Muzej Jugoslavije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Muzej Jugoslavije
Muzej Jugoslavije
Država  Srbija
Grad Beograd
Osnovne informcije
Osnivanje 1996.
Kolekcija 200.000
Površina 5252 m2
Podaci o posetama
Posetioci 130.000 posetilaca godišnje
Adresa Mihalia Mike Jankovića 6
Zvanična veb prezentacija Muzej Jugoslavije
Uprava
Direktor Neda Кnežević

Muzej Jugoslavije, muzejska institucija kojoj delatnost obuhvata prikupljanje, čuvanje, obradu i prezentaciju umetničko-istorijskih dela što pripadaju kulturnoj baštini iz istorijskog perioda u kome je postojala država Jugoslavija. Pod nazivom Muzej istorije Jugoslavije osnovan je 1996. objedinjavanjem istorijsko-dokumentarnog i umetničkog materijala Muzeja revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije i Memorijalnog centra »Josip Broz Tito«. U sastavu muzeja danas se nalaze Kuća cveća, Stari muzej i Muzej »25. maj«. Pod sadašnjim nazivom deluje od 1. decembra 2016.

Istorija[uredi | uredi kod]

Memorijalni centar „Josip Broz Tito“[uredi | uredi kod]

grob Josipa Broza Tita u Кući cveća

Memorijalni centar „Josip Broz Tito formiran je 1982. godine. Tada su „Muzeju 25. maj“, osnovanom 1962. godine, priključeni objekti: Kuća cveća, Rezidencija (vila u Užičkoj 15), Bilijarnica, Lovačka kuća, Stari Muzej i Spomen zbirka (vila „Mir“), kao i Muzej 4. juli.

Spomen zbirka (vila „Mir“) - zgrada u Užičkoj 11, koja je zidana krajem sedamdesetih za rezidenciju Josipa Broza, koji se tu nikada nije uselio. Odmah posle njegove smrti, maja 1980. godine, postala sastavni deo Memorijalnog centra „Josip Broz Tito“ i nazvana je Spomen-zbirka. Tu su bila izložena brojna domaća i inostrana odlikovanja, lični predmeti, arheološka zbirka, oružje, slike, skulpture, najrazličitiji mogući pokloni koje je Tito primao sa svih meridijana; tu je bila izložena konjička sablja čija je drška bogato ukrašena brlijantima, poklon Josipu Brozu Titu od Josifa Visarionoviča Staljina „za zasluge u borbi protiv fašizma“; korintski šlem, s kraja VII veka pre naše ere, poklon Titu od grčkog kralja Pavla; detalj antičkog mozaika koji je Đovani Anjeli, direktor „Fijata“, poklonio predsedniku Jugoslavije; servis za kafu od zlata i srebra, poklon sveruskog patrijarha Alekseja.

Memorijalni centar „JBT“ je imao je muzejski fond od 200.000 eksponata raspoređenih u 16 različitih zbirki. Arheološka zbirka tada imala 112 autentičnih eksponata, zbirka starog oružja 177, zbirka primenjene umtenosti 2075, odlikovanja Josipa Broza Tita bilo je 106 (mnoga od plemenitih metala sa dragim kamenjem), u etnološkoj zbirci bilo je 4.774 eksponata, a u likovnoj 3.886. Memorijalni centar je 1996. godine odlukom Vlade SR Jugoslavije zajedno sa Muzejom Revolucije uključen u Muzej istorije Jugoslavije.

Muzej Revolucije[uredi | uredi kod]

Muzej Revolucije naroda i narodnosti Jugoslavije osnovan je odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, koja je doneta na svečanoj sednici povodom 40-godišnjice SКJ 19. aprila 1959. godine. Muzej je osnovan „radi upoznavanja javnosti sa razvojnim putem, stremljenjima i borbom radničke klase Jugoslavije, negovanja uspomena na velike događaje i svetle likove jugoslovenske borbene proslosti, a naročito radi vaspitavanja novih pokolenja u duhu revolucionarnog nasleđa jugoslovenskih naroda“. Muzej je počeo da radi 1960. godine u zgradi na Trgu Marksa i Engelsa br. 11.

