Coordinates: 11°3′N 1°31′E / 11.050°N 1.517°E / 11.050; 1.517

Nacionalni park Pendjari

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Nacionalni park Pendjari
Svjetska baština – UNESCO
Ulaz u nacionalni park
 Benin
NP Pendjari na mapi Benina
NP Pendjari
NP Pendjari
Lokacija NP Pendjari u Beninu
Koordinate: 11°3′N 1°31′E / 11.050°N 1.517°E / 11.050; 1.517
Registriran:1996.
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:ix, x
Referenca:UNESCO

Nacionalni park Pendjari (francuski: Parc National de la Pendjari) je nacionalni park koji se nalazi u zapadnom dijelu Benina, uz granicu s Burkinom Faso. Pendjari izravno graniči s Nacionalnim parkom Arly, koji se nalazi na istoj granici u Burkini Faso. Imenovan je po istoimenoj rijeci (koja se nekada naziva i Oti), a park je poznat po svojoj fauni te je dom šumskih slonova, zapadnoafričkih lavova, nilskih konja, afričkih bivola i nekoliko vrsta antilopa. U parku takođe postoji veliki broj različitih vrsta ptica.

Park se prostire na površini od 2,775 km² u dalekom sjeverozapadnom dijelu Benina. Dio je većeg WAP (W-Arly-Pendjari) kompleksa, koje predstavlja veliko zaštićeno područje u Beninu, Burkini Faso i Nigeru. Zapadni dijelovi Benina su uglavnom brdska i planinska područja, što je omogućilo da park bude izoliran i sačuvan.

U ožujku 2009. godine predložen je kao nova lokacija UNESCO-ve Svjetske baštine, što je potvrđeno u srpnju 2017. godine; Pendjari je kao mjesto svjetske baštine pridružen kompleksu nacionalnih parkova W-Arly-Pendjari.

Ekologija[uredi | uredi kod]

Kamene pećine nalaze se na višim predjelima, gdje je također pronađen veliki broj biljnih vrsta. Prosječne godišnje padaline iznose 1,100 mm, a park je otvoren tokom cijele godine. Najviše padalina ima od lipnja do studenog, što ponekad dovodi do nepristupačnosti određenih dijelova parka.

Sisavci[uredi | uredi kod]

Park je dom za većinu tipičnih vrsta Benina i zapadnoafričkih savana. Jedan od najrjeđih sisavaca koji nastanjuje nacionalni park je zapadnoafrički gepard, ali viđen je izuzetno rijetko.[1] Postoji oko 5—13 primjeraka ove vrste u parku, uključujući i one u Nacionalnom parku W, prema popisu iz 2007. godine.[2] Popisano je oko 100 lavova u parku i to je vjerojatno najveća zajednica ovih životinja u zapadnoj i centralnoj Africi, među svim drugim zaštićenim predjelima.[3] Vrijednost populacije lava dobila je dodatni značaj kada je studija pokazala genetsku jedinstvenost zapadnoafričkih lavova, u usporedbi s onima iz južne i istočne Afrike.[4][5]

Prvobitno, ugroženi zapadnoafrički divlji pas popisan je u ovom parku, kao i u susjednom Nacionalnom parku Arly u Burkini Faso.[6] Smatralo se da više ne nastanjuje ove predjele, ali je popisano nekoliko njih tokom studija u travnju 2000. godine.[5] Drugi veći mesojedi u parku uključuju afričkog leoparda, hijenu, prugastog šakala i druge.[1]

Na prostoru parka takođe postoji velika populacija slonova. Njihov broj je tokom posljednjih desetljeća stabilan, a ima ih više od 800 (popisi iz 2005—2010).[7] Uključujući susjedni Nacionalni park W i Nacionalni park Arly, ukupno te prostore nastanjuje više od 3,800 slonova, što je najveća koncentracija slonova u čitavoj zapadnoj Africi.[8] Nakon slona, druga najveća životinja u parku je nilski konj.

