Nacionalni park Skadarsko jezero

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Nacionalni park Skadarsko jezero
IUCN kategorija II (nacionalni park)
Lake Scutari (Skadar).JPG
Lokacija Crna Gora
Najbliži gradPodgorica
Koordinate42°10′0″N 19°19′0″E / 42.16667°N 19.31667°E / 42.16667; 19.31667
Površina400 km² (154 mi² )
Osnivanje1983.[1]
VlasnikCrna Gora

Nacionalni park Skadarsko jezero se nalazi na granici između Crne Gore i Albanije. Crnoj Gori pripadaju dve trećine jezera dok je jedna trećina na teritoriji Republike Albanije.[2] Crnogorski deo jezera sa priobaljem, površine 40.000 ha, proglašen je nacionalnim parkom 1983. godine.[3]

Skadarsko jezero smjestilo se u zetsko-skadarskoj kotlini. Pripada protočnom tipu jezera. Najveću količinu vode, oko 62%, unosi rijeka Morača sa svojim pritokama Zetom i Cijevnom. Rekom Bojanom voda se odlijeva u Jadransko more, od kojeg ga je u dalekoj prošlosti odvojio lanac visokih planina.

Samo Jezero sačinjavaju prostorno prepoznatljive cjeline a to su:

  • Veliko blato
  • Malo blato,
  • Vučko blato,
  • Potopljena dolina Rijeke Crnojevića,
  • Hotski zaliv i
  • Bazen Gornjeg blata.[4]

Sa površinom od 370 do 530 km², zavisno od vodostaja, predstavlja najveće jezero na Balkanu. Odvaja se od ostalih nacionalnih parkova kao područje sa izrazitim limnološkim karakteristikama, izuzetnim bogastvom ornitofaune i ihtiofaune i bujnom vegetacijom močvarnog tipa. Predstavlja jedan od najinteresantnijih biotopa ovog područja.

Samo jezero je kriptodepresija, što znači da se neki delovi njegovog dna nalaze ispod nivoa mora. Takva mesta nazvana su sublakustrični izvori ili oka. Ima ih oko 30. Najdublje oko je Radus, dubine 60 m, a po nekim podacima i dublje, dok je prosečna dubina Jezera oko 6 m.

Njegove obale su razuđene i bogate brojnim zalivima, poluostrvima i rtovima, većinom močvarne, obrasle širokim pojasom trske. Biljni svet je bogat i raznovrstan.

Ramsarsko područje[uredi - уреди | uredi kôd]

Prirodno slatkovodno Skadarsko jezero tektonsko-kraškog porijekla, podržava bujnu močvarnu vegetaciju raznih vrsta trske, šaša i vrbe. Lokalitet uključuje šume i submediteranske zajednice.

Raznolika fauna uključuje endemske beskičmenjake, brojne vrste riba i sisare.

Zahvaljujući prvenstveno očuvanju ekosistema i usljed nepristupačnosti nekih dijelova jezera, naročito uz njegovu sjevernu močvarnu obalu, jezero je značajno stanište vodenih ptica. Zbog toga je 1996. godineRamsarskom konvencijom upisano u Svjetsku listu močvara od međunarodnog značaja. Lokacija je važna za gniježđenje, stajanje i zimovanje vodenih ptica različitih vrsta, od kojih su neke globalno ugrožene. Skadarsko jezero je ptičji raj čak za 264 vrste ptica, od kojih su mnoge u najvećem dijelu svojeg areala, proređene i ugrožene. Veliki broj ptica močvarica javlja se tokom proljetne migracije. U Evropi redak kudravi pelikan (Pelecanus crispus) postao je zaštitni znak jezera i nacionalnog parka. Gnijezdi se samo na jednom mjestu u parku. Na Galebovom ostrvu je gnijezdilište srebrnog galeba.

Ljudske aktivnosti uključuju ribolov, lov i krivolov. U jezeru živi preko 40 vrsta riba. Krap je plemenita vrsta šarana i dostiže težinu od 30 kg. Zajedno sa sitnom ribom ukljevom živi samo ovdje.[5]

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi kôd]

Mnogobrojni kulturno-istorijski spomenici: arheološka nalazišta, manastirski kompleksi i utvrđenja, razbacani u širokoj lepezi u basenu Skadarskog jezera, govore da je još u XIV i XV veku ovo područje bilo značajno kulturno središte.

Izuzetnu grupu kulturnog nasleđa čini tradicionalno narodno graditeljstvo, stara nenaseljena i zapuštena ribarska naselja, smeštena na samoj obali Jezera, Radus, Krnjice, Poseljani, Karuc, u kojima se nekada stanovalo, živelo od ribarenja i raspletale ribarske mreže.

Manastiri[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Vranjina je Manastir Svetog Nikole na ušću Morače u Skadarsko jezero, na nekadašnjem ostrvu koje je danas spojeno sa kopnom. Nalazi se na tridesetak kilometara od Podgorice sa lijeve strane. Predanje kaže da su manastir osnovali ili Sveti Sava ili Ilarion, prvi zetski episkop koji je u ovoj crkvi i sahranjen. Manastir je bio filijala manastira Svetih Arhandjela u Jerusalimu i uvijek je bivao bogato darivan od strane svih srpskih i crnogorskih dinastija, Nemanjića, Balšica i Crnojevića. Poznato je za Vranjinu i činjenica da su kćerke kralja Nikole veoma često u njemu boravile[4]
  • Starčevo
  • Beška
  • Moračnik

Tvrđave[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Lesendro datira iz XV vijeka i tačan datum gradnje ove tvrdjave nije poznat. Prostire se na povrsini od 3.150 m2. Poznata je kao prestonica Zete. Tvrdjava je 1832 godine obnovljena zahvaljujuci Petru II Petroviću Njegošu. Za jedanaest godina, koliko je Lesendro bio pod crnogorskom upravom, Njegoš je tu veoma često boravio. Prema nekim izvorima tu je napisao i neka od svojih velikih djela. Godine 1843. Osman paša je osvojio Lesendro i Vranjinu.[4]
  • Grmožur na malom ostrvu, najupečatljivije istorijsko mjesto. Zidali su ga i Osmanlije i Crnogorci. Poznata je kao crnogorski Alkatraz. Tačan datum nastanka zatvora ,koji je kralj Nikola sagradio za političke neistomisljenike, nije poznat.[6]

Rijeka Crnojevića[uredi - уреди | uredi kôd]

Rijeka Crnojevića se smatra jednim od najljepših mjesta Crne Gore. Riječ je o nekadašnjoj metropoli, važnom multikulturalnom trgovačkom središtu, velikoj luci i idiličnom mjestašcu kojeg su crnogorski vladari birali za svoje rezidencije. Ovdje je osnovane stara štamparija u kojoj je štampana prva ćirilićna knjiga krajem 15. stoljeća, prva crnogorska apoteka i radionica oružja, a u tvornici Marica proizvodio se biser od riblje krljušti.

Na ulazu u naselje je kameni Danilov most podignut u 19. stoljeću. Pored njega nalazi se i kuća Mostina, koju je podigao knez Danilo, a očuvana je do danas.

Vidi još[uredi - уреди | uredi kôd]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]


Nacionalni parkovi Crne Gore Zastava CG
Biogradska gora | Durmitor | Lovćen | Skadarsko jezero | Prokletije