Narativna medicina

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Narativna medicina je medicinski pristup koji koristi priče u kliničkoj praksi, istraživanju i obrazovanju, u svrhu liječenja. Pri tome se bavi relacijskim i psihološkim dimenzijama koje se javljaju zajedno s tjelesnom bolešću, u nastojanju da se prema pacijentima odnosi kao ljudima s individualnim pričama, a ne samo na temelju simptoma. [2] Pri tome narativna medicina ima za cilj ne samo uvažavati iskustvo pacijenta, već i poticati liječnikovu kreativnost i autorefleksiju (razmišljanje o sebi). Vrijednost narativne medicine sažeta je kako slijedi: [3]

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1910. Carnegijeva zaklada za unapređenje nastave izradila je Flexnerov izvještaj, koji je trebao redefinirati praksu medicinske edukacije. U izvještaju se navodi da je ispravan cilj medicine "nastojati boriti se protiv bolesti." [5]

Krajem 20. stoljeća kritičari su tvrdili da je zapadna medicina pala žrtvom pokreta profesionalizma. Tvrdili su da mnogi medicinski fakulteti i programi specijalizacije uvježbavaju liječnike da liječe medicinske probleme isključivo na osnovu njihovih simptoma, a da pritom ne uzimaju u obzir pacijentovu specifičnu psihološku i osobnu povijest. Pojava narativne medicine nastala je kao suvremeno nastojanje za rehumanizacijom medicine.

Medicinski centar Sveučilišta Columbia bio je prva istaknuta medicinska škola koja je osnovala program narativne medicine. Taj program osnovan je unutar Koledža liječnika i kirurga, s uvjerenjem da narativna medicina može donijeti duboke promjene načina liječenja:

"Narativna medicina putem narativne kompetencije ojačava kliničku praksu u prepoznavanju, apsorbiranju, metaboliziranju, tumačenju i osjećanju priča o bolesti. Kroz narativnu edukaciju, program narativne medicine pomaže liječnicima, medicinskim sestrama, socijalnim radnicima, stručnjacima za mentalno zdravlje, kapelanima, socijalnim radnicima, akademcima i svima ostalima zainteresiranima za presjecište narativa i medicine, da poboljšaju djelotvornost skrbi putem razvijanja tih vještina s pacijentima i kolegama. Misija našeg obuhvata i istraživanja jest konceptualizirati, vrednovati i promicanje tih ideja i praksa na nacionalnoj i međunarodnoj razini." [7]

Rita Charon [9] kao izvršni direktor ovog programa pisala je i predavala o dobrobitima za liječnike koji primaju edukaciju naracijom, kao način povećanja empatije i refleksije u medicinskom profesionalnom području.

Od kraja 1990-ih, liječnici poput Rachel Naomi Remen i Rite Charon zastupaju stanovište da bi medicinska praksa trebala biti strukturirana oko narativa pacijenata. Charon je izjavila:

"Bolesni ljudi trebaju liječnike koji mogu razumjeti njihove bolesti, liječiti njihove medicinske probleme i pratiti ih tokom njihovog bolovanja." [11]

Obrazovni programi[uredi - уреди | uredi izvor]

U Sjedinjenim Državama raste broj škola koje nude napredne sadržaje narativne medicine.

  • Medicinski centar Sveučilišta Columbia bio je pionir razvoja obrazovnih programa iz područja narativne medicine. Osim predavanja i seminara tokom cijele godine, Sveučilište Columbia izradilo je 2009. program magistra znanosti u programu Narativne medicine za diplomce, kao jedan od prvih diplomskih programa strogo posvećenih narativnoj medicini. [12]
  • Medicinski centar Montefiore je akademsko medicinsko središte i sveučilišna bolnica Medicinskog fakulteta Albert Einstein . Taj je medicinski centar izradio program narativne medicine u sklopu Odjela za obiteljsku i socijalnu medicinu. Specijalizanti na ovoj školi pohađaju programe na kojima uče koristiti osobne priče kako bi poboljšali empatiju, a također i teme koje uključuju stres, gubitak te ravnotežu.
  • Institut humanističkih znanosti Sveučilišta Ohio također podupire multidisciplinarnu inicijativu narativne medicine. Ovaj program odvija se istodobno s ostalim preddiplomskim i diplomskim programima, gdje studenti "teže razviti narativnu kompetenciju koja im omogućuje da pruže skrb koja nije samo empatičnija i suosjećajnija, već je i djelotvornija".
  • Medicinski fakultet Irvine Kalifornijskog sveučilišta osnovalo je program integrativne medicine u sklopu Odjela za obiteljsku medicinu. Ovaj program "nastoji promijeniti fokus zdravstvenog i medicinskog obrazovanja za naše specijalizante, studente medicine i nastavnike, kako bi primjenjivali multidisciplinarni pristup usmjeren na pacijenta, u kojem se naglašavaju dobro osjećanje, prevencija i vještine brige za sebe, te usvajaju načela stvaranja optimalne okoline za ozdravljenje." [14]
  • Godine 2011. Zapadno sveučilište izgradilo je Inicijativu narativne medicine (Narrative Medicine Initiative, NMI) te uključilo narativnu medicinu u dodiplomske, poslijediplomske, te odjele trajne medicinske edukacije. Na njima traže odgovore na pitanja poput: "kako vještina pripovijedanja poboljšava zdravstvenu edukaciju i iskustvo skrbi za pacijente?"[5].
  • Sveučilište Lenoir-Rhyne utemeljilo je Centar Thomas Wolfe za pripovijedanje, sa sloganom "Osluhnimo poziv za pripovijedanjem u fragmentiranom svijetu". Ovaj program nudi tečajeve nakon diplomiranja te certifikacijske tečajeve u nekoliko narativnih disciplina, među kojima je i narativna medicina.
  • Sveučilište Saybrook zauzima široki pristup narativnoj medicini putem svog programa medicine uma i tijela. Time nastoji osnažiti mind-body pristup zdravlju i blagostanju kao način poboljšanja kvalitete života pacijenata.

Ovo rastuće područje narativne medicine proteže se izvan SAD-a: British Medical Journal počeo je dodavati svoje seminare pisanja u svrhu promoviranja ove vrste narativa za svoje mlade liječnike.

Prepreke[uredi - уреди | uredi izvor]

Rachel Remen tvrdi:

Liječnici su kao ljudi istrenirani da vjeruju kako je upravo znanstvena objektivnost ono što ih čini najdjelotvornijima u nastojanju da shvate i ublaže bol koju im drugi nanose, te da ih mentalna udaljenost štiti od ozljeda koje im donosi njihov teški rad. [16]

Nadalje kaže da objektivnost, empatija i globalno razmišljanje nisu nekompatibilni sa stupnjem disocijacije koja je dovoljna za samozaštitu od pacijentove patnje.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

[17]

Dodatni izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Coyote Healing: Miracles in Native Medicine. Dr. Sc . Lewis Mehl-Madrona Bear & Company (2003) ISBN 1-59143-010-0 ISBN 978-1591430100

Vanjski linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]

http://www.utne.com/Spirituality/Narrative-Medicine-Heals-Bodies-and-Souls.aspx http://www.npr.org/templates/story/story.php?storyId=1480863


[18]

[2] ^ [1] [3] ^ Tricia Greenhalgh and Brian Hurwitz. "Narrative based medicine: Why study narrative?" BMJ 1999, 318: 48-50. [5] ^ [4] [7] ^ [6] [9] ^ [8] [11] ^ [10] [12] ^ "Learning to listen" New York Times (2009-12-29) [14] ^ [13] [16] ^ [15]