Mladen Guteša
Mladen Guteša | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 16. decembra 1923. |
| Mjesto rođenja | |
| Datum smrti | 2. decembra 2015. (dob: 91) |
| Mjesto smrti | |
| Zanimanje | |
| Muzički rad | |
| Žanrovi | |
| Instrument | trombon |
Mladen "Bobby" Guteša (Sarajevo, 16. decembar 1923 – Beograd, 2. decembar 2015)[1] bio je dirigent, kompozitor i aranžer srpsko-jugoslovenskog porekla koji je živeo i radio u Nemačkoj i Švajcarskoj. Radio je pod svojim pravim imenom, kao i pod pseudonimima Gert Bauer, Sonny Steffen i Chris Halmon.[2] Pretežno je komponovao muziku za džez, simfonijske i plesne orkestre, kao i za film. Savremeni kritičari su ga često nazivali "Quincyjem Jonesom jugoslovenskog džeza".[3]

Guteša je od ranih dana samouk svirač trombona, a dirigovanje je studirao na Fakultetu muzičke umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu pet godina, od 1945. do 1949. godine. Još kao student, svirao je trombon u Simfonijskom orkestru Radio Beograda, počevši od 1943. godine.[4] Godine 1946. dobio je položaj tromboniste u orkestru Bojana Adamiča.[3] Godine 1948. osnovao je veliki Džez orkestar Radio Beograda (Big Band RTS-a), kojim je dirigovao do 1953. godine.[5][6][7] Iste godine je emigrirao u Nemačku,[8] gde je svirao trombon u džez ansamblima u klubovima američkih oficira u Frankfurtu. Tamo je stupio u kontakt s Bennyjem Goodmanom i aranžirao nekoliko komada za njega. Guteša je radio kao trombonista za Kurta Edelhagena, a postao je i traženi aranžer za nemačke radio stanice, gde je 1957. godine komponovao i aranžmane (Walkin' i 'Round Midnight') za produkcije s Milesom Davisom. Takođe je aranžirao za Modern Jazz Quartet i Leeja Konitza.[2][3]
Od 1955. do 1958. godine, Guteša je bio aranžer za Erwin Lehnov Südfunk plesni orkestar. Süddeutsche Rundfunk ga je imenovao za direktora svog studijskog orkestra. Godine 1955. postao je aranžer Simfonijskog orkestra Štutgartskog radija. Između 1974. i 1979. godine sarađivao je s izdavačkom kućom ECM kao dirigent Simfonijskog orkestra Štutgartskog radija, snimajući albume s norveškim gitaristom Terjeom Rypdalom, saksofonistom Janom Garbarekom i američkim pijanistom Keithom Jarrettom.[2][3]
Tokom 1960-ih radio je i kao filmski kompozitor (npr. za Kommissar X filmove); ukupno je komponovao muziku za 60 dugometražnih filmova. Takođe je objavio ploče kao što su The Balkan in My Soul i Rockin' Bach Dimensions. U minhenskom studiju Trixi snimio je tri produkcije s istom ansamblom koji se sastojao od Sigija Schwaba, Eberharda Webera i Lale Kovačeva.[9] Sarađivali su sa Chrisom Hinzeom, Bennyjem Baileyjem, Charliejem Marianom i Ack van Rooyenom. Godine 1986. Guteša je postao profesor u Švajcarskoj školi džeza u Bernu. Godine 1988. se penzionisao.[4]
- The Adriatic Orchestra (1967)[10]
- ...Und... (1972)[10]
- Rockin' Bach Dimensions (1973)
- Flight to Frisco (1974)
- Islands (1976)
- Wide and Blue (1978)
- Some Kind of Changes (1982)
- Metropolitan Sounds (1984)[11]
- Strictly Instrumental (1989)
- ↑ Rođen je trombonista, dirigent in kompositor Mladen Bobi Guteša, srpskilegat.rs, 16. Dezember 2020
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Djana (2014-03-18). „Meet Mladen Guteša” (en-US). jazzfest.ba. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „Skice za portret – Mladen Guteša” (sr). РТС. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ 4,0 4,1 Jazzin.rs (2015-12-06). „Preminuo Mladen „Bobby“ Guteša” (sr-RS). Jazzin. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ Case 1978
- ↑ „BIG BAND RTS i ALAN BRODBENT OTVARAJU 40. BEOGRADSKI DŽEZ FESTIVAL: Posveta Njuportu i Beogradu” (sh). Dom omladine Beograda. 2024-09-02. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ urednik (2014-01-31). „Džez orkestar RTV Beograd” (en-US). Leksikon YU mitologije. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ Kovač 2010
- ↑ „Jazz - Branislav-Lala Kovačev - in memoriam - Vijesti” (sh). www.jazz.hr. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ 10,0 10,1 „Mladen Guteša” (en). Discogs. Pristupljeno 2025-05-16.
- ↑ (en) Orchestra Mladen Gutesha - Metropolitan Sounds, 1984, pristupljeno 2025-05-16
- Case, Brian; Britt, Stan (1978). Ilustrirana Jazz Enciklopedija. Zagreb: Mladost (izdano 1980).
- Kovač, Kornelije (2010). Fusnota: priče o pesmama koje su obeležile YU-rock scenu. Belgrade: Laguna. ISBN 978-86-521-0322-5.