Mioče (Rudo)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Mioče

Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Republika Srpska
Opština/Općina Rudo
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 469
Geografija
Koordinate 43°35′44″N 19°26′11″E / 43.5956°N 19.4364°E / 43.5956; 19.4364
Nadmorska visina 380 m
Mioče na mapi Bosne i Hercegovine
Mioče
Mioče
Mioče (Bosne i Hercegovine)
Ostali podaci
Poštanski kod 73265 Uvac - Mioče
Pozivni broj 058/720 - XXX


Koordinate: 43° 35′ 44" SGŠ, 19° 26′ 11" IGD

Mioče je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Rudo koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 469 stanovnika.[1]

Geografija[uredi | uredi kod]

Kroz Mioče prolazi magistralni put koji spaja mesto sa Istočnim Sarajevom sa jedne strane, a Pribojem sa druge strane (sa državnim putem II reda 152 ), takođe delimično urađen put na trasi nekada železničke pruge prema Rudom kao i lokalni putevi koji magistralni put spajaju sa naseljem Donje Mioče i seoskim grobljem. Naselje je podeljeno rekom Lim na Donje i Gornje Mioče. Iznad Mioča dominira planina Bić nadmorske visine 1.389 m, koja je inače i granična planina Republike Srbije i Republike Srpske.

Istorija[uredi | uredi kod]

Prostor današnjeg Mioča je od 1367 - 1373 pripadalo srpskom velikašu, vojskovođi i ratniku iz druge polovine XIV veka Nikoli Altomanoviću. (Široka koalicija koja je stvorena protiv župana odmah je krenula u napad septembra 1373. Ban Tvrtko I, knez Lazar i ban Nikola Gorjanski, sa 1000 kopljanika koje je poslao kralj Lajoš I, su sa zapada,istoka i severa udarili na Altomanovićeve zemlje. Posle prvih poraza Nikola se povukao na jug, planirajući da pruži otpor protivniku iz neke od njegovih tvrđava, ali njegov knez Zorka u Klobuku, koga su najverovatnije potplatili Dubrovčani, odbija da ga primi u grad.

Oblast Nikole Altomanovića

Župan se posle toga povukao u Trebinje, odakle se prebacio u Užički grad planirajući da se u njemu utvrdi i pruži otpor. Neposredno posle njega, pod grad je stigao knez Lazar i otpočela je opsada Užica. Tokom opsade korišćene su kako opsadne sprave(katapulti,baliste i kornjače), tako i vatreno oružje odnosno prvi topovi, a sam grad i Nikola su se predali krajem novembra iste godine) Nakon ove bitke Ban Tvrtko uzima Konavle,Trebinje i Polimlje ukljucujuci danasnju teritoriju Mioča.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

U Mioču postoji Osnovna škola „Boško Buha“ od prvog do devetog razreda, ogranak škole iz mesta Štrpci.

Kultura[uredi | uredi kod]

U naselju se nalazi hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Sv. Nikolaju Velimiroviću. Podignut je i spomenik palim borcima otadžbinskog rata 1992-1995.

Zdravstvo[uredi | uredi kod]

U Mioču postoji i ambulanta porodične medicine, zdravstvenog centra „dr Stojan i Ljubica“ iz Rudog.


Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Nacionalnost 1991.
Srbi 271
Muslimani 190
Hrvati 0
Jugosloveni 0
ostali 8
Ukupno 469


Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, mesto je imalo 469 stanovnika, a mesna zajednica Mioče je imala 2.047 stanovnika. U toku rata i nakon njega zbog loše ekonomske situacije broj stanovnika je dramatično pao, mada popis nije rađen od 1991. godine. Stanovništvo Mioča, u svakom segmentu je više vezano za Republiku Srbiju, odnosno opštinu Priboj nego za opštinu Rudo. Pre svega iz razloga obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene nege, stečene penzije...

Privreda[uredi | uredi kod]

Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, naročito od kada je fabrika automobila Priboj, u kojoj su meštani ovog kraja bili pretežno zaposleni, smanjila proizvodnju kamiona. U naselju postoje maloprodajne prodavnice, kafana, takođe auto-perionica i servis automobila kao i više stolarskih radionica.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]