Milo Milunović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Milo Milunović
Rođenje(1897-08-18)18. 8. 1897.
Smrt11. 2. 1967. (dob: 69)

Milo Milunović (Cetinje, 6/18. 8. 1897. — Beograd, 11. 2. 1967) bio je jugoslovenski slikar, likovni kritičar, jedan od osnivača i prvih nastavnika Akademije likovnih umetnosti u Beogradu (1937).

Biografija[uredi | uredi kod]

Školovao se na Cetinju, Monci (1906) i Skadru, (1911), a umetnost je učio u Firenci (19141916) i Parizu (19191922) kada se upoznaje sa delima Pola Sezana. U Zagrebu živi i slika od 1924. do 1926. Ponovo odlazi u Pariz 1926. i ostaje do 1932. godine gde slika i izlaže na samostalnim i grupnim izložbama. Doseljava se u Beograd 1932. u kome živi do 1946. Od 1937. do 1946. radi kao profesor Akademije likovnih umetnosti. Posle Drugog svetskog rata od 1946. do 1948. živi na Cetinju gde sa Petrom Lubardom osniva Umjetničku školu u kojoj je i predavač. Konačno se doseljava u Beograd 1948. gde ostaje do kraja života. Iste godine mu se dodeljuje zvanje majstora-likara da bi upravljao „Državnom majstorskom radionicom likovne umetnosti“ u kojoj je održavao tečajeve za slikare postdiplomce. Od 1952. do kraja života bio je redovni profesor Akademije likovnih umetnosti.

Bio je od 1950. dopisni a od 1958. redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti, a za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu izabran je 1966. godine.

Prvi put je samostalno izlagao 1918. godine u Osijeku i Cetinju, a od 1919. izlagao je na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Bio je član grupa „Dvanaestorica“ (19371938) i „Samostalni“ (19511955).

Od 1939. do 1964. godine pisao je i likovnu kritiku u „Politici“, „Umetničkom pregledu“, „Književnim novinama“ i dr.

Slikarstvo[uredi | uredi kod]

Glavno obeležije slikarstva Mila Milunovića je precizna kompozicija i prefinjen kolorit. Iako je tokom ukupnog opusa ostao privržen figurativnom slikarstvu, pokatkad se približavao asocijativnoj apstrakciji, ali nikada nije potpuno zakoračio u bezpredmetnu plastičku predstavu. Krajem četvrte decenije Milunović je ušao u interpertiranje forme na impresionistički način, sa dosta svetla i hromatskih rešenja baziranih na valerskim vrednostima prelivenih po površini platna. Poslednji period bio je karakterističan po pojavi ekspresionističkih elemenata, ali ponovo ne striktnih već pre kao jedna nova ideja koja mu je nadalje otvarala nove puteve meditativnog slikarskog kretanja. To su teme donete iz osunčanog mediteranskog područja, pune svetla i kolorita, kompoziciono uravnotežene i precizno definisane kao jasni autorski rukopis koji je Milu Milunoviću definitivno odredio jedno od najznačajnijih mesta u srpskom slikarstvu tog perioda.

Samostalne izložbe (izbor)[uredi | uredi kod]

Posthumne

Bibliografija[uredi | uredi kod]

Monografije i enciklopedije

  • 1950 Miodrag B. Protić, Milo Milunović, Slikari i vajari, II kolo, Prosveta, Beograd
  • 1964 Enciklopedija likovnih umjetnosti, knj. 3, s. 472-473, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
  • 1987 Likovna enciklopedija Jugoslavije, knj. 2, s. 340-344, Jugoslavenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb
  • 1997 Ivana Simeonović Ćelić, Milo Milunović. Nepresušna težnja suštini slikarske materije i boje, SANU, Beograd

Predgovori kataloga (izbor)

Studijski tekstovi i kritike (izbor)

Literatura[uredi | uredi kod]

  • 1939 U čast Sezana, Umetnički pregled, br.2 s. 33-37, Beograd
  • 1939 Nekoliko reči o Predragu Milosavljeviću, Politika, februar, Beograd
  • 1940 O pokretu i drugim važnim činjenicama u likovnoj umetnosti, Umetnički pregled, br. 3, s. 65-71, Beograd
  • 1941 Razmišljanja o slikarstvu, Umetnički pregled, br. 1, s. 1-3, Beograd
  • 1946 Povodom prve izložbe crnogorskih likovnih umjetnika, Pobjeda, 13. juli, s. 11, Cetinje
  • 1946 Naša likovna umjetnost juče i danas, Pobjeda, 15. decembar, s. 5, Cetinje
  • 1946 Uslovi za razvitak naše likovne umjetnosti, Stvarnost, br. 2-3, s. 158-159, Cetinje
  • 1950 Dve tri reči o umetnosti, Umetnost, br. 2, s. 41-43, Beograd
  • 1952 Izložba Petra Lubarde u Parizu, Stvarnost, br. 7-8, s. 485, Cetinje
  • 1952 Povodom izložbe Marka Čelebonovića, Svedočanstva, 31. maj, Beograd
  • 1959 Eksperimenti u tanjiru, Ilustrovana politika, 17. novembar, Beograd
  • 1960 Dobra umjetnička dela nose u sebi duboku istinu, Pobjeda, 13. novembar, s. 8, Titograd
  • 1962 O slikarskoj materiji, Književne novine, 30. novembar, Beograd
  • 1964 Uslovi za razvitak naše likovne umjetnosti, Stvaranje, br. 2-3, s. 158, Cetinje

Nagrade i odlikovanja[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]