Nastojatelj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Nastojatelj,

  1. onaj koji nešto nadzire, nadzornik, nastojnik (zastarjelo);
  2. starješina manastira, kaluđer koji upravlja manastirom, iguman (usp. arhimandrit).

Izvor[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika", Beograd, 1959-