Muhamed ibn Musafir

Muhamed ibn Musafir (? - 953) bio je salaridski vladar muslimanskog dijela srednjovjekovne Armenije (Tarum) od 916. do 941., te iranskog Azerbejdžana oko 949. godine.

Vladarom Taruma je postao oko 916. godine. Preko braka se povezao sa dejlamitskom dinastijom Džustanida, što mu je omogućilo da, uplićući se u njene unutrašnje sukobe, proširi salaridsku teritoriju. 930. je ustanički vođa Asfar iz Irana poslao Mardavidža da zauzme njegove teritorije, ali je Muhamed uspio nagovoriti Mardavidža da se okrene protiv svog gospodara i osnuje vlastitu dinastiju Zijarida. Njegov okrutni način vladanja je protiv njega okrenuo vlastitu porodicu; godine 941. su ga svrgnuli i u zamak zatočili sinovi Marzuban i Vahsudan. Kada su Marzubana 949. zatočili Bujidi, Muhamed je oslobođen te je vodio pohod na Azarbajdžan. Dejlamiti su ga, međutim, odatle prognali, pa je pao u ruke Vahsudana. Umro je u zatočeništvu.

Literatura

• Bosworth, Clifford Edmund. New Islamic Dynasties: A Chronological and Genealogical Manual. Great Britain: Columbia University Press, 1996. ISBN 0-231-10714-5
• Madelung, Wilferd. "Minor Dynasties of Northern Iran." Cambridge History of Iran, Volume 4: The Period From the Arab Invasion to the Saljuqs. Ed. R. N. Frye. New York, New York: Cambridge University Press, 1975. ISBN 0-521-20093-8