Narodna skupština Republike Srbije

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Narodna Skupština Republike Srbije)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dom Narodne Skupštine Republike Srbije

Narodna skupština Republike Srbije je najviši zakonodavni organ u Srbiji. Sastoji se od 250 poslanika, koji se po Ustavu biraju na slobodnim i tajnim izborima na mandat od četiri godine.

Istorija[uredi | uredi kod]

Od Knjaževine Srbije do Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi kod]

Prvi zakon o Narodnoj skupštini Srbije donet je 28. oktobra 1858. godine. Na osnovu njega sazvana je Svetoandrejska narodna skupština, održana od 30. novembra 1858. do 31. januara 1859. godine u Beogradu. Time je uspostavljena ustanova narodne skupštine i udaren temelj demokratije u Srbiji.

Aktom ujedinjenja, 1. decembra 1918. i stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, prestala je zakonodavna funkcija svih narodnih predstavništava na teritoriji ujedinjene države. Srpska narodna skupština sastala se poslednji put 14. decembra 1918. godine.

Komunistička vlast i jednopartijski sistem[uredi | uredi kod]

Posle 1944.godine, Jugoslavijom i Srbijom zavladala je Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa Josipom Brozom Titom. Srbija je postala jedna od šest republika nove socijalističke, federalne jugoslovenske države. Na velikoj Antifašističkoj narodno-oslobodilačkoj Skupštini Srbije,održanoj od 9. do 12. novembra 1944. godine u Beogradu učestvovalo je 989 poslanika. Oni nisu bili birani od strane naroda, već delegirani iz redova narodno-oslobodilačkih odbora. Tada je doneta odluka o formiranju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije (ASNOS).

U toku 45 godina, Skupština Srbije je imala sledeće nazive:

  • Narodna Skupština Srbije (1945.-1946.)
  • Narodna Skupština Narodne Republike Srbije (1946.-1963.)
  • Skupština Socijalističke Republike Srbije (1963.-1990.)
  • Narodna Skupština Republike Srbije (1990.)

Višepartijski sistem[uredi | uredi kod]

Ustavom Srbije od septembra 1990. godine, srpski parlament je ustanovljen kao jednodoman koji broji 250 poslanika. Predviđeno je da se oni biraju svake četvrte godine na slobodnim i tajnim izborima.

Prvi izbori za Skupštinu Srbije održani su decembra te 1990. Najviše poslaničkih mesta osvojila je Socijalistička partija Srbije - 194. Za predsednika parlamenta izabran je Slobodan Unković, a za predsednika srpske Vlade Dragutin Zelenović.

1992[uredi | uredi kod]

Vanredni skupštinski izbori održani su decembra 1992. godine. Ponovo je najviše poslanika osvojio SPS, ovog puta 101. Za predsednika Skupštine izabran je Zoran Lilić, a republički premijer postao je Nikola Šainović.

1993[uredi | uredi kod]

Na novim vanrednim izborima, decembra 1993. godine, socijalisti ponovo osvajaju najviše, 123 poslanička mesta. Predsednik parlamenta postaje Dragan Tomić, a premijer Srbije Mirko Marjanović.

1997[uredi | uredi kod]

Prvi redovni izbori za parlament održani su septembra 1997. godine. Koalicija SPS - JUL - Nova demokratija osvaja 110 mandata. Tomić i Marjanović ostaju i dalje na svojim funkcijama.

2000[uredi | uredi kod]

Vanredni izbori za parlament održani su decembra 2000. godine, dva meseca posle kraja desetogodišnje vlasti socijalista.

Demokratska opozicija Srbije osvaja 176 poslaničkih mesta. Predsednik Skupštine postaje Dragan Maršićanin, a premijer Srbije Zoran Đinđić.

2003[uredi | uredi kod]

Novi vanredni izbori za Skupštinu Srbije održani su decembra 2003. godine. Najviše poslaničkih mesta osvaja Srpska radikalna stranka - 82. Predsednik parlamenta postaje ponovo Dragan Maršićanin (kasnije ga je zamenio Predrag Marković), a za predsednika Vlade Srbije izabran je Vojislav Koštunica.

2005[uredi | uredi kod]

Skupština je tokom 2005. godine usvojila najviše zakona u istoriji srpskog parlamentarizma - preko 200. Pored toga, usvojeno je nekoliko državnih dokumenata o stanju na Kosovu i Metohiji. U februaru 2006. godine, sednici parlamenta na kojoj se raspravljalo o izveštaju beogradskog pregovaračkog tima za Kosmet, prisustvovali su predsednik Srbije Boris Tadić, premijer Koštunica, i članovi Vlade.

Prethodno rukovodstvo i saziv skupštine[uredi | uredi kod]

Predsedništvo Narodne Skupštine RS[uredi | uredi kod]

Predsednik:

Potpredsednici:

Prethodni saziv[uredi | uredi kod]

Sadašnji saziv Narodne skupštine izabran je na izborima održanim 21. januara 2007. godine. Na tim izborima, izborne liste su dobile sledeći broj mandata:

Skupštinsko zdanje[uredi | uredi kod]

Zgrade u kojima su se održavale sednice skupštine Srbije tokom istorije su:

  • "Velika pivara" (u njoj je održana Svetoandrejska skupština),
  • Narodno pozorište
  • Kapetan Mišino zdanje (Velika škola)
  • privremena zgrada Narodne skupštine kod današnjeg bioskopa "Odeon" (od 1882);
  • u Kragujevacu, u zgradi Narodne skupštine koja je sazidana po nalogu kneza Miloša 1859;
  • u Nišu, Osnovna škola "Sveti Sava" kod Saborne crkve i zgrada Oficirskog doma.

Konkurs za Dom narodnog predstavništva je bio raspisan još 1901. i to za dvodomni parlament (kralj Aleksandar Obrenović je te godine doneo novi Ustav, kojim je uveden Senat kao drugi dom). Prvu nagradu je dobio beogradski arhitekta Jovan Ilkić, tada inspektor u Ministarstvu građevina. Projekat je prevazilazio mogućnosti male kraljevine, pa je razrada planova trajala 5 godina, za koje je vreme došlo i do promene dinastije (Majski prevrat 1903.). Kamen temeljac je položio kralj Petar I Karađorđević 27.7. 1907. Do 1910. je izgrađen suteren i sokla od zelenog granita. Došao je Prvi svetski rat koji je prekinuo gradnju skupštine i oterao arhitektu Ilkića u internaciju, iz koje se nije vratio. Gradnja je nastavljena posle rata, a prvo zasedanje uopšte je održano 19.10. 1936. godine[2] (to je bilo poslednje zasedanje starog saziva Skupštine, a sutradan je bilo prvo zasedanje novog, pa se možda zato navodi 20. oktobar kao dan prvog zasedanja).

Reference[uredi | uredi kod]

  1. od proljeća 2007. ne postoji, odnosno ujedinjena s Liberalno-demokratskom partijom
  2. "Politika", 20. oktobar 1936[mrtav link], str. 5

Vanjske veze[uredi | uredi kod]