Nastojatelj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Nastojatelj,

  1. onaj koji nešto nadzire, nadzornik, nastojnik (zastarjelo);
  2. starješina manastira, kaluđer koji upravlja manastirom, iguman (usp. arhimandrit).

Izvor[uredi | uredi kod]

  • "Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika", Beograd, 1959-