Muzička škola Kosta Manojlović (Zemun)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ulazni deo zgrade Muzičke škole Kosta Manojlović, Zemun.
Velika koncertna sala Muzičke škole Kosta Manojlović - Zemun.
Sa završnog koncerta vrtića i zabavišta Muzičke škole Kosta Manojlović održanog u Zemunu, u Domu vazduhoplovstva 6. juna 2012.

Muzička škola „Kosta Manojlović“ nalazi se u Zemunu u Nemanjinoj ulici broj 9. To je jedna od najvećih škola u Srbiji.[1][2]

Škola je dobila ime po Kosti Manojloviću[3], poznatom srpskom kompozitoru, muzikologu, prvom rektoru i osnivaču Muzičke akademije u Beogradu.

Učenici i pedagozi ove škole postigli su i postižu izuzetne uspehe[4] na brojnim muzičkim takmičenjima u Srbiji i inostranstvu, što školu svrstava u sam vrh muzičkog školstva u Srbiji.

Svoj rođendan škola slavi svakog 4. decembra - dan rođenja Koste Manojlovića.

Istorijat škole[uredi | uredi kod]

Početak rada Muzičke škole „Kosta Manojlović“ vezan je za 1. septembar 1939[5] godine i za Muzičku školu „Stanković“ iz Beograda, čija je ona bila izdvojeno odeljenje. Ovo je učinjeno "Kako bi se zemunskim učenicima olakšalo pohađanje muzičke škole".

Nastava se prvo odvijala na prvom spratu privatnog trosobnog stana (sa ulice), predsoblja i nusprostorija, u Svetosavskoj ulici br. 23 u Zemunu, pod skromnim i teškim uslovima. Vođenje odseka povereno je dr Ljudevitu Kišu (Sombor 1900. - Budimpešta 1982.), iskusnom i kvalitetnom muzičkom pedagogu, koji je u školi predavao klavir. Ovaj izuzetni muzičar bio je ujedno i prvi direktor škole. U prvoj nastavnoj godini (1939/1940.) bilo je 42 đaka (29 klavirista, 10 violinista, 1 violončelista i 2 solo pevača.)

Tek 1949. godine škola je postala redovna šestogodišnja škola, a 1954, na predlog honorarnog profesora flaute Vojislava Vokija Kostića, škola dobija naziv Kosta Manojlović.

Prostorije zgrade Doma kulture (današnji Dom sportova „Pinki“) bile su novo sedište škole 1957. godine. Škola je postala značajni faktor kulturnog života Zemuna, te od 1961. godine biva organizator čuvenih koncerata koji su imali zajednički naziv Zemunske muzičke večeri. Tu su nastupala najpoznata imena klasične muzike.

Pošto je 1970. porušen Dom kulture te na tom mestu izgrađen današnji Pinki, škola je dobila novu lokaciju i novu izgrađenu zgradu. Sa radom je otpočela 6. februara 1971. godine.

Zahvaljujući visokom profesionalnim nivou, izvanrednim rezultatima i nesebičnom angažovanju kolektiva, 1. decembra 1979. godine škola prerasta u srednja muzičku školu. Dve godine kasnije, 1981, školi Manojlović se pripaja specijalno odeljenje Muzičke škole doma za učenike oštećenog vida „Veljko Ramadanović“.

Ovo je jedina moderna i opremljena muzička škola na teritoriji Srbije za slabovidu i slepu decu koja poseduje neophodnu opremu za štampanje nota na Brajevom pismu.[6] Ovo odeljenje obrazuje učenike:

Tri obrazovna ciklusa MŠ "Kosta Manojlović"[uredi | uredi kod]

Amblem Muzičke škole Kosta Manojlović, Zemun.
1. predškolsko obrazovanje
- muzički vrtić
- muzičko zabavište
- pripremni predškolski program
2. osnovno muzičko obrazovanje[7] i
3. srednje muzičko obrazovanje[8]

Sedam odseka škole[uredi | uredi kod]

Rad u školi odvija se na 7 odseka:

