Momir Korunović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Momir Korunović

Arhitekta Momir Korunović u ateljeu dvorskog fotografa Milana Jovanovića
Arhitekta Momir Korunović u ateljeu dvorskog fotografa Milana Jovanovića

Informacije
Datum rođenja (1883-01-01)1. 1. 1883.
Mesto rođenja Bogava (Kraljevina Srbija)
Datum smrti 17. 4. 1969. (dob: 86)
Mesto smrti Beograd (SFR Jugoslavija)
Dela
Polje Arhitektura

Momir Korunović (Bogava kod Despotovca, 1. januar 1883Beograd, 17. april 1969) je bio srpski arhitekta u prvoj polovini 20. veka, ostao je upamćen kao začetnik savremenog srpsko-vizantijskog stila, koji je jedini arhitektonski originalni stil koji je nastao na ovim prostorima.

Biografija[uredi | uredi kod]

Završio je studije u Beogradu 1906. godine usavršavao se u Pragu, Rimu i Parizu.

Tokom školske 1910/11. godine kao vanredni student završio specijalizaciju na Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu. Bio je tada pitomac Ministarstva prosvete i crkvenih dela Kraljevine Srbije. Kada je kasnije postao inspektor Arhitektonskog odeljenja Ministarstva građevina Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca još jednom boravio u Pragu - na studijskom putovanja 1921. godine.[1]

Korunović je uz rad u državnoj službi, bio i istaknuti član panslavenske organizacije Sokola i starešina beogradskog Sokolskog društva „Matica" a autor je 30-tak sokolskih domova u Srbiji, pa i najpoznatijeg - Sokolskog doma Beogradu 1 (danas "Stari DIF"). Projektovao je i drveni stadion (“sokolsko sletište“) za svesokolski sleta 1931. godine u Beogradu (nalazio se na mestu današnjeg Mašinskog fakulteta, uklonjen je nakon održavanja sleta).[1]

Isprojektovao je i 20 crkava širom zemlje, kao i monumentalne spomen-kosturnice na Zebrnjaku i Mačkovom kamenu. Njegova najpoznatija dela su Sokolski dom u Beogradu (Stari DIF), Palata Ministarstva pošta (1930) u Beogradu (nalazi se između ulica Kosovske i Majke Jevrosima, u kojoj je kasnije bila Uprava zajednice telefonije, telegrafije i pošta a danas Muzej PTT) i Palata Pošte br. 2 (1927) kod železničke stanice[2][3] za koju mnogi kritičari tvrde da je to njegovo najbolje ostvarenje, ova palata je teško stradala tokom bombardovanja u Drugom svetskom ratu, ali nakon rata nije obnovljena po originalnom rešenju jer je fasada na njoj navodno za nove vlasti u državi bila u preskupom buržoaskom stilu. Ovom stilu izgradnje pripadala je i zgrada Maršalata Kraljevskog dvora koji je srušen 1957. godine, po nalogu arhitekata Dragiše Brašovana i Nikole Dobrovića. Korunović je gradio sokolske domove i vežbaonice u Beogradu, Bijeljini, Kumanovu, Jajcu, Loznici, Obrenovcu, Travniku, Prokuplju. Korunović je pored sokolskih domova gradio veliki broj crkava u: Prilepu, Krupnju,[4] Celju,[5] Ljubljani,[6] Mariboru (srušena 1941),[7] na Visu 1933, (srušena 1970), zatim crkvu-pirg Svetog Jovana Vladimira u manastiru Svetog Nauma u Ohridu, kao i u Beogradu, crkvu Svete Petke na Kalemegdanu 1937, Pokrova Presvete Bogorodice 1932. Korunović je uradio spomen-obeležje na Zebrnjaku kod Kumanova koje je otvoreno 1937. godine, posvećeno kumanovskoj bici iz 1912. Ovu kosturnicu-mauzolej obelisk-svetionik visok 48,5 metara srušile su bugarske okupatorske trupe 1942. Tokom okupacije Kraljevine Jugoslavije nije radio. Nakon oslobođenja u novoj državi penzionerske dane je provodio u svojoj kući na Vračaru gde je mahom pravio arhitektonske projekte.

Umro je 17. aprila 1969. godine u Beogradu.[8] Sahranjen je u selu Bogavi.[9]

Galerija[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Katalog izložbe Češko-srpske veze u arhitekturi Beograda 1863-1941, mart 2014
  2. Sakrivena Korunovićeva lepotica od dvadeset leta, Pristupljeno 13. 4. 2013.
  3. Pošta broj 2 nekada je bila ponos prestonice („Večernje novosti“, 14. septembar 2013)
  4. Krupanj-među bistrim potocima
  5. Crkva Sv. Save | Celje, Slovenija | 1929-31 - Momir Korunović
  6. Hram Sv. Ćirila i Metodija u Ljubljani - Momir Korunović
  7. Maksimiljan Fras, Mariborski župan dr. Alojzij Juvan in njegov čas, Maribor. 2013. ISBN 978-961-93474-0-9. (EPOS)
  8. Srpski biografski rečnik, tom 5, pp. 243, Matica srpska, Novi Sad, 2011. godine
  9. Ćirković 2009: str. 269

Literatura[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]