Ne oživljavaj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

U medicini, “ne oživljavaj” ili “NO” ili “DNR” (Do Not Resuscitate), u Americi još poznat i kao “No Code” je pravna odredba napisana ili u bolnici ili u pravnom obrascu kako bi se poštivale želje pacijenta o neprovođenju kardiopulmonalnog oživljavanja ili naprednog održavanja života (ALS - Advanced Life Support) ukoliko bi došlo do zastoja srca ili disanja. Termin “kod” često se koristi u medicini kao sleng za “plavi kod” kojim se poziva tim za oživljavanje. Zahtjev DNR obično podnose pacijenti ili zdravstveni opunomoćenik i omogućava medicinskom timu da se brine za pacijenta poštiući njegove želje. U zdravstvenoj njezi, “dozvoli prirodnu smrt” ili “AND” je termin koji koji je sve popularniji jer se odnosi na ono što se čini, a ne na ono što se izbjegava. Neki kritizriraju termin “ne oživljavaj” jer zvuči kao da se uskraćuje nešto veoma važno, dok istraživanja pokazuju da samo 5% pacijenata koji trebaju ALS izvan bolnice i samo 15 % pacijenata koji trebaju ALS u bolnici prežive. Pacijenti starije dobi, kao i pacijenti koji žive u staračkim domovima, imaju više medicinskih problema ili s uznapredovalom malignom bolešću, imaju mnogo manje šanse za preživljavanje. DNR se ne odnosi na terapiju osim na onu koja zahtijeva intubaciju ili kardiopulmonalno oživljavanje. DNR pacijenti i dalje primaju kemoterapiju, antibiotike, dijalizu i druge tretmane.


Alternativna imena[uredi - уреди | uredi izvor]

Alternativna imena i kratice za ovu odredbu se koriste ovisno o geografskoj pripadnosti. DNR (Do not resusicate) je česta kratica u SAD-u i UK-u. U nekim je regijama dodatno pojašnjena kraticom DNI (Do not intubate), iako u nekim bolnicama DNR implicira ne inturbiranej. Klinički, većina osoba koje zahtijevaju oživljavanje će trebati intubaciju, zbog čega je samo DNI problematičan. U nekim krajevima SADa i UK se uključuje i slovo A, kao u DNAR – „do not attempt resusitation“ (nemoj pokušavati oživljavanje). Promjena podrazumijeva da obitelj ne poistovjećuje pokušaj oživljavanja sa uspjehom. S obzirom daDNRimplicira uskraćivanje akcije, i stoga odustajanje, neki zagovaraju da se naredba preimenuje u Dopusti prirodnu smrt. Novi Zeland i Australija, kao i neke bolnice u UK, koriste termin NFR ili ne za oživljavanje. Ove se kratice koriste bez točkica iza slova (npr AND/DNR a ne A.N.D./ D.N.R.).


Donedavno u UK bilo je uobičajeno napisati „ne za 222“ ili razgovorno „nije za dvojske“. To je bio implicitna bolnička DNR odredba, pri čemu je 222 bolnički telefonski broj tima za reanimaciju.


Usporedba DNR sa direktivom o postupanju u budućnosti i živućom oporukom[uredi - уреди | uredi izvor]

Direktiva o postupanju u budućnoti i živuća oporuka su dokumenti koje napišu sami pacijenti, kako bi izrazili svoje želje o vlastitoj njezi, kada više ne budu u stanju govoriti sami za sebe. Nasuprot tome, liječnik ili bolničko osoblje koji odrede DNR terapiju temeljenu na željama koje je pojedinac prethodno izrazio u vlastitoj direktivili ili živućoj oporuci. Slično tome, u rijeme kada pojedinac nije u stanju izraziti vlastite želje, ali je prethodno napisao direktivu ili odredio zakonskog zastupnika, onda liječnik može odrediti DNR terapiju na zahtjev zakonskog zastupnika tog pojedinca.

Različite situacije su nabrojane u primjeru DNR pikazanom na ovoj stranici. Trebalo bi naglasiti da u SAD-u direktiva ili biološki testament nisu dovoljni da bi osigurali postupanje s pacijentom po DNR protokolu, čak i ako je to bila njegova želja, jer niti direktiva niti biološki testament nisu pravno obavezujući dokument.


