stećci (Iz knjige „Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995)”. www.academia.edu. Pristupljeno 9. 2. 2020.
- ↑ „Šefik Bešlagić: STEĆCI, KATALOŠKO-TOPOGRAFSKI PREGLED”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 „Zijad Halilović, Azra Delalić: Srednjovjekovni kameni spomenici u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovin”. ANUBiH - Godišnjak, 2021. Arhivirano iz originala na datum 2022-08-17. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „zbirka antičkih i srednjovjekovnih kamenih spomenika u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 1. 9. 2022.[mrtav link]
