Milutin Jasnić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Milutin Jasnić (Kraljevo, 22. oktobar 1912Beograd, 5. septembar 1994) je srpski glumac, reditelj i direktor nekoliko pozorišta.

Za ime Milutina Jasnića vezuje se osnivanje Pokrajinskog narodnog pozorišta u Prištini 1948. godine. Bio je direktor Narodnog pozorišta u Pančevu, kada su ga, sa grupom glumaca, poslali u Prištinu da organizuje rad profesionalnog teatra u tek sagrađenom domu kulture. Njemu se potom priključuje i poznati glumac i reditelj Dobrica Radenković i scenograf Petar Pašić.

Jasnić još u početku planira stvaranje ansambala na srpskom i albanskom jeziku. Problema je bilo pogotovu što nije bilo profesionalnih glumaca Albanaca na Kosovu i Metohiji, pa ni u Jugoslaviji. Jasnić u Prištinu dovodi talentovane amatere iz diletantskih pozorišta, od kojih će stvoriti jaku Albansku dramu. Zahvaljujući njemu, u teatarske vode uplovili su Šani Palaska, Abdurahman Šalja, Muharem Ćena, Katarina Josipi, Melihat Šabani, Nedžmije Pagaruša, Meribane Šalja, Istref Begoli, Melihat Ćena i mnogi drugi. Oranizovao je kurseve za glumce, a odabrao one koji su pohađali tečaj režije u Beogradu, pa su tako u pozorištu, po povratku, počeli da režiraju Abdurahman Šalja i Muharem Ćena. Ćena će docnije napraviti najpoznatiju predstavu ovog pozorišta „Erveheju“, po tekstu Ahmeta Ćirezija.

Prva premijera u Pokrajinskom pozorištu bila je predstava „Prst pred nosom“ Joža Horvata, koju je režirao Dobrica Radenković, a u njoj igrao veći deo ansambla (7. maja 1949). Na albanskom prva premijera izvedena je 7. juna 1949. u Kosovskoj Mitrovici i to Nušićevo „Sumnjivo lice“, u režiji Dobrice Radenkovića, u kome je Šani Palaska igrao Jerotija Pantića, a, uz ostale glumce, nastupili su i Abdurahman Šalja i Muharem Ćena. Početkom pedesetih godina u pozorište dovodi mlade reditelje Slavoljuba Stefanovića Ravasija, Boška Pištala, Zdravka Katića i Slobodana Popića i scenografa Velizara Srbljanovića, koji će doneti nova shvatanja i čitanja tekstova domaćih i stranih autora.

Jasnić napušta Pokrajinsko narodno pozorište po završetku sezone 1958/59. godine, da bi preuzeo Teatar u Kragujevcu. No, kroz dve godine ponovo se vraća u Prištinu. Za sve to vreme uspeo je da formira dva jaka pozorišna ansambla na srpskom i albanskom jeziku koji su se ispomagali u svakom pogledu: glumački, rediteljski, scenografski.

Milutin Jasnić je, pored toga, igrao u desetak filmova: Živjeće ovaj narod (1947), Ešalon doktora M (1955), Tuđa zemlja (1957), Vuk sa Prokletija (1968), Hleb (1973), Progon (1982), u televizijskim serijama: Slom (1979) i Pripovedanja Radoja Domanovića (1979), kao i u francuskim filmovima: La grande strada azzurra (Veliki plavi put), (1957), i La tempsta (Oluja), (1958).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]