Prema popisu životinja iz 2000. godine, prostor parka nastanjuju i drugi veliki sisavci, kao što je afrički bivol (2,700 jedinki), Alcelaphus buselaphus major (1,500 primeraka), kob antilopa (2,600 primeraka) i bradavičasta svinja. Neke vrsta antilopa kao što su Damaliscus lunatus korrigum, Tragelaphus sylvaticus i Redunca redunca su izuzetno rijetke u parku. U parku su također popisani oribi, crveni dujker i vrsta Sylvicapra grimmia. Primati u parku uključuju patasa, maslinastog pavijana i tantalus majmun.[9]

Kamere su tokom 2014. i 2015. godine zabilježile prisutnost karakala (Caracal caracal), servala (Leptailurus serval), afričke divlje mačke (Felis lybica), afričke cibetke (Civettictis civetta), vrste Genetta, egipatskog mungosa (Herpestes ichneumon), bjelorepog mungosa (Ichneumia albicauda), močvarnog mungosa (Atilax paludinosus), zlatnog čaglja (Canis aurus) i medojednog jazavca (Mellivora capensis).[10]

Ptice[uredi | uredi kod]

Nacionalni park Pendjari poznat je po raznolikosti ptica, koji u parku ima oko 300 vrsta ptica.[11] Bjelonokta vjetruša (Falco naumanni) i stepska eja (Circus macrourus) povremene su vrste u parku. Crvena vjetruša (Falco alopex) nije uobičajena vrsta u parku, dok je vrsta Chelictinia riocourii nastanjena u parku, osim tokom kišne sezone.

Najpoznatije i najrasprostranjenije vrste u parku su Vidua togoensis, Petronia dentata, Estrilda troglodytes, Pytilia phoenicoptera, Turdoides reinwardtii, Eremomela pusilla, kamenjar (Monticola saxitilis), Thamnolaea cinnamomeiventris, Myrmecocichla albifrons, Cercomela familiaris, Oenanthe bottae, Cossypha albicapillus i Hirundo leucosoma.[12] Ostale vrste su Anastomus lamelligerus i Ephippiorhynchus senegalensis, a sezonski park nastanjuju i bijele rode (Ciconia ciconia). Afrički morski orao (Haliaeetus vocife) i sova ribarica (Scotopelia peli) također su popisani u parku.

Organizacija BirdLife International navodi NP Pendjari kao stanište izrazito važno za ptice, dok država Benin pruža visoki stupanj zaštite samom parku i pticama u njemu.

Galerija[uredi | uredi kod]

  • Rijeka Pendjari u nacionalnom parku (desno je Burkina Faso, lijevo Benin)
    Rijeka Pendjari u nacionalnom parku (desno je Burkina Faso, lijevo Benin)
  • Zalazak sunca u parku
    Zalazak sunca u parku
  • Ada u NP Pendjari
    Ada u NP Pendjari
  • Pogled na park s obližnjeg brda Atakora
    Pogled na park s obližnjeg brda Atakora
  • Uprava nacionalnog parka
    Uprava nacionalnog parka