  1. klavirski
  2. gudački
  3. duvački
  4. solo-pevanje
  5. harmonika
  6. gitara i
  7. muzička produkcija i snimanje zvuka.
  • Muzička škola "Kosta Manojlović" je jedinstvena srednjoškolska institucija koja оd 2004. godine na posebnom odseku obrazuje učenike za profil dizajner zvuka, koji je deficitaran kod nas. Za te svrhe, škola poseduje profesionalan tonski studio sa računarima i svom potrebnom pratećom opremom. Studo je povezan sa koncertnom salom, što daje ogromne mogućnosti snimanja u dokumentacione, edukativne i izdavačke svrhe.

Društva koja deluju pri školi[uredi | uredi kod]

Pod okriljem škole deluju sledeća društva:

Direktori škole od otvaranja do danas[uredi | uredi kod]

od do direktor škole
1. septembar 1939. 1941. dr Ljudevit Kiš
1942. 20. avgust 1948. Aleksej Grinkov
21. avgust 1948. 30. septembar 1948. Jovan Marinković, v.d.
1. oktobar 1948. 24. decembar 1948. Leo Kofman, v.d.
25. decembar 1948. 30. april 1951. Marija Kofman
1. maj 1951. 14. novembar 1951. Darinka Žiga, v.d.
15. novembar 1951. 28. februar 1954. Zora Kostić
1. mart 1954. 14. septembar 1957. Pavle Janković
15. septembar 1957. 31. oktobar 1957. Danica Tucaković, v.d.
1. novembar 1957. 31. maj 1963. Bojana Ristić
1. juni 1963. 30. septembar 1963. Jovanka Petrović, v.d.
1. oktobar 1963. 31. avgust 1976. Miroslav Vukajlović
1. septembar 1976. 30. septembar 1977. Tomislav Bratić
1. oktobar 1977. 14. februar 1978. Zora Kostić, v.d.
15. februar 1978. 31. mart 1978. Dušanka Stojiljković, v.d.
1. april 1978. 14. avgust 1982. Predrag Andrović
15. avgust 1982. 20. maj 1995. Dejan Marković
21. maj 1995. 8. jun 2014. Mila Lacković
9. jun 2014. 26. avgust Siniša Radojčić, v.d.
27. avgust 2014. 12. jul 2015. Mirjana Mihailović
13. jul 2015. 13. јanuar 2016. Natalija Milojević, v.d.
14. јanuar 2016. 17. jun 2018. Natalija Milojević
18. јun 2018. 6. decembar 2018. Zorica Vukosavljević, v.d.
6. decembar 2018 do danas Zorica Vukosavljević

Nekadašnji učenici škole[uredi | uredi kod]

Mnogi bivši učenici škole danas su renomirani umetnici. Pomenimo samo neke od njih:

