Nalazišta Glasinačke kulture u Srbiji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Najvažniji kneževski grobovi željeznog doba nađeni su u zapadnoj Evropi, u Njemačkoj i Francuskoj, ali se oni javljaju i u istočnoj Bosni, na Glasinačkoj visoravni i u jugozapadnoj Srbiji. [1] Posljedica su neizbježnog društvenoekonomskog procesa raslojavanja društvenih zajednica, čiji su se rezultati manifestovali na tako eklatantan način, zbog veza sa jugom (Grčka i Italija), odakle potiču prilozi od zlata, srebra nađeni u grobnicama. [2] Tri kneževske nekropole se izdvajaju od ostalih nalaza: Pilatovići, po svojoj arhitekturi, Atenica, po pogrebnom ritualu i Novi Pazar, po svom bogatstvu u zlatu, srebru i grčkim importovanim predmetima.

Kneževska humka u Pilatovićima kod Užičke Požege[uredi | uredi kod]

Humka je monumentalnih razmjera i ima masivni vjenac sastavljen od tri kamena prstena. U okviru humke su otkrivena četiri groba, tri unutar prstena i četvrti sa spoljne strane.

Prvi grom je muški sa ostacima oružja od gvožđa i egipatskim skarabejem. Drugi je dječiji sa skromnim prilozima. Treći grob pripada odrasloj ženskoj osobi sa bogatim prilozima u nakitu, keramici i bronzanom posuđu (fiala, narebrena zdjela i bazen), Nalazi odgovaraju po obliku posuđu na Glasincu u Ilijaku, Osovu i Čitlucima i datuju se najkasnije u drugu polovinu VI vijeka pre n.e.[3] Uz ove grobove pronađeni su i figura ležećeg lava, blizak spartanskim radionicama i bronzane drške grčkih posuda, kotla i hidrije, zatim tobolac sa skitskim strelicama i figurina koja koja je najverovatnije bila ukras na nekoj bronzanoj faleri.

Kneževska nekropola u Atenici kod Čačka[uredi | uredi kod]

Sastoji se od dvije humke, jedne veće i druge manje. U većoj humci, sahranjena je muška osoba, knez, uz složeni pogrebni ritual, dok su u manjoj, sahranjeni kneginja, u centru humke, i mlađa muška osoba sa strane. Svi grobovi su spaljeni, zajedno sa jednim brojem priloga, koji su zbog toga oštećeni u priličnoj mjeri, ali se uprkos tome može zaključiti da su bili veoma brojni i bogati u svim grobovima i da su se sastojali od oružja, zlatnog i srebrnog nakita, koštanih ukrasa, grčkog bronzanog posuđa, keramike, konjske opreme, kultnih i ritualnih predmeta itd. Na osnovu priloga u grobovima, prije svega etrurske kutije sa reljefnim ukrasima, može se zaključiti da je kneževa humka starija od kneginjine i da se datuje negde u sam kraj V vijeka. U grobovima su nađeni ostaci grčkih bronzanih posuda ( dinos–krater, jedan kotao i jedan podanipter, hidrija, tanjir, kotao), izrezana figura vepra od zlatnog lima i druge aplike. Primjetna je paralela sa nalazima u kneževskoj grobnici iz Novog Pazara. Predpostavlja se da se radi o darovima.

Kneževska humka u Novom Pazaru[uredi | uredi kod]

Ilirsko-grčko blago iz Novog Pazara predstavlja priloge jednog kneževskog groba, verovatno ženskog, koji se sastoje od grčkog bronzanog posuđa, keramike, nakita od zlata, srebra i bronze, stakla i više hiljada ćilibarskih perli, od kojih su mnoge figuralno obrađene. Humka se nalazi ispod Petrove crkve, pa su istraživanja bila ograničenog obima. Riječ je o spaljenom grobu iz V vijeka. Sam materijal govori da je reiječ o osobi velikog bogatstva i moći. Bronzani nakit jasno ukazuje na veze sa Glasincem, pa se može pomišljati da se radi o glasinačkim kneževima koji su svoju vlast početkom V vijeka raširili na ovom prostoru.

Srebrni pojasevi tipa Mramorac[uredi | uredi kod]

Njihova pojava u Srbiji se objašnjava grčkim putujućim majstorima i korišćenju lokalnih resursa srebra u V vijeku. Nađeni su u bogatijim, najverovatnije ženskim, grobovima, koji se ne mogu smatrati za kneževske, s obzirom da je prateći materijal uz ove pojaseve prilično siromašan. Jedini primerak od zlata je iz Novog Pazara, i predstavlja jedan od najstarijih, datovan u prvu četvrtinu V vijeka.

Milutin Garašanin (arheolog) je predpostavio da veliki, bogato ukrašeni mramorački pojasevi od srebrnog lima, nađeni u dolini Velike Morave označavaju prodor Autarijata na istok jer su slične bronzane narukvice u velikom broju nađene na Glasincu i Zapadnoj Srbiji.

Ostala nalazišta[uredi | uredi kod]

U tumulu u Velikoj Krsni nađeni su prilozi u nakitu, oružju i bronzanom posuđu, koji po svojim karakteristikama jasno govore da je ovdje sahranjen jedan iz nove generacije kneževa.

U Ražanima kod Kosjerića nađen je ilirski šljem i koplje, u Trsteniku samo šljem. U pijesku na obali Tamiša, u Temišvarskom okrugu, nađen je 2003. g. ilirski bronzani šljem iskovan od jednog komada lima sa figuralnim ukrasima od bijelog metala na čelu i paragnitidama. Datovan je aproksimativno u VI–V vijek p.n.e. Ovo nije jedini ilirski šllem nađen na teritoriji Rumunije. Vlasnik šljema bio je neka ugledna ličnost iz tog vremena.

U Zabrnjici kod Poblaćenice, u ratničkom grobu s kraja VII vijeka otkrivene su knemide ukrašene iskucavanjem, mač, nož, dva koplja, brus i igla, sve isto kao na Glasincu.

Literatura[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Aleksandar Palavestra: KNEŽEVSKI GROBOVI STARIJEG GVOZDENOG DOBA NA CENTRALNOM BALKANU”. Balkanološki institute SANU, 1984.. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. „Rastko Vasić: Beleške o Glasincu – Hronologija kneževskih grobova”. Arheološki institut – Beograd, 2009. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  3. „Salmedin Mesihović: Historija Autarijata”. Filozofski fakultet Sarajevo, 2014.. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-21. Pristupljeno 9. 2. 2016.