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 Sinsin B, Tehou AC, Daouda I, Saidou A. 2002. Abundance and species richness of larger mammals in Pendjari National Park in Benin. Mammalia 66(3):369-80.
  2. ↑ Belbachir, F. 2008. [https://web.archive.org/web/20120430161412/http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/221/0 Arhivirano 2012-04-30 na Wayback Machine-u Acinonyx jubatus ssp. hecki. In: IUCN 2011.[ IUCN Red List of Threatened Species. Version 2011.1. <www.iucnredlist.org>. Downloaded on 2 September 2011.
  3. ↑ Marjolein Schoe, Etotépé A. Sogbohossou, Jacques Kaandorp, Hans de Iongh: PROGRESS REPORT – collaring operation Pendjari Lion Project, Benin. Funded by the Dutch Zoo Conservation Fund, 2010.
  4. ↑ C. Michael Hogan. 2009
  5. ↑ 5,0 5,1 Bauer, H.; Bertola, L. D.; De Iongh, H. H.; Funston, P. J.; Leirs, H.; Prins, H. H. T.; Sogbohossou, E.; Tumenta, P. N.; Udo De Haes, H. A.; Uit De Weerd, D. R.; Van Haeringen, W. A.; Van Hooft, W. F.; Vrieling, K.; York, D. S. (2011). „Genetic diversity, evolutionary history and implications for conservation of the lion (Panthera leo) in West and Central Africa”. Journal of Biogeography 38 (7): 1356–1367. DOI:10.1111/j.1365-2699.2011.02500.x. 
  6. ↑ Rosie Woodroffe, Joshua Ross Ginsberg and David Whyte Macdonald. 1997
  7. ↑ Bouché P, Douglas-Hamilton I, Wittemyer G, Nianogo AJ, Doucet J-L, et al. (2011). Will Elephants Soon Disappear from West African Savannahs? PLoS ONE 6(6): e20619. DOI:10.1371/journal.pone.0020619
  8. ↑ Nicola Clericia, Antonio Bodini, Hugh Eva, Jean-Marie Grégoire, Dominique Dulieu and Carlo Paolini: Increased isolation of two Biosphere Reserves and surrounding protected areas (WAP ecological complex, West Africa). Journal for Nature Conservation Volume 15, Issue 1, 24 January 2007, Pages 26-40 online
  9. ↑ Barthelemy Kassa, Roland Libois, Brice Sinsin. 2007. Diet and food preference of the waterbuck (Kobus ellipsiprymnus defassa) in the Pendjari National Park, Benin. African Journal of Ecology, Volume 46, Issue 3 (p 303-310). online Arhivirano 2012-10-21 na Archive.is-uŠablon:Мртва веза
  10. ↑ Sogbohossou, E., Aglissi, J. (2017). „Diversity of small carnivores in Pendjari biosphere reserve, Benin”. Journal of Entomology and Zoology Studies 5 (6): 1429–1433. DOI:10.22271/j.ento. 
  11. ↑ Dasgupta, S. (01. 02. 2018). „$23.5 million funding pledge aims to protect critical West African national park”. Mongabay.com. Pristupljeno 01. 02. 2018. 
  12. ↑ Wieder Elfenbein in den Hotelboutiquen. In: FAZ. 6. November (2012). str. 9.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Assédé, E.P.S., Adomou, A.C. & B. Sinsin (2012) Magnoliophyta, Biosphere reserve of Pendjari, Atacora Province, Benin. Check List 8 (4): 642-661. [1]
  • Hogan, C.M. 2009. Painted Hunting Dog: Lycaon pictus, GlobalTwitcher.com, ed. N. Stromberg
  • Legba, F. (2005) Contribution de la vegetation des collines de la zone cynegetique et du Parc National de la Pendjari du Benin comme milieu cadre et milieu ressource de la faune sauvage. Thèse Ing. Agr., Université d´Abomey-Calavi, Cotonou. 121 S.
  • Nago, S.G.A. (2005) Diversité des amphibiens dans les terroirs riverrains à la Zone Cynogénétique de la Pendjari. Mémoire de diplôme d´étude approfondies (DEA), Université d´Abomey-Calavi, Cotonou.
  • UNDP/ GEF (2005): Enhancing the effectiveness and catalyzing the sustainability of the W-Arly-Pendjari (WAP) protected area system. UNEP Project document PIMS 1617. [2]
  • Woodroffe, R., Ginsberg, J.R. and D.W. Macdonald. 1997. The African wild dog: status survey and conservation action plan, IUCN/SSC Candid Specialist Group, Published by IUCN, ISBN 978-2-8317-0418-0 pages 166

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Nacionalni_park_Pendjari&oldid=41224763