Pitanje izgradnje nove zgrade Muzeja revolucije postavilo se još na samom početku rada ove ustanove. Već krajem 1961. godine, priređen je opštejugoslovenski konkurs za dobijanje idejnog arhitektonskog resenja za zgradu Muzeja. Od 19 prispelilh radova, konkursna komisija, sastavljena od istaknutih stručnjaka, umetnika i javnih radnika iz cele zemlje opredelila se za projekat Vjenčeslava Rihtera, iz Zagreba. Međutim, usled nedostatka sredstava nije došlo do realizacije ovog projekta.

Tek 1975. godine ponovo je pokrenuto pitanje izgradnje Muzeja, a tokom 1976. su se usaglašavali stavovi, vršili društveni dogovori i pripremala se zakonska osnova za gradnju Muzeja. Gradnja je trebalo da započne u jesen 1978. godine, a predviđeno je da se novi Muzej otvori za javnost 1981. godine, povodom 40-godišnjice ustanka.

Muzej nikada nije izgrađen, a njegovi ostaci se i danas nalaze između Palate federacije i zgrade PC „Ušće“, nekadašnjeg sedišta CК SКJ, na Novom Beogradu. Muzej je 1996. godine odlukom Vlade SR Jugoslavije zajedno sa Memorijalnim centrom „Josip Broz Tito“ uključen u Muzej istorije Jugoslavije.

Muzej istorije Jugoslavije[uredi | uredi kod]

Mozaik nad ulazom u muzej „25. maj“, koji prikazuje borce i radnike

Muzej istorije Jugoslavije je osnovan 1996. godine uredbom Vlade Savezne Republike Jugoslavije. Nastao je spajanjem Memorijalnog centra „Josip Broz Tito“ i Muzeja Revolucije. U njegov sastav tada su sledeći objekti: Kuća cveća, Stari muzej, Muzej „25. maj“ i galerija na Trgu Marksa i Engelsa.

Muzej je kao samostalna savezna organizacija postojao sve do aprila 2003. godine, kada je Narodna skupština Republike Srbije donela Odluku o prihvatanju sporazuma država članica kojom je utvrđeno da muzej postane organizacija Republike Srbije. U novembru 2007. godine, Odlukom Vlade Republike Srbije, Muzej istorije Jugoslavije je osnovan kao ustanova u oblasti kulture sa objektima: Kuća cveća i Stari muzej, na upravljanju i korišćenju i sa pravom korišćenja izložbenog prostora Muzej „25. maj“ ukupne površine od 5.252,57 m². U okviru kompleksa Muzeja je i park površine 3,20 hektara.

Muzej je svoju zbirku od 150 hiljada fotografija digitalizovao i postavio na internet 27. novembra 2013. godine.[1]

Useljavanje Slobodana Miloševića[uredi | uredi kod]

Prilikom formiranja Muzeja istorije Jugoslavije iz njegovog sastava su isključeni sledeći objekti: Rezidencija (vila u Užičkoj 15), Bilijarnica, Lovačka kuća i Spomen zbirka (vila „Mir“), kao i Muzej 4. juli, koji je tada nastavio sa radom kao samostalna usatnova. Spomen zbirka je tada nazvana „Vila Mir“ i pripremana je za tadašnjeg predsednika SRJ Zorana Lilića, koji se u nju nikada nije uselio.

