Moni Finci

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Moni Finci (Sarajevo, 18.02.1914. – Sarajevo, 07.08.1984.) bio je poznati bosansko-hercegovački kulturni i javni radnik, muzeolog i publicista. Bio je jedan od osnivača i prvih direktora Bosna-filma, dugogodišnji direktor Muzeja revolucije (danas Historijski muzej), te učesnik antifastičkog pokreta i NOB-a od samih početaka. Objavio je niz publikacija o Jevrejima Bosne i Hercegovine, o radničkom pokretu i historiji Narodnooslobodilačke borbe u Drugom svjetskom ratu, književno-memoarske tekstove i prikaze, a pisao je i scenarije za film.

Biografija[uredi | uredi kod]

Kulturna sekcija "Matatje" krajem 1935. Pročelnik Moni Finci stoji, drugi s lijeva.

Salomon Moni Finci rođen je u Sarajevu, 18.02.1914. godine u brojnoj sefardskoj porodici. Budući da je u mladosti bio obolio na plućima, nije se mogao baviti profesijom geometra, iako je taj studij bio apsolvirao u Beogradu. U Sarajevu se nakon oporavka ubrzo uključio u napredne društveno-političke tokove. Objavljivao je tekstove, između ostalog i u jevrejskim glasilima na ladino jeziku (vidi: Nezirović), a od 1934. postao je član jevrejskog radničkog omladinskog društva Matatja, gdje je vodio kulturnu sekciju i bio glavni sekretar sve do njene zabrane aprila 1941. (vidi: O radu u Matatji) U Sarajevu je učestvovao u pokretu otpora i postao jedan od bliskih saradnika legendarnog sarajevskog ilegalca Valtera. Zbog toga je 1941. morao često mijenjati adresu stanovanja, pa nije bio u roditeljskoj kući kada mu je u ustaškim čistkama cijela porodica odvedena u logor. Ubrzo nakon toga, novembra 1941., Vladimir Perić Valter je lično organizovao njegov odlazak u partizane. (vidi: Izlazak, 1941.) Moni Finci se borio na mnogim ratištima, između ostalih i u dramatičnoj bitci na Sutjesci, najprije kao borac Šeste proleterske istočnobosanske brigade, a od 1944. je bio komesar i zamjenik političkog komesara 18. Hrvatske istočnobosanske brigade. U Sarajevo se vratio sa oslobodiocima 6. Aprila 1945. (vidi: Mićić-Tufo)

Prvog maja 1945. na uličnim svečanostima čiji je organizator bio upoznao je Mariju Kristić, rođenu Travničanku, koja se takođe bila priključila partizanskom pokretu, te je, kao saradnica i samouka daktilografkinja, bila član ratne redakcije Oslobođenja. (vidi: Oslobođenje, 2013.) S njima je stigla u Sarajevo neposredno nakon oslobođenja grada. Moni Finci i Marija Kristić Finci vjenčali su se 7. Novembra 1945., a kumovi su im bili dr. Salomon Moni Levi (vidi: link) i Josip Albahari Čučo.

Bosna-film[uredi | uredi kod]

Odmah nakon oslobođenja Moni Finci je postavljen na mjesto ministra za kulturu. Bio je jedan je od prvih tvoraca bosansko-hercegovačke kinematografije i direktor Bosna-filma od 1950. Inicirao je i lično se angažovao oko nabavke prvih kamera i filmskog materijala, a sve do kraja 1956. godine podsticao je obučavanje kadrova, te mu je Vlada NR BiH dodijelila nagradu za unapređenje kinematografije. Autor je prvog bosansko-hercegovačkog dokumentarnog filma (27. juli), koji duduše nije prikazan, a dokumentarni film Na Sutjesci, za koji je napisao scenario, bio je prvi bosansko-hercegovački dokumentarac koji je predstavljao jugoslovensku kinematografiju na jednom stranom festivalu, naime na Festivalu u Kanu 1951. (vidi: Sineast). Kao direktor Bosna-filma sarađivao je i sa poznatim književnicima Mešom Selimovićem i Isakom Samakovlijom. Za režiju dugometražnog igranog filma Hanka prema istoimenoj pripovijeci Isaka Samakovlije angažovao je tada poznatog američkog profesora jugoslovenskog porijekla Slavka Vorkapića, koji je tom prilikom filmskim radnicima držao i predavanja iz teorije filma. O tom periodu Sineast izvještava da je jugoslovenski nastup profesora Vorkapića pratio veliki publicitet i da je iskusni reditelj „ostvario zanatski izbrušen, pomalo izestetiziran film, bez suvišnih folklorističnih boja“. Hanka je prvi bosansko-hercegovački igrani film koji je bio uvršten u takmičarski program Kanskog filmskog festivala 1955. (vidi: link).