Upotreba po zemljama[uredi - уреди | uredi izvor]

NO dokumenti su rašireni u nekim zemljama, a nedostupni u drugima. U zemljama u kojima DNR nije dostupan, odluka o prekidu reanimacije pripada samo liječnicima.


Srednji Istok[uredi - уреди | uredi izvor]

NO se ne priznaju u Jordanu. Liječnici nastoje reanimirati sve pacijente neovisno o osobnim ili obiteljskim željama. U Izraelu, moguće je potpisati DNR obrazac ukoliko pacijent umire i svjestan je svojih postupaka.

Hrvatska[uredi - уреди | uredi izvor]

Obiteljski zakon (NN 103/15)[1] u čl. 260. poznaje mogućnost anticipirane naredbe, to jest da poslovno sposobna osoba odluči u obliku javnobilježničke isprave, o postupcima i mjerama doniranja svojih tkiva i organa, te mjerama za održavanje na životu.

Ujedinjeno Kraljevstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U Engleskoj, ukolliko je pacijent sposoban donositi odluke prema zakonu o mentalom kapacitetu iz 2005., samo pacijent može dati informirani pristanak za DNR u bolnici za bilo koji medicinski postupak; ukoliko to nisu sposobni, rođake će se često iz poštovanja pitati za mišljenje ali ono neće imati pravno obavezujući učinak na liječničku odluku. U toj situaciji, dužnost je liječnika djelovati u najboljem interesu pacijenta, značilo to nastavak ili prekid tretmana, prema njihovoj kliničkoj procjeni. Kao alternativu, pacijent može specificirati svoje želje ili prenijeti moć donošenja odluka na opunomoćenika koristeći direktivu o postupanju u budućnosti, koje se često još nazivaju biološkim testamentima.

SAD[uredi - уреди | uredi izvor]

U SAD-u osobito je komplicirana dokumentacija, te svaka država prihvaća drugačije obrasce, a direktive o budućem postupanju i živuće oporuke nisu prihvaćene od strane hitne medicinske službe kao pravno važeći obrasci. Ako pacijent ima živuću oporuku u kojoj piše da ne želi da ga se oživljava ali nema ispravno ispunjen formular koji je odobrila država i potpisao i liječnik, hitna medicinska pomoće će pokušati oživljavanje. To je malo poznata činjenica i liječnici primarne zdravstvene skrbi mogu stoga na pacijentima primijeniti tretmane koje oni ne žele. Ovaj zakon se evaluira kako bi se ustvrdila njegova ustavnost. DNR odluka pacijenta prvi je puta osporavana 1976 u In re Quinlanu. Vrhovni sud New Jerseya se držao prava roditelja Karen Ann Quinlan da je skinu sa umjetne ventilacije. 1991., kongres je izglasao zakon o samo-određenju pacijenta koji je zahtijevao od bolnica da poštuju odluke pacijenta o svojoj zdravstvenoj njezi. 49 saveznih država dozvoljava bližnima da donose medicinske odluke kod svojih rođaka koji to nisu u mogućnosti, osim Missourija. Missouri ima statut o živućoj oporuci koji zahtijeva potpisanu direktivu o postupcima u budućnosti, ovjerenu od dva svjedoka u kojoj se traži NO/NI status u bolnici.

U SAD-u, kardiopulmonalno oživljavanje i napredno kardijačno održavanje života neće se provesti ukoliko postoji napisana oznaka DNR. Mnoge američke savezne države ne prepoznaju živuće oporuke ili zdravstvene opunomoćenike u prehospitalnom okviru i prehospitalno osoblje bi u takvom slučaju bilo obavezano pokrenuti postupke oživljavanja osim ako liječnik nije ispunio i ovjerio poseban obrazac koji je država odobrila.

Provedena istraživanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Istraživanja provedena na Onkološkom institutu Dana-Faber pokazala su da će religiozni pacijenti koji se redovito mole tri puta vjerojatnije poticati doktore da učine sve što mogu kako bi ih održali na životu, od nereligioznih osoba.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Star of life.svg Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi tema o zdravlju (medicini).