Mioče (Rudo)
Mioče | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština/Općina | Rudo |
Stanovništvo | |
Stanovništvo ((1991)) | 469 |
Geografija | |
Koordinate | 43°35′44″N 19°26′11″E / 43.5956°N 19.4364°E |
Nadmorska visina | 380 m |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | 73265 Uvac - Mioče |
Pozivni broj | 058/720 - XXX |
Koordinate: 43° 35′ 44" SGŠ, 19° 26′ 11" IGD
Mioče je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Rudo koja pripada entitetu Republika Srpska. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 469 stanovnika.[1]
Geografija[uredi | uredi kod]
Kroz Mioče prolazi magistralni put koji spaja mesto sa Istočnim Sarajevom sa jedne strane, a Pribojem sa druge strane (sa državnim putem II reda 152 ), takođe delimično urađen put na trasi nekada železničke pruge prema Rudom kao i lokalni putevi koji magistralni put spajaju sa naseljem Donje Mioče i seoskim grobljem. Naselje je podeljeno rekom Lim na Donje i Gornje Mioče. Iznad Mioča dominira planina Bić nadmorske visine 1.389 m, koja je inače i granična planina Republike Srbije i Republike Srpske.
Istorija[uredi | uredi kod]
Prostor današnjeg Mioča je od 1367 - 1373 pripadalo srpskom velikašu, vojskovođi i ratniku iz druge polovine XIV veka Nikoli Altomanoviću. (Široka koalicija koja je stvorena protiv župana odmah je krenula u napad septembra 1373. Ban Tvrtko I, knez Lazar i ban Nikola Gorjanski, sa 1000 kopljanika koje je poslao kralj Lajoš I, su sa zapada,istoka i severa udarili na Altomanovićeve zemlje. Posle prvih poraza Nikola se povukao na jug, planirajući da pruži otpor protivniku iz neke od njegovih tvrđava, ali njegov knez Zorka u Klobuku, koga su najverovatnije potplatili Dubrovčani, odbija da ga primi u grad.
Župan se posle toga povukao u Trebinje, odakle se prebacio u Užički grad planirajući da se u njemu utvrdi i pruži otpor. Neposredno posle njega, pod grad je stigao knez Lazar i otpočela je opsada Užica. Tokom opsade korišćene su kako opsadne sprave(katapulti,baliste i kornjače), tako i vatreno oružje odnosno prvi topovi, a sam grad i Nikola su se predali krajem novembra iste godine) Nakon ove bitke Ban Tvrtko uzima Konavle,Trebinje i Polimlje ukljucujuci danasnju teritoriju Mioča.
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
U Mioču postoji Osnovna škola „Boško Buha“ od prvog do devetog razreda, ogranak škole iz mesta Štrpci.
Kultura[uredi | uredi kod]
U naselju se nalazi hram Srpske pravoslavne crkve posvećen Sv. Nikolaju Velimiroviću. Podignut je i spomenik palim borcima otadžbinskog rata 1992-1995.
Zdravstvo[uredi | uredi kod]
U Mioču postoji i ambulanta porodične medicine, zdravstvenog centra „dr Stojan i Ljubica“ iz Rudog.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Nacionalnost | 1991. |
Srbi | 271 |
Muslimani | 190 |
Hrvati | 0 |
Jugosloveni | 0 |
ostali | 8 |
Ukupno | 469 |
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, mesto je imalo 469 stanovnika, a mesna zajednica Mioče je imala 2.047 stanovnika. U toku rata i nakon njega zbog loše ekonomske situacije broj stanovnika je dramatično pao, mada popis nije rađen od 1991. godine. Stanovništvo Mioča, u svakom segmentu je više vezano za Republiku Srbiju, odnosno opštinu Priboj nego za opštinu Rudo. Pre svega iz razloga obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene nege, stečene penzije...
Privreda[uredi | uredi kod]
Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, naročito od kada je fabrika automobila Priboj, u kojoj su meštani ovog kraja bili pretežno zaposleni, smanjila proizvodnju kamiona. U naselju postoje maloprodajne prodavnice, kafana, takođe auto-perionica i servis automobila kao i više stolarskih radionica.
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.. Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine.