Nedžad Ibrišimović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Nedžad Ibrišimović, bosanskohercegovački književnik. Rođen je 20. oktobra 1940. godine u Sarajevu, a umro 15. septembra, 2011.[1], također u Sarajevu. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.

Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje", jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.

U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod" koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.

Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.

Nakon izlaska iz štampe remek djela "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanji IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.

Nagrade[uredi | uredi kod]

  • za roman Ugursuz dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva 1969. godine,
  • za televizijsku adaptaciju Ugursuza prvu nagradu za dramski tekst na Bledskom festivalu 1970. godine,
  • za roman Karabeg godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Svjetlost" 1971. godine,
  • za roman Braća i veziri godišnju nagradu Izdavačkog preduzeća "Veselin Masleša" 1989.
  • za knjigu Knjiga Adema Kahrimana, dodijeljena mu je nagrada Društva pisaca BiH 1992.
  • za Izabrana djela I - X, dobio je nagradu Skender Kulenović, 2004.
  • za roman "Vječnik" dobio je nagradu Bošnjačke zajednice "Preporod", 2005.
  • za roman "Vječnik" Udruženje izdavača i knjižara BiH dodijelilo mu je godišnju nagradu 2005.
  • za roman "Vječnik" dodijeljena mu je nagrada Hasan Kaimija, 2006.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • Kuća zatvorenih vrata, 1964.
  • Najbolji časovničar na svijetu (radio-drama), 1967.
  • Pisac i njegova kreatura (radio-drama), 1968.
  • Zlatni most (radio-drama), 1968.
  • Ugursuz, 1968.
    • Zla krev, Odeon, Praha, 1976;
    • 3. izd. V. Masleša, Sarajevo, 1982;
    • OGURSEZI. Perkhteu Musa Ramadani. Prishtine, Rilindija, 1988;
    • Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1984/1985;
    • Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1991;
    • Ugursuz, Preporod, Sarajevo, 1996;
    • Ugursuz, Svjetlost, Sarajevo, 1997;
    • Ugursuz, Publishing, Sarajevo, 1999;
  • Karabeg, 1971.
  • Priče, 1972.
  • Glas koji je pukao o Egidiju (radio-drama), 1974.
  • Izvor (radio-drama), 1977.
  • Živo i mrtvo, 1978.
  • Zmaj od Bosne, 1980.
  • Car si ove hevte, 1980.
  • Šamili tubakovi, 1984.
  • Nakaza i vila, 1986.
  • Drame, 1988.
  • Kuća bez vrata i druge priče, 1989.
  • Braća i veziri, 1989.
  • Dva dana u Al-Akru, 1991.
  • Knjiga Adema Kahrimana ..., 1992.
  • Zambaci moje duše, 1993.
  • Izabrana djela I - X.
  • Vječnik, 2005.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Upozorenje: Postavljeni ključ sortiranja "Ibrišimović, Nedžad" zamjenjuje raniji ključ "Nedžad Ibrišimović".