Nekropola Bijača
| Nekropola stećaka Bijača | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.JPG) | |
 Bosna i Hercegovina, Ljubuški | |
| Registriran: | 2016. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, vi |
| Ugroženost: | yes |
| Referenca: | UNESCO |
Nekropola Bijača, opština Ljubuški, nalazi se na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. [1] Proglašena je i za Nacionalni spomenik BiH.[2]
Lokacija[uredi | uredi kod]
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Bijača nalazi se pored ceste Ljubuški – Vid, u neposrednoj blizini naselja Donja Bijača, udaljenom od Ljubuškog 7 km zračne linije u pravcu juga.
Historija[uredi | uredi kod]
U okolici Ljubuškog, na 7 nekropola registrirano je 214 stećaka, od čega: ploča 88, sanduka 78, sanduka s postoljem 1, sarkofaga 9 te ploča i sanduka koji nisu pojedinačno opisani 48 primjeraka. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovina je ploča, polovina sanduka, dok je sarkofaga relativno malo, ali su umjetnički kvalitetnije ukrašeni od ostalih. Od 176 primjeraka 81 je ukrašenih.
Na ovom području bilo je aktivno više klesarskih radionica kao nosilaca različitih utjecaja. Nije ista radionica majstora koji su radili spomenike na nekropoli u Gornjim Studencima i onih koji su radili na nekropoli „Gračine“ u Bijači, Zvirićima i Pržinama. Većina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeću, pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda čak u XII. stoljeću.
Opis[uredi | uredi kod]
Nekropola broji 33 stećka. Pripisuju se obitelji knezova Rupčića. Dobro su obrađeni i očuvani. Najbrojniji su motivi povijene lozice s trolistovima, potom križevi i štitovi s mačevima, a onda slijede ostali: vrpce, arkade, predstave pojedinačnih ljudskih figura i scene kola i lova. Nekropola ima posebnu likovnu vrijednost. Reprezentativni primjerak je stećak broj 16, visoki sljemenjak s postoljem, dimenzija 115 x 90 x 105 cm. Krov sljemenjaka je neukrašen, a ispod samog krova oko čitavog sljemenjaka pruža se tordirana vrpca. Sljemenjak je ukrašen na sve četiri bočne strane:
- na jednoj kraćoj bočnoj strani izrađen je štit s mačem, čiji balčak drži ratnik s kacigom, na donjem dijelu štita izrađena je grančica s trolistom, a nad arkadama štita izrađen je križić,
- na dužoj bočnoj strani izrađena je scena lova: lovac na konju i pred njim jelen u trku, a pred jelenom sa suprotne strane prikazan je pas; lovac drži dugo koplje,
- s druge duže bočne strane prikazane su četiri ženske figure koje se drže za ruke i igraju u kolu; krajnje žene u kolu drže ruku na boku; figure su plastično prikazane,
- na drugoj kraćoj strani izrađene su dvije rozete (s 5 listova), između kojih su smješteni sidro i polumjesec;[3]
Nekropola je ugrožena usljed neposredne blizine saobraćajnice.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Drago Vidović, SIMBOLIČNE PREDSTAVE NA STEĆCIMA
- Marko Vego, Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine knj. III. Sarajevo: Zemaljski muzej, 1964
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Državna komisija”. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-17. Pristupljeno 2017-03-12.
- ↑ „Nekropola Bijača”. kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 10. 2016.
- ↑ „Šefik Bešlagić: STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST”. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 9. 2. 2017.
