Minija (mitologija)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Minija (starogrčki: Μινύας) bio je, u grčkoj mitologiji, legendarni osnivač grada Orhomena u Beotiji.[1] Budući da se Minija smatrao pretkom Minijaca, nekoliko genealogija, prema klasičaru H. J. Roseu, kreće od njega kao polazne tačke. Postoji nekoliko predanja o tome ko su bili Minijini roditelji; prema jednom izvoru, smatralo se da mu je otac bio Orhomen, a majka Hermipa, ali da mu je istinski otac bio Posejdon;[2] drugi izvor naziva ga sinom Posejdona i Kaliroje;[3] razni drugi izvori kao Minijinog oca navode Hrisa (sina Posejdona i Hrisogenije, kćeri Almove),[4] Aresa, Aleja i Eteokla.[5]

Minijina žena bila je Eurijanasa, Eurijala, Tritogenija (kći Eolova), Klitodora ili Fanosira (kći Peonova). Eurijanasa ili Klitodora rodila mu je kćerku Klimenu (koja se ponekad zove i Periklimena),[6] koja će kasnije Filaku ili Kefalu roditi Ifikla. U nekim se izvorima navodi i da je Klitodora Miniju rodila Presbona i Eteoklimenu, odnosno da mu je Fanosira rodila Orhomena, Diohtonda i Atamanta.[2] Među druom Minijinom decom spominju se Kiparis, osnivač Antikire,[7] i tri kćerke poznate kao Minijade.[8][9][10]

Prema Apoloniju Rođaninu[11] i Pausaniji,[12] Minija je bio prvi kralj u grčkoj istoriji koji je podigao riznicu, čije su ruševine još postojale u Pausanijino vreme (2. vek nove ere); radilo se verovatno o grobnici u obliku tolosa.[13]

Od epa pod naslovom Minijada, koji je pripadao grčkom epskom ciklusu, sačuvani su samo oskudni fragmenti, koji ne bacaju nikakvo svetlo na Minijin lik.[13]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Apolonije Rođanin, Doživljaji Argonauta, III, 1093 sqq.
  2. 2,0 2,1 Sholija uz Apolonija Rođanina, Doživljaji Argonauta, I, 230.
  3. Jovan Ceces uz: Likofron, 875.
  4. Pausanija, Opis Helade, IX, 36, 4; na sholiji uz Apolonija Rođanina, Doživljaji Argonauta, III, 1094, navodi se da je Minija sin Posejdona i "Hrisogone", kćeri Almove.
  5. Sholija uz Pindarove, Istamske ode, I, 79.
  6. Higin, Fabulae, 14.
  7. Sholija uz Homerovu Ilijadu, II, 159; uz Odiseju, XI, 362.
  8. Ovidije, Metamorfoze, IV, 1–168.
  9. Antonin Liberal, Metamorfoze, 10.
  10. Plutarh, Grčke rasprave, 299e.
  11. Apolonije Rođanin, Doživljaji Argonauta, I, 229.
  12. Pausanija, Opis Helade, IX, 38, 2.
  13. 13,0 13,1 Hornblower & Spawforth 2003, s.v. Minyas

Izvori[uredi | uredi kod]