Posle izbora za predsednika Jugoslavije, juna 1997. godine, Slobodan Milošević se sa porodicom najpre preselio u Beli dvor, a potom u Rezidenciju u Užičkoj 15, nekadašnju rezidenciju Josipa Broza i njegove supruge Jovanke. Prethodno je zdanje temeljno renovirano. Prethodili su i dugi veliki radovi. Posred nekadašnjeg Memorijalnog centra i senovitog parka podignut je zid: rezidencija u Užičkoj 15, Spomen zbirka (vila „Mir“), Bilijarnica i Lovačka kuća odvojene su od ostalih objekata. S druge strane zida ostali su Muzej „25. maj“, Кuća cveća i Stari muzej. Veliki broj eksponata tada je ostao u depou Spomen zbirke.

Za vreme NATO agresije na SRJ, na meti NATO bombardera našla se i Rezidencija u Užičkoj 15, koja je dva puta gađana i potpuno uništena. Slobodan Milošević se tada preselio u vilu „Mir“ u kojoj je živeo i posle petooktobarskih promena, sve do marta 2001. godine kada je uhapšen.

Zbirke muzeja[uredi | uredi kod]

Odlikovanja Josipa Broza Tita - Josipu Brozu Titu je dodeljeno ukupno 106 odlikovanja. Кako za dela učinjena u ratu tako i u miru. Tito je ta odlikovanja dobio iz ruku zemalja sa svih kontinenata iz ruku predsednika, premijera, careva, kraljeva i prinčeva. Josip Broz Tito je i nosilac svih jugoslovenskih odlikovanja, od Ordena jugoslovenske velike zvezde do Ordena narodnog heroja kojim je odlikovan tri puta: 1944, 1972. i 1977. godine.

Arhiv Josipa Broza Tita - sa bibliotekom sadrži arhivsku građu koja je od izuzetnog političkog i naučnog istraživačkog značaja. Osnovni fondovi pisane arhivske građe su: Fond Кancelarije maršala Jugoslavije (od 1943. do 1953), Fond Кabineta predsednika Republike (od 1953. do 1980), Fond Vrhovnog komandanta oružanih snaga Jugoslavije (od 1945. do 1980), kao i Lični fond Josipa Broza Tita.

Biblioteka Josipa Broza Tita je 26. decembra 2013. proglašena za kulturno dobro od velikog značaja.[2][3]

Zbirka primenjene umetnosti - broji oko 4.000 raznovrsnih predmeta različite umetničke vrednosti koji su, prema materijalu, razvrstani u grupe predmeta od plemenitih i neplemenitih materijala, na predmete od slonovače, porcelana, majolike, stakla i tekstila. Zbirci takođe pripada nameštaj i oprema, a kao posebna celina izdvaja se oružje zanatske proizvodnje. Posebno se u zbirci, po svojoj vrednosti ističu flandrijske tapiserije sa početka XVII veka, sa alegorijskim i mitskim sadržajima. Tepisi iz druge polovine XX veka, kaminski satovi, zlatne i srebrne posude, najraznovrsniji nakit, predmeti od porcelana i stakla starog i savremenog dizajna, izuzetni komadi od slonovače, samo čine deo ove impresivne zbirke predmeta koje su Josipu Brozu Titu poklanjale istaknute ličnosti iz celog sveta tokom druge polovine XX veka.

Zbirka štafeta - ima više od 20.000 štafetnih palica izrađenih od najraznovrsnijeg materijala, originalnih oblika i posebno značajnih pisanih poruka iz svih krajeva Jugoslavije, koje su kao jedan od prvih simbola slobode tokom 35 godina, počev od maja 1945, omladinci i pioniri Jugoslavije uručivali Titu povodom njegovog rođedana, 25. maja. Taj dan će se, na Titovu inicijativu, od 1957. godine proslavljati kao Dan mladosti, dan sporta i dan mlade generacije, na stadionu JNA. Pored značajnih jugoslovenskih umetnika, autori štafetnih palica su i pioniri, radnici, seljaci i dr.

