N-Acetilneuraminska kiselina

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice N-acetilneuraminska kiselina)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
N-Acetilneuraminska kiselina
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj 131-48-6 DaY
PubChem[1][2] 439197
ChemSpider[3] 392681 DaY
MeSH N-Acetylneuraminic+Acid
ChEBI 61599
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula C11H19NO9
Molarna masa 309.27 g mol−1
Agregatno stanje Beli kristalni prah
Tačka topljenja

186 °C (razlaže se)

 DaY (šta je ovo?)   (verifikuj)

Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

N-Acetilneuraminska kiselina (Neu5Ac ili NANA) je predominantna sijalinska kiselina u ćelijama sisara.

Ovaj negativno naelektrisani ostatak je prisutan u kompleksnim glikanima na mucinima i glikoproteinima prisutnim na ćelijskim membranama. Neu5Ac ostaci su takođe prisutni u glikolipidima, poput gangliozida, ključnoj komponenti neuronskih membrana prisutnih u mozgu.

Pored učešća u sprečavanju infekcija (sluz vezana za sluzokožne membrane — usta, nosa, GI, respiratornog trakta), Neu5Ac deluje kao receptor za influenza virus. On omobućava vezivanje za sluzne ćelije putem hemaglutinina (rani stupanj zadobijanja infekcije influenza virusom).

Neu5Ac u biologiji bakterijskih patogena[uredi | uredi kod]

Neu5Ac je takođe važan u biologiji članova patogenih bakterija[4][5] koje ga koriste bilo kao nutrijent, ili ga aktiviraju i postavljaju na površinu ćelije.[4] Bakterije su tokom evolucije razvile transportere za Neu5Ac, koji im omogućavaju njegov unos iz okoline. Brojni trasporteri su poznati uklučujući NanT protein iz Escherichia coli,[6] SiaPQM TRAP transporter iz Haemophilus influenze[7] i SatABCD ABC transporter iz Haemophilus ducreyi.[8]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. 4,0 4,1 Severi E, Hood DW, Thomas GH (2007). „Sialic acid utilization by bacterial pathogens”. Microbiology 153 (9): 2817–2822. PMID 17768226. 
  5. Vimr ER, Kalivoda KA, Deszo EL, Steenbergen SM. (2004). „Diversity of microbial sialic acid metabolism.”. Microbiol Mol Biol Rev 68 (1): 132–153. PMID 15007099. 
  6. Vimr ER, Troy FA. (1985). „Identification of an inducible catabolic system for sialic acids (nan) in Escherichia coli”. J. Bacteriol. 164 (2): 845–853. PMID 3902799. 
  7. Severi E, Randle G, Kivlin P, Whitfield K, Young R, Moxon R, Kelly D, Hood D, Thomas GH. (2005). „Sialic acid transport in Haemophilus influenzae is essential for lipopolysaccharide sialylation and serum resistance and is dependent on a novel tripartite ATP-independent periplasmic transporter”. Mol. Microbiol. 58 (4): 1173–1185. DOI:10.1111/j.1365-2958.2005.04901.x. PMID 16262798. 
  8. Post DM, Mungur R, Gibson BW, Munson RS Jr. (2005). „Identification of a novel sialic acid transporter in Haemophilus ducreyi.”. Infect Immun 73 (10): 6727–35. PMID 16177350. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]