Muzej revolucije[uredi | uredi kod]

(Historijski muzej)

Od 1957. do 1972. Moni Finci je bio direktor Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine. Od njegova mandata počinje uspon i procvat ove ustanove. (vidi: Leka) Ime Monija Fincija trajno je vezano za Muzej, uspostavljanje njegove koncepcije, okupljanje i angažovanje stručnih i naučnih radnika i realizaciju brojnih dragocjenih projekata. Tu posebno mjesto zauzima izgradnja zgrade Muzeja, veliki poduhvat koji je trajao od 1959. do 1963. godine (prema idejnom projektu arhitekata Ede Šmidihena, Borisa Magaša i Radovana Horvata koji su za to rješenje dobili prvu nagradu Jugoslovenskog arhitektonsko-projektnog konkursa), te otvaranje stalne postavke Muzeja 25. Novembra 1966. koja je, s malim izmjenama, ostala nepromijenjena sve do ratne 1992. godine. Prikazivala je fragmentarni uvid u razdoblje postojanja i sloma srednjovjekovne bosanske države, historiju radničkog pokreta, narodno-oslobodilačkog rata, socijalističke revolucije i posljeratne socijalističke izgradnje do 60-tih godina. (Alma Leko, Boro Pištalo) U to vrijeme realizovani su projekti velike vrijednosti, a poseban poduhvat predstavljala je disperzija muzejskih postavki i izložbi širom BiH - u Mrkonjić Gradu, Vukosavcima, Drvaru, na Kozari, Foči i Livnu. (Mićić-Tufo)

Publicistički radovi[uredi | uredi kod]

Publicistički opus Monija Fincija obuhvata brojne radove iz oblasti historije radničko-revolucionarnog pokreta i NOB-a, te iz područja historije jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini. Najpoznatija je njegova knjiga Na Sutjesci, objavljena 1961., koja je doživjela svoje drugo prošireno izdanje 1978. O toj knjizi kaže se, između ostalog, da ona svjedoči o autorovom znalačkom korištenju dokumenata i odličnom poznavanju terena na kojem se ofanziva odvijala, te da je "pisana nenametljivim literarnim stilom, potkrepljena podacima koje pružaju raznovrsni izvori, počev od originalnih dokumenata i fotografija do sjećanja preživjelih učesnika ove bitke". (vidi: Škarica)

Za njegove historijske tekstove kaže se da se oni odlikuju osebujnim literarnim stilom, čak i ratni izvještaji, te da su često na granici reporterskog izvještaja i literarne impresije.

U području judaistike dragocjeni su njegovi prilozi o historiji jevrejske zajednice u BiH koje je pisao za zbornike i institute, kao napr. njegov iscrpan prilog u Spomenici povodom 400 godina od dolaska Jevreja 1966., tekst O radu u Matatji ili njegov opsežan rad Jevreji Bosne i Hercegovine za Institut za istoriju Sarajevo 1978.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

Knjige

  • Moni Finci, Nusret Idrizović, Marko Marković, Kozara, Muzej Narodne revolucije Bosne I Hercegovine, Sarajevo 1957.
  • Moni Finci, Na Sutjesci. Izdanje „Veselin Masleša“, Sarajevo 1961.
  • Moni Finci, Na Sutjesci. Drugo, prošireno izdanje 1978.