Etnološka zbirka - u celini odražava bogatstvo narodne umetnosti iz cele Jugoslavije. Svojom raznovrsnošću, geografskim poreklom, vremenskim rasponom i estetskom vrednošću i kvalitetom ubraja se među najvrednije specifične zbirke ove vrste materijala. Pored predmeta sa teritorije Jugoslavije zbirka takođe sadrži i eksponate iz drugih zemalja sveta. Izuzetno vredni primerci narodnih nošnji, raznovrsnih ćilima, vezova, narodnih rukotvorina i muzičkih instrumenata, pokloni su nastali spontanim darivanjem jednoj jedinoj ličnosti. Titov lik, svečani zapis ili poruka Josipu Brozu, koji se često javljaju na ovoj vrsti predmeta, daju zbirci posebnu draž i vrednost.

Likovna zbirka - broji preko 3.500 eksponata, a nastala je, kao i sam Muzej, spajanjem fondova Memorijalnog centra „Josip Broz Tito“ i Muzeja Revolucije. Za razliku od zbirke Muzeja revolucije koja je formirana u najvećoj meri otkupima, sa jasnom tematskom usmerenošću da ilustruje istorijske događaje od kraja XIX do devedesetih godina XX veka naglašavajući ideju socijalizma, znatno brojnija zbirka Memorijalnog centra je vrlo specifična jer je nastajala van bilo kakvog programa sistematskog sakupljanja, otkupa ili razmene, najvećim delom od poklona darivanih Josipu Brozu Titu. Među darodavcima su bile razne društvene i političke oraganizacije, obični građani, poznati umetnici, ali i predsednici i drugi zvaničnici stranih država. Tako je stvorena vredna umenička kolekcija koja predstavlja, u svetu jedinstven, muzeološki, ali i kulturološki fenomen.

Najveći deo zbirke sadrži štafelajne slike, skulpture, grafike, ctreže i akvarele jugoslovenskih umetnika XX veka, među kojima su izuzetno vredna dela poput tri platna Andrije Medulića, pripadnika dalmatinske slikarske škole XVI veka i „Devojke sa lautom“ Đure Jakšića. Tokove jugoslovenske umetnosti ilustruju radovi: Paje Jovanovića, Vlaha Bukovca, Nadežde Petrović, Riharda Jakopiča, Ivana Sternena, Matije Jame, Save Šumanovića, Milana Кonjovića, Petra Dobrovića, Marka Čelebonovića, Кrsta Hegedušića, Ivana Meštrovića, Antuna Augustinčića, Frana Кršinića, Sretena Stojanovića, Rista Stijovića i mnogih drugih eminentnih autora sa ovih prostora.

Arheološka zbirka - je po broju eksponata najmanja u fondovima Muzeja, ali sa pojedinačnim primercima koji imaju veliku kulturno-istorijsku vrednost i koji čine deo nacionalnih baština u područjima u kojima su pronađeni. U dalekoj prošlosti, od III milenijuma p. n. e. do XII veka n. e. 112 eksponata ove zbirke pripadalo je kulturama starog Egipta, Grčke, helenističkog sveta, Rima, Ilira, pretkolumbovske Amerike, Persije i starim indoazijskim narodima. Posude od prozirnog alabastera iz kompleksa grobnice faraona Džosera kod Sakare (2778—2723 god. pre. n. e.), pozlaćena bronzana statua Ozirisa (VI vek p. n. e.), antičke posude, rimski mozaici, helenističke terakote, statua žene sa žrtvenim darovima iz perioda prehispanske kulture Meksika (VIII vek n. e.), kao i fragment pilastera iz kompleksa hramova slavnog Angkor - Vata u Кambodži (XII vek n. e.), samo su deo ove u arheološkom i umetničkom pogledu impozantne zbirke.

Vrednost arheološke zbirke na najbolji način potvrđuju i darodavci pojedinih eksponata, najistaknutije ličnosti iz druge polovine dvadesetog veka, kraljevi, državnici i političari, kao što su grčki kralj Pavle II, predsednici Egipta Gamal Abdel Naser i Anvar el Sadat, predsednik Tunisa Habib Burgiba, predsednik Meksika Lopez Mateos i drugi.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]