Namakzar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Namakzar. Za druga značenja, v. Namakzar (razvrstavanje).
Namakzar
((fa)) نمکزار
Namakzar and Petergan.jpg
Lokacija
Države Iran
 Afganistan
PokrajineJužni i Razavi Horasan (Iran),
Heratska pokrajina (Afganistan)
Naseljanema
Koordinate33°58′32″N60°28′25″E
Hidrografija
Vrstatektonsko; slano
Površina800 km²
Volumen0,4 km³
Aps. visina596 m
Dužina45 km
Širina15 km
Dubina1,0 m
Hidrologija
PritokeRud-e Sargardan, Rud-e Šur
Karta
Namakzar na karti Irana
Namakzar
Lokacija Namakzara u Iranu

Namakzar (perz. نمکزار) je sezonsko slano jezero smješteno zapadnim dijelom između Južnog i Razavi Horasana u Iranu odnosno istočnim dijelom u Heratskoj pokrajini u Afganistanu. Jezero ima površinu od približno 800 km², dubinu do 1,0 m i volumen do 400,000.000 , no navedene vrijednosti javljaju se isključivo tokom vlažnih godišnjih doba. Vodom se napaja prvenstveno pomoću rijeka koje pritječu sa zapada, dok je količina padalina zanemariva. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 596 m.

Geografija[uredi - уреди | uredi kôd]

Glavni članci: Geografija Irana i Afganistana

Namakzar se nalazi na središtu Iranske visoravni i u širem orografskom smislu predstavlja geološku depresiju uklještenu između iranskog Baharškog masiva na sjeveru i Istočnoiranskog masiva na zapadu odnosno krajnjih ogranaka afganistanskog masiva Kuha-je Sijah na istoku. Depresija u cjelini obuhvaća i Petergan smješten južno na +30 m većoj nadmorskoj visini, iako je fizički odvojen planinama Huma-Kuh (1170 m) i Šekaste-je Čah-Tam (729 m). Između dvaju jezera nalazi se i Dak-e Hamun, jezerce površine svega 1,5 km². Navedeno područje dijeli slične geološke i stratigrafske karakteristike s pustinjom Dašt-e Lut i profilno se sastoji od stabilne paleozojske platforme prekrivene gustim mezozojskim sedimentima odnosno holocenskim aluvijem. Jezero je izduženog oblika i proteže se u smjeru sjeverozapad-jugoistok duljinom od približno 45 km, dok se širina kreće od 10 km na južnom do 15 km na sjevernom dijelu. Okomito na istočnu obalu nadovezuje se 25 km dug i do 8,0 km širok odvojak koji je u potpunosti na afganistanskoj strani i sačinjava oko 20 % ukupne površine jezera. Litoralni pojas prema svim stranama izrazito je blagog nagiba i kreće se od 0,1 ‒ 1,0 %, dok su strmine ograničene na manja izolirana područja uz podnožja planina Kuh-e Džahaz (638 m) na zapadu, Sir Hun-e Šomali (826 m) i Sir Hun-e Džonubi (643 m) na istoku, te uz brežuljkasti sjever.

U geopolitičkom smislu Namakzar je u potpunosti pripadao Iranu sve do 18. vijeka kada se zbog političkog rasula prouzrokovanog padom safavidske dinastije našao u pojasu između kadžarskog Irana i duranijske monarhije, temelja suvremenog Afganistana. Granično područje je dugo vremena bilo nenaseljeno i od male ekonomske važnosti za obje zemlje, a potreba za preciznim definiranjem državne granice pojavila se tek u junu 1928. godine zbog afganistanskog svojatanja jezera i okolnih područja. Temeljem 10. članka sporazuma iz 1921. godine, dvije su države 8. 3. 1934. sazvale nezavisnu arbitražu izabravši pritom za posrednika Tursku, državu s kojom su održavali dobre bilateralne odnose. Arbitražna komisija na čelu s turskim generalom Fahredinom Altajem do 15. 5. 1935. iscrtala je više od 400 km granica između Haštadana i Sistana, a sam Namakzar je graničnim kolcima br. 53. i 54. pravocrtno podijeljen između dvije države. Obala s užom okolicom i danas je nenaseljena i od ništavne gospodarske važnosti. Uz zapadnu obalu prolazi cesta 99 koja služi prvenstveno iranskoj graničnoj policiji i oružanim snagama.

Hidrologija[uredi - уреди | uredi kôd]

Namakzar se hidrološki i hidrogeološki tradicionalno klasificira pod tzv. Sistanski sliv, jedan od osam unutrašnjih slivova Iranske visoravni s Hamun-e Helmandom u žarištu, no jezero zapravo predstavlja orografski odvojen sliv više nadmorske visine odnosno niže u odnosu na Petergan. Razvodnice ovog jedinstvenog sliva određene su vrhovima Istočnoiranskog masiva koje ga dijeli od sliva Dašt-e Luta prema zapadu, na sjeveru ga Baharški masiv i Kuh-e Šamtig dijele od porječja Hari-Ruda odnosno Karakumskog sliva, dok ga na jugu i istoku niz brežuljaka odvaja od sliva Petergana. Namakzar se vodom snabdijeva prvenstveno pomoću sjevernih pritoka ‒ Rud-e Sargardana i Rud-e Šura. Potonja rijeka daleko je najvodonosnija jer njeno porječje obuhvaća niz planinskih pritoka izvirućih u planinama gdje vlada vlažnija klima. Ostali pritoci uglavnom su sezonskog karaktera i uključuju Kal-e Nejak, Rud-e Čarhval i Kal-e Bostan na sjeveru odnosno Kal-e Nohur, Kal-e Sirhun, Kal-e Čah-e Talh i Kal-e Čah-Kuri na zapadu. Zbog vrlo blage konfiguracije terena, unutrašnje delte bez oticanja rasprostranjen su fenomen diljem depresije. Područjem oko jezera prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s vrlo malom količinom padalina.

Flora i fauna[uredi - уреди | uredi kôd]

Flora Namakzara uvjetovana je klimom i visokim stupnjem saliniteta, a uključuje razne sukulente i halofite karakteristične za pustinjske i polupustinjske predjele. Iako su faunu ovih prostora istraživali još A. Keyserling kasnih 1850-ih odnosno W. T. Blanford ranih 1870-ih godina, ona je do danas relativno slabo istražena zbog geografske izoliranosti s iranske odnosno višedesetljetne nestabilne političke situacije na afganistanske strane. Općenito, fauna Namakzara podudara se s onom u Dašt-e Lutu, Dašt-e Kaviru i Sistanu, a uključuje ptice selice, gmazove i ograničen uzorak sisavaca. Jedina identificirana vrsta ribe je Capoeta fusca iz porodice šarana, a njeno stanište uglavnom su područja nižeg saliniteta poput ušća jezerskih pritoka. Endemična vrsta kukaca na ovim prostorima je Saxetania decumana.

Veze[uredi - уреди | uredi kôd]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

Ostali projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Namakzar