Tekstovi u zbornicima (izbor):

  • U avangardi društvenih progresa, u: Spomenica 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu 1566-1966., Odbor za proslavu, Sarajevo, 1966.
  • U Bosutskim šumama, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 1, Vojnoizdavčki zavod, Beograd, 1971, str. 665-677.
  • Vučevo, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 1, 1971, str. 857-867.
  • Osamnaesta hrvatska brigada - oslobodilac Tešnja, u: Istočna Bosna u NOB-u, knj. 2, 1971, str. 498-506.
  • Sarajevo 1941. godine, u: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1973, str. 400-416.
  • O radu u »Matatji«, u: Sarajevo u revoluciji, knj. 1, Istorijski arhiv, Sarajevo, 1976, str. 565-576.
  • Jevreji Bosne i Hercegovine, u: Vjerske zajednice i politička zbivanja u Bosni i Hercegovini od austrougarske okupacije 1878. do 1945. godine, Institut za istoriju, Sarajevo, 1978, str. 1014-1112.
  • O socijalnoj i političkoj diferencijaciji među sarajevskim Jevrejima u razdoblju 1918-1941., Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XVII/1981, br. 18, 285-296. str.
  • O hapšenju komunista i otkrivanju tehnike Pokrajinskog komiteta u Sarajevu krajem juna 1941. godine, Prilozi Instituta za istoriju, Sarajevo, XVIII/1982, br. 19, str. 315-324.
  • Djelovanje KPJ u kulturnim i sportskim društvima i organizacijama u Bosni i Hercegovini između dva rata, u: Naučni skup Radnička klasa i KPJ u borbi za socijalizam u Bosni i Hercegovini. Povodom 50-godišnjice Saveza komunista Jugoslavije 6. i 7. novembra 1969., ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 3, Sarajevo, 1970, str. 161-193.
  • Osamnaesta brigada udara, u: 18. hrvatska istočnobosanska narodnooslobodilačka udarna brigada, str. 528-530., Univerzal, Tuzla, 1988.

Pojedinačni tekstovi u periodici (izbor):

  • Jedna burna priredba "Matatje", Jevrejski almanah, Beograd, 1954, str. 97-102.
  • Slučaj Aleksandra-Sanija Salcbergera, Jevrejski almanah, Beograd, 1959-1960.

Sekundarna literatura (izbor):

  • Muhamed Nezirović, Jevrejsko-španjolska književnost; Istitut za književnost, Svetlost 1992, str. 615-616.
  • Sineast 25-26, specijalno izdanje povodom 25 godina bosanskohercegovačke kinematografije 1947.-1972., Kinoteka Sarajevo
  • Dubravka Škarica, Moni Finci, Na Sutjesci, Godišnjak društva istoričara BiH, Sarajevo 1962., str. 266-267.
  • Boro Pištalo, Trideset godina Muzeja revolucije Bosne i Hercegovine
  • Zora Mićić-Tufo, Moni Finci, Glas antifašista, Sarajevo, 1998., str. 21-24.
  • Alma Leka, 65 godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine 1945.-2010. Monografija Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2010.
  • Oslobođenje, 70 godina od prvog broja, 2013.
  • Nisad Selimović, Moni Finci, revolucionar, Oslobođenje, 22.02.2014.

Linkovi[uredi | uredi kod]

http://www.monifinci.com

https://www.imdb.com/name/nm1065237/

https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Group_of_communists_JORZ_%22Matatje%22.png

https://books.google.at/books?id=Pf8EAQAAQBAJ&pg=PP378&lpg=PP378&dq=marko+attila+hoare+moni+finci&source=bl&ots=-oRkP9tA7L&sig=Rhq9PTqLuRV0C_3JlsdzoHZwz1A&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjxnNvF3ezYAhXGalAKHZ7AD48Q6AEINzAF#v=onepage&q=marko%20attila%20hoare%20moni%20finci&f=false

https://sr.wikipedia.org/wiki/Саломон_Леви