  • Grujica Paunović, solo-pevač. Bio je član Beogradske opere. Živi i radi u Cirihu kao horski pevač Ciriške opere. U Cirihu često priređuje solističke koncerte.
  • Franja Buca Jenč, džez muzičar, trubač, kompozitor i aranžer. Član Zabavnog ansambla RTB.
  • Aleksandar Serdar[11], pijanista, koncertant svetskog renomea. Osvojio je mnogo prvih nagrada na značajnim svetskim konkursima. Za sobom ima prebogatu koncertnu delatnost u najuglednijim salama širom sveta. Održao je majstorske kurseve u Nici, Izraelu, Orleanu. Profesor je na FMU u Beogradu.
  • Ivan Tomašev, solo-pevač. Radio je 2 godine u Novosadskoj operi, potom postaje prvi bas Beogradske opere.
  • Jasmina Trumbetaš, solo-pevačica. Ona je danas jedan od vodećih soprana u Beogradskoj operi.
  • Bojan Zulfikarpašić, poznat kao i Bojan Z, svetski poznati jazz muzičar i pijanista. Dobitnik mnogobrojnih internacionalnih priznanja, 2005-e izabran za najboljeg evropskog jazz umetnika. Svirao na svim bitnim internacionalnim festivalima. Živi i radi u Parizu, gde i predaje. Gostujući profesor na jazz odseku FMU-a u Beogradu.
  • Stefan Milenković[12][13], naš poznati violinista. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja na najznačajnijim međunarodnim takmičenjima. Pored brojnih koncertnih turneja, posvetio se i pedagoškom radu sa studentima. Predaje na Juilliard's Delay Institute.
  • Marko Josifoski, naš poznati violinista. Studirao je u Bernu. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Nastupao je na koncertnim podijumima gotovo svih evropskih zemalja. Asistent je na AU u Novom Sadu.
  • Miloš Petrović, violinista. Osvojio je veliki broj nagrada i priznanja na festivalima i takmičenjima u zemlji i inostranstvu. Održao je mnoge koncerte u Srbiji i u inostranstvu. Docent je i šef gudačkog odseka na Filološko-umetničkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu.
  • Nemanja Radulović[14], naš čuveni violinista, izuzetni muzički talenat i apsolutni sluhista. Studirao u Beogradu i Parizu. Održao je neverovatno veliki broj koncerata u mnogim gradovima Evrope i Amerike.
  • Maja Bogdanović[15], violončelistkinja. Studirala u Parizu. Ima mnogo nastupa u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je mnogih domaćih i inostranih nagrada i priznanja.
  • Lidija Bizjak, pijanistkinja. Studirala u Parizu. Završila postdiplomske studije na FMU u Beogradu. Dobitnica je mnogih domaćih i inostranih nagrada i priznanja. Nastupala je mnogo u zemlji i inostranstvu.
  • Željko Lazić, klarinetista. Studirao је u Beogradu i Sidneju. Radi kao kompozitor i muzički producent u Tajpeju i Sidneju. Dobitnik je mnogih domaćih i inostranih nagrada i priznanja.
  • Sanja Bizjak, pijanistkinja. Studirala na prestižnom Konzervatorijumu u Parizu u skraćenom roku. Pobednik je mnogih međunarodnih takmičenja. Nastupala je u mnogim većim evropskim koncertnim salama.
  • Vesna Šouc, dirigent. Radi kao docent na FMU u Beogradu. Dirigovala je gotovo svim simfonijskim orkestrima naših većih gradova. Dobitnik je mnogih važnih nagrada i priznanja.

Profesori škole kao autori muzičkih udžbenika i izdavači[uredi | uredi kod]

Ovde je dat spisak imena profesora koji su radili u školi od njenog nastanka do danas i koji su vredno stvarali pedagošku instruktivnu muzičku literaturu i time doprinosili obogaćenju nastavnog procesa svog instrumenta, obezbedivši tako neophodnu literaturu za rad.

  • Milivoje Ivanović, prof. violine. Izdao je više od 200 naslova i time ublažio nestašicu notnog materijala dugi niz godina, koja je vrlo otežavala rad u muzičkim školama.
  • Dejan Marković, prof. violine i bivši direktor škole. Napisao je i objavio 5 udžbenika za svoj instrument. Škole se i danas koriste u nastavi violine.
  • Radivoj Lazić[16], prof. klarineta, pedagoški savetnik. Napisao je 30-ak knjiga za klarinet, a objavio 23. Četiri škole za klarinet i mnoge zbirke komada se obilato koriste u nastavi klarineta, a komadi na koncertnim podijumima, kao i na domaćim i na međunarodnim takmičenjima klarinetista. Klavirsku pratnju i orkestraciju kompozicija uradio je kompozitor i prof. Vlastimir Peričić.
  • Zoran Rakić, prof. harmonike. Napisao je 6 udžbenika za harmoniku i Zbirku etida za srednju muzičku školu, koje su veoma dobro prihvaćeni od strane kolega.
  • Zoran Milenković, prof. violine. Povremeno je davao svoje instruktivne kompozicije za violinu učenicima da ih sviraju. Nije poznato da li ih je objavio.

